FaH

Vlada tu ne smije biti popustljiva. Ja bih prihvatio model koji slijede vodeće zemlje EU. Ako su se one zatvorile, nemamo izbora nego zatvoriti granice i ni u kom slučaju iskakati iz toga. Kad bi Turska pustila milijune migranta, što bismo mi bili nego hotspot?“, upozorava politolog prof. Anđelko Milardović, član i Vladine radne skupine za nacionalnu demografsku strategiju, u razgovoru s Dijanom Jurasić za Večernji list o zaokretu država EU u migracijskoj politici, te dodaje da “ublažavajući tonovi dolaze od ministra Božinovića i premijera koji su rekli da RH neće biti logor za migrante”.

O Orbanovskom modelu migrantske politike koji je postao dominantan u Europi

“Komparacijom istog fenomena 2015. i 2018. vidi se da su samo članovi Višegradske skupine na čelu s Orbánom od početka imali zatvoren odnos spram migranata. Danas se orbanizacija proširila na sve vodeće zemlje u EU. I to je taj pomak u odnosu na 2015. kad se ni u ludilu nije moglo očekivati da bi se Njemačka mogla ponašati po Orbánovu modelu. Isto se ponašaju i Austrija i Italija. Sada je orbanovski model politike u odnosu na migracije postao dominantan u Europi. Kozmopolitska Europa pretvara se u bunkersku”, ističe Milardović.

> Salvini poziva na zatvaranje morske migrantske rute: ‘Ukinuti Libiji embargo na oružje kako bi se mogla boriti protiv krijumčara ljudi’

“Na summitu EU Merkel je vidjela da ne može nametati pravila igre svim članicama EU. U vlastitoj kući unutar CSU ima veliki otpor, a i slabi joj podrška građama. Manje otpora pružaju joj socijaldemokrati u odnosu na strateškog partnera CSU. Pitanje je kako će izgledati ta koalicija ako dođe do lomova, mogući su i prijevremeni izbori u Njemačkoj i tada će opet migracije biti top tema, a Merkel ne može dobiti više glasova, nego samo manje. Jačanje AfD-a u Njemačkoj dijelom je proizvela Merkel svojom tvrdom politikom”, podsjeća.

O neuspješnim integracijskim politikama

“Ako dolazi veća grupa ljudi u neko društvo, to izaziva egzistencijalni strah jer se doživljavaju kao konkurenti na tržištu rada, ali postoji i iracionalni strah s radikalnim otklonom spram drugoga. Vlade i nevladine udruge trebale bi iznaći rješenje kako izaći iz ove situacije jer izbjeglice bivaju odbačeni kao višak koji nikom ne treba. Od sjevera do juga Europe radikalne stranke ulaze u vlade jer su migracije i masovna useljavanja otvorili konflikte u zapadnim društvima između suverenista koji brane koncept nacionalne države i globalista koji kažu “samo dođite, širom su vam otvorena vrata”, upozorava prof. Milardović.

Problem je i što su integracijske politike propale jer integracija useljenika u najrazvijenijim zemljama EU nije bila uspješna, od Njemačke, Francuske pa nadalje. Radi se o paralelnim društvima koja su pomalo izvan kontrole jer su zatvoreni, neintegrirani i odbačeni svjetovi, a s aspekta socijalnog mira i sigurnosti problematični. Ljudi se pribojavaju da integracija neće teći lagano. Koliko je Njemačka ulupala novca za učenje njemačkog jezika, a pridošlice ne žele učiti njemački, a bez znanja jezika nema integracije. Postoji i kulturološki tip drskosti doseljenika, koje se uz pomoć nekih grupa unutar zapadnih društava potiče da se domaće stanovništvo adaptira njima, a ne oni većinskom stanovništvu.

Ako vam netko dođe u kuću, pristojno ga je primiti, a da on nauči jezik i da mu ne pada na pamet mijenjati pravila igre u kući, vrijednosti i identitete, a na Zapadu se susrećemo s takvim pokušajima, što ne znači da možemo useljenike generalizirati”, zaključuje u razgovoru za Večernji list prof. Anđelko Milardović.

KOmentari
Prati nas i ne propusti ekskluzive!