Svake godine, kako se približava obilježavanje Vojno redarstvene operacije Oluja 95, sa srpske strane stižu teške optužbe, da je hrvatska vojska i policija bez razloga otjerala čak oko 200 tisuća Srba s njihovih ognjišta. To se može čuti i od notornog saborskog zastupnika Milorada Pupovca, političara koji „laže gore nego Munchausen“. A prema Deklaraciji o Domovinskom ratu Zastupničkog doma Hrvatskog državnog sabora (15. listopada 2000.), trebao bi posve drugačije govoriti, kao primjerice (da se malo našalimo) da su „nakon prvih raketiranja Knina Srbi tako brzo bježali da ih ni hrvatski vojnici nisu mogli stići“, jer „svi dužnosnici i sva  državna tijela RH, na navedenim načelima (u Deklaraciji) moraju štititi temeljne vrijednosti i dostojanstvo Domovinskog rata, kao zalog naše civilizacijske budućnosti“…

Tijekom ovogodišnjeg obilježavanja Oluje u Kninu vjerujemo da govornici neće prešutjeti ulogu i značaj prvog hrvatskog predsjednika i vojskovođe dr. Franje Tuđmana, ali i ratnog ministra Gojka Šuška.

Prigodom ove obljetnice nekada se nisu smjela spomenuti imena hrvatskih generala Gotovine i Markača, a oni koji su nosili njihove fotografije i majice (kao primjerice Klemovi specijalci) imali su gadnih problema.

Ne, to nismo i nećemo zaboraviti.

Gdje su sada i što rade oni koji su bili zaduženi da se imena ove dvojice časnih generala zauvijek maknu s hrvatske povijesti? Vjerojatno su tamo gdje su i bili i vjerojatno će i ove godine biti u Kninu i pozorno pratiti one koji će doći u crnim majicama!

Nu, ovogodišnje obilježavanje Oluje među ostalim bit će svečanije i zbog hrvatskog redatelja Antuna Vrdoljaka, čiji dugo očekivani film „General“ baš se na taj dan počinje prikazivati diljem Hrvatske, a koji će također podsjetiti na Domovinski rat, a poglavito na hrvatskog generala Antu Gotovinu.

Bit će to „veselje“ za  one koji „mrze sve što hrvatski diše“, jer ako tko Srbima zna „zapapriti“ onda je to legendarni i neponovljivi Antun Vrdoljak!

Međutim, ovo je prigoda da se prisjetimo i riječi dr. Franje Tuđmana, nakon Vojno-redarstvene operacije Oluja, kad je došao „Vlakom slobode“  i u Knin (26. kolovoza 1995.) te pred brojnim mnoštvom održao povijesni govor, u kojem je rekao da završetak Oluje možemo nazvati i Danom završetka hrvatskog povijesnog križa.

  • „U Kninu su stvarali svoju srpsku državu da je ujedine s onim bosanskim Srbima i sa Srbijom i njihovom Jugoslavijom. U Kninu su govorili da imaju tri srpska mora, spremali su se za dugotrajno ratovanje, izdavali su svoje novce, a onda pod snagom hrvatske vojske, pod mudrošću naših odluka i našeg vodstva nestalo ih je za dva-tri dana. Nisu imali vremena da pokupe ni svoje bezvrijedne novce, niti devize niti prljave gaće“- kazao je Tuđman.

Zatim je podsjetio da je taj pothvat mnogo i koštao, oko milijardu kuna, ali da smo uspjeli zarobiti iznimno mnogo naoružanja.

  • „Nisu samo bježali, pokušali su pružiti otpor, i njih je poginulo više negoli tri puta naših ljudi. Ali to je znak da ćemo znati cijeniti to što smo izvojevali  i pod cijenu hrvatske krvi i nikom više nikada  nećemo dopustiti da nam ugrozi ovu našu slobodu, ovu našu demokraciju, ovu našu lijepu hrvatsku zemlju u kojoj mora biti mjesta, ne samo za sve hrvatske ljude, nego u kojoj moraju naći svoje mjesto i svi oni izgnani Hrvati iz Hrvatske koje sam u Gospiću pozvao da se vraćaju. A razumije se, od plodnih Kotara pa do svih ovih krajeva koje smo oslobodili ima mjesta  za sve naše ljude i slavit će naš narod  tu svoju slobodu i izgradit će tu svoju Hrvatsku za koju je palo od Zvonimirovih vremena pa do danas premnogo hrvatskih ljudi, za koju je prepatilo premnogo hrvatskih sinova i u tamnicama i Venecije i Beča i Pešte i Beograda.“

Tuđman se posebno osvrnuo i na hrvatske povjesničare, odnosno dao im je zadatak da objasne kako je to taj Knin postao jazbina četničkog antihrvatstva?

Stoga se i danas  treba vraćati prvom hrvatskom predsjedniku, ne zaboraviti njegovu iznimnu ulogu u stvaranju hrvatske Domovine, a ne ga marginalizirati i prešućivati, ili što je još gore svrstavati ga „uz bok“ Josipa Broza Tita, koji se borio i stvarao Jugoslaviju, a Tuđman – Hrvatsku. Srbi u Beogradu mogu vikati i „žderati“ se koliko hoće, govoriti da je Oluja bila zločinačka akcija i tome slično. Istina je bila i jeste na našoj, hrvatskoj strani. Nu, koliko su Srbi bili uvjereni u pobjedu, najbolje se vidi i po tome što nisu željeli prihvatiti mirovni sporazum, već jednostavno pripojiti dio Hrvatske – Srbiji. Kad je 5. kolovoza 1995. krenula Oluja, kad su se začuli prvi topovi iz Knina su bježali kao – zečevi.

Vrijeme je da nam i Srbi objasne, što je upitao i Tuđman, što je to bilo povijesno da je Knin bio takav antihrvatski užas koji ih je doveo do toga da i 1990. započnu borbu protiv samostalne i demokratske hrvatske države, a koja borba ih je i dovela do toga da neslavno nestanu iz Knina i iz ovih krajeva kao da ih nikada i nije bilo?

Mladen Pavković

KOmentari

Prati nas i ne propusti ekskluzive!