Ponedjeljak, prosinac 9, 2019

SVI PRIČAJU O DELOŽACIJI NA ČRNOMERCU NO OVO JE PRAVA ISTINA: Ljudi o ovome trebaju biti informirani, dijelite

Današnja deložacija na Črnomercu izazvala je veliku buru u javnosti odnosno pokušaj živoga zid i saborskih zastupnika da ju spriječe. Jedan građanin odlučio je progovoriti i ispričati kako tvrdi ”pravu istinu o spriječavanju deložacija”. Njegov status prenosimo u cijelosti:

Opet su aktualne deložacije, ima ih ima nekoliko po gradu, a glavne zvijezde su opet živozidaši, pa evo moj osvrt na tu pojavu:

ISTINA O SPRJEČAVANJU DELOŽACIJA
Živi zid čini sebi promociju i skuplja poene zloporabom samog čina deložacije, a još više zloporabom osjećaja promatrača koji, u pravilu, uopće ne znaju o čemu se radi. Oni samo vide čin deložacije, a nemaju nikakva saznanja kako je do njega došlo i zašto, tko je kriv, a tko prav. Svaka deložacija je posebna priča. Deložacija je uvijek samo posljedica ispred koje stoji uzrok i povod, tj. sasvim određena pravna situacija, o kojoj „živozidaši“ ne znaju ništa niti ih zanima.
Ova „djelatnost“ živozidaša u ometanju postupanja državnog organa, već je bila uzela maha. Postajali su popularni. Išli su od jedne do druge deložacije, slikali se, snimali, bacali se po zemlji, galamili, izazivali, pa puštali da ih policija odnosi s mjesta i tako ostavljali dojam da se bore za prava obespravljenih.
Kako nikad nisu govorili o pravim razlozima ( uzrok i povod) deložacije, jednom prilikom, kad su reklamirali i najavljivali svoj dolazak na deložaciju, odlučim si dati truda i barem pokušati pronaći informacije o nadolazećem „performansu“. Na Googlu ima svašta, tko hoće, može se informirati. Nađem tako i priču o pozadini tog slučaja. Evo što je bilo:
Neodgovorni otac, godinama nije plaćao alimentaciju, ni doprinosio uzdržavanju za svoje prvo dijete, sina iz prvog braka. Isti otac se kasnije oženio, dobio još nekoliko djece i nastavio živjeti kao da prvo dijete ne postoji. Zato ga je sin tužio i, sasvim razumljivo, dobio presudu u svoju korist.
Otac je i dalje ignorirao i svoju roditeljsku obvezu i sudsku presudu. Tijekom dugo godina, nakupile se i kamate. Krene ovrha, a potom i deložacija. Prvi sin, konačno u prilici dobiti ono što je njegovo. Kad…neš ti vraga!! Pojaviše se „ heroji“ supersinčić i superpernar, baciše se na zemlju kako bi omeli policiju i onemogućili tom nesretnom ostavljenom, iz bivšeg braka „bivšem sinu“, da dođe do svoje imovine na koju je stekao pravo već samim rođenjem.
Nije bilo niti jednog novinara da istraži i upita što misli i kako se sve te godine osjećao dotični, upravo opisani sin, kojem je otac uskratio bilo kakvo uzdržavanje, iako je to bila njegova roditeljska – i zakonska i moralna dužnost.

Kako je on živio sve te godine bez očeve skrbi i materijalne potpore?
Kako na deložaciju gledaju oči zakinutog sina??
Koliko je bilo moralno i opravdano ometanje ove deložacije??
Nigdje nikog da bi o tome progovorio, ali su mnogi autori u svojim tekstovima opisivali „herojstvo živozidaša“, koji su se, bacajući po betonu ispred kuće i čekajući da ih specijalci odnesu, a mediji uslikaju sa svih strana, „hrabro“ borili da nesretni oštećeni sin, niti nakon dugih godina ne dobije ono što mu po rođenju pripada, moralno i zakonski.
Moram odmah reći da mi je žao svakog čovjeka, koji ostane bez svog doma. To je zaista nešto vrlo teško, zapravo strašno. Ipak, treba razlikovati situaciju kad je čovjek bez svog doma ostao svojom krivnjom. Nije isto ostati bez doma, npr. zbog četničkih granata, lihvarskih kamata ili zbog toga što nisi podmirivao svoje zakonske i moralne obveze. U ovom drugom slučaju, sam si kriv i trebaš odgovarati za svoje postupke. Žalosno je da je cijela nova obitelj tog oca, koji je odbacio svoje prvo dijete, morala zajedno s njim snositi posljedice tog čina.
Za takvog neodgovornog oca, išli su se „boriti“ dva „heroja“ živozidaša. Nevjerojatno je da dva niškoristi, lijena balavca, kojima se u životu nije dalo ni učit ni radit, koji nemaju ni znanja ni iskustva ,životnog ni stručnog, postaju takvi politički subjekti, da stižu čak do najvišeg zastupničkog doma u državi.
Nemam nikakvih saznanja, niti ambicija istraživati kako su to postigli, no jedino logično se nameće pomisao da ih je u tome pogurao i ustoličio netko iz sjene, neka iskusna politička opcija s dobrom organizacijom, koja potajno preko njih ostvaruje svoje interese.
Moraš biti sasvim blesav da da ti prodaju foru kako su se dva jebivjetra, obične propalice, sami, svojim nepostojećim sposobnostima, domogli Sabora. Pa, onaj balavi egzibicionist, očito s nekoliko žešćih dijagnoza, ima dijete, a za koje, na upit novinarke, nije znao reći ni koliko mu je godina. Žao mi je djeteta što ima oca nedostojnog očinstva.

Takvi, kakvi jesu, hvale se i glume da pomažu ljudima, a istina je sasvim drukčija. Svaka deložacija koju su omeli, samo su privremeno zaustavili, jer se divljanjem po ulici ne može ništa riješiti. Deložiranima su napravili komplikacije i dodatnog troška, jer svaka ta deložacija se nastavlja nekog drugog datuma, a sve troškove, pa i ovo ometanje plaća sam deložirani!!!! Deložacija bi se mogla izbjeći samo uklanjanjem uzroka koji su do nje doveli, a nikako živozidaškim performansama i sličnim budalaštinama kojekakvih egzibicionista.
Ljudi o tom trebaju biti informirani. A jebivjetri raskrinkani.

Dawn Dawns/facebook

foto HINA

Komentari

Komentari