Utorak, prosinac 10, 2019

Marko Ljubić: Ni kune za sadašnje ‘komemoracije’ u Jasenovcu, a stotine milijuna za znanstveno istraživanje i za istinu

Kad Mile P. traži financiranje Jasenovca, Vukovaru se smješkaju topovske cijevi

Rijetki su istupi Milorada Pupovca s kojima se pristojan čovjek može složiti, a pogotovo ako je Hrvat.

Evo izjave na prvi pogled, za potpisati: “Nasrtaji na ustavne i demokratske vrijednosti od strane ekstremnih desnih, historijski poraženih snaga u Hrvatskoj su u proteklih godinu dana postali presnažni”, tvrdi Pupovac.

Točno kao sveto slovo!

Uz spomenutu izjavu, valja razmotriti i uz malo običnog razuma, a ne recimo antifa “mišljenja”,  poduprijeti i izjavu: “Ne može Vukovar dobiti 40 milijuna kuna, a Jasenovac 2 milijuna”.

Obje izjave date su u istom kontekstu i gotovo u dahu.

Može se raspravljati o tome treba li država, a Pupovac, kad ističe riječ “dobiti”, sigurno ne misli na kladionicu ili loto, “dati” Vukovaru ili nekomu u Vukovaru za razvoj ili njegovanje uspomena i sjećanja, ali naglasak Pupovčevog negodovanja nije na Vukovaru, nego očito je na ovih 2 milijuna za Jasenovac.

Jer, Jasenovcu se daje, a Vukovaru se vraća njegovo.

Apsolutno se slažem da za Jasenovac država mora izdvojiti koliko god treba, slažem se da je 2 milijuna premalo s obzirom na značaj Jasenovca za hrvatsko ime i prezime, te da za to treba imati doslovno neograničen proračun, svakako prema osnovnim procjenama, stotine milijuna kuna.

Idemo međutim vidjeti u čemu bi mogla biti kvaka i ima li je, kad je stav Mile P., u pitanju?

Dakle, kojem Jasenovcu i čijem, te za što?

Hajdemo redom promisliti poruke Mile P., da ne bi naknadno iskrsnuli problemi iz njegove misaone vreće ili “džaka”.

Mogući je primjerice problemčić to što nisam siguran o kojim to historijski poraženim snagama” govori Pupovac? Postoje dvije mogućnosti. Prva je, da Pupovac, sukladno realnosti u današnjoj Hrvatskoj, posve argumentirano se oslanjajući na odnose snaga branitelja Hrvatske i agresora na Hrvatsku u službenoj državnoj politici, te tzv. mainstream javnosti, polazi od toga da su nakon vojnoga poraza 1995. godine, tadašnji agresori danas politički i državni pobjednici, te da je opasno dopustiti bilo kakvo osporavanje ili propitkivanje toga izokrenutog stanja. U najgorem slučaju navika je Mile P., i njegovih istomišljenika bar sačekati nakon poraza dovoljno vremena da od toga naprave pobjedu ili u krajnjem slučaju žrtvu, kako bi se bar moralno pobjednički mogli nastaviti ponašati. Zato se briše sve što miriše na poraz, a pogotovo memorija i pamćenje koje ga baštini dok sustav brisanja ili proizvodnje zaborava ne odradi svoj posao. Inače Mile P., ima pravo. Stvarno su utjecaji poraženih snaga postali nepodnošljivi, a ako je, kao što je uobičajeno u Hrvatskoj danas, pojam “desni” sinonim za nacionalno, i tu onda nema previše dvojbi, jer je u Hrvatskoj, pred očima cijeloga svjeta vojno poražen srpski nacizam i rasizam, koji je nakon vojnoga poraza doslovno, kao vampir politički iskočio iz groba, i harači i noću i danju gdje i kako stigne, ovaj put ne samo po Republici Srpskoj Krajini, nego po cijeloj Hrvatskoj i po svijetu. Ovaj put ne iz Knina, nego iz Zagreba.

Druga je  mogućnost tumačenja ove izjave, da Pupovac zagovara stvarno uvođenje reda u Hrvatskoj i moli i kumi da Hrvati unište historijski poraženi srpski imperijalizam I zloćudnost stalnoga pokušaja otimanja tuđega, kako bi relaksirao svoju nježnu svetosavsku dušicu, pogotovo u Korizmi kad se kršćani propitkuju i suočavaju s iskušenjima.

Nešto mi govori da ova druga mogućnost nije ono što Mile P., želi reći, ali tko će mu ga znati, jer s bizantskom logikom nikada niste na čisto, pa je dobro, prvo sumnjati, a tek usput povjerovati u sve mogućnosti dok se ne dokaže suprotno.

Makar zvučale i malčice suludo.

Bit će da Pupovac ipak ne smatra historijskim ništa što se dogodilo nakon 1945. godine i nakon što su Srbi napisali i učvrstili historiju koju “vasceli svet” ima slijediti, pa tako ni koljuckanje, razaranje, čerečenje i silovanja u devedesetima – ne postoje, niti su historija sve dok se ne uspije vampirskim balom uz pomoć državnih politika u Hrvatskoj proizvesti od toga zaborav, pa genocid nad Srbima, koji će se onda opet pobjednički i historijski propisati kao životni recept novim generacijama, sve manje ljudi, a sve više stvorenja, koja će nastanjivati današnji hrvatski životni prostor.

Lako bizantska logika izokrene priču, po briljantno razotkrivenom modelu u epohalnom djelu povjesničara Stjepana Loze “Ideologija i propaganda velikosrpskog genocida nad Hrvatima”, pa koljač postane zaklan, silovatelj silovan, rušitelj graditelj a agresor branitelj.

Hrvat postane stvorenje, a pupovičasti Srbin – čovjek, dakle Srbin. I, naravno inkluzivni, centristički, nepopulistički, mainstream-kršćanski Europejac.

Ima pravo Pupovac oko Jasenovca, jer tako epohalnu krivotvorinu u koju su državni režim do 1990.godine, zatim nakon toga Srbija, ali i današnja Hrvatska upumpali milijarde i milijarde dinara, dolara i kuna, ne može se razmontirati s kusurom od nekoliko milijuna kuna. Ima pravo naravno, ako mu je do istine, a kako njemu ne bi bilo do istine, jel’ tako?

Pa dodatno upumpavati u krivotvorinu Jasenovac?

Nije valjda Mile P., mislio na to!?

Teško je i pomisliti da mu je to palo na pamet ovako strateškastom kakvim ga je proglasio Plenković, jel’ tako?

Tko bi zdrava razuma i minimalno pristojan u Hrvatskoj dao kunu, a ne 2 milijuna kuna za tzv. jasenovačke komemoracije Pupovca, Krausa, Habulina, Porfirija i kompanije, kad im ne smetaju toliko puta javno objavljeni dokazi o prjevari, imenima ljudi koji su umirali od Egipta, preko juga Hrvatske do nacističkih logora u Njemačkoj, ili čak svjedočanstva živih ljudi diljem svijeta koji nisu ni znali da su odavno ubijeni u Jasenovcu?

Da ni ne spominjem nesretne ljude koji su prema službenoj jasenovačkoj historiji ginuli ili ubijani po nekoliko puta, ili čitav niz ljudi koje su u svome krvavom pohodu 1944., i 1945., do Bleiburga i nazad poubijali “osloboditelji” Jasenovca, a koje baštine današnji antifašisti. To ga dođe nešto kao plaćanje računa Končarevim tvrtkama za nabavku agregata Uljaniku, pa ako nisi siguran da je dovoljno jednom platiti, plati još koji put, a u jasenovačkom slučaju, ako nije dovoljno umrijeti jednom, dva puta, može koliko god bude trebalo puta da bi mit i brojke bilo suglasne. Pa neka mi netko kaže da antife i politički Srbi, sve goli antifašisti, ne vjeruju u uskrsnuće!?

Sramnijega čerečenja stvarnih žrtava svijet vidio nije, kao što vidio nije takvo sramno posrnuće elementarne čovječnosti, prema kojemu su ondašnji zločinci obični tramvajski džeparoši.

U to dati 2 milijuna!?

To je šopanje nezasitog krokodila, sasipanje nacionalne imovine u hranjenje besramne mitologije koja je dovela do srpske agresije devedesetih, kao da ona nije bila dovoljno upozorenje zdravome razumu upravo u Vukovaru i na Vukovaru o tome kamo vode, kako i na čiju štetu završavaju takvi mitovi. Umjesto kuna i državnog izaslanstva u Jasenovac treba poslati skupinu vrhunskih svjetskih znanstvenika koji će jednom zauvijek ustvrditi istinu, i tako ostvariti temeljno polazište za poštovanje jasenovačkih žrtava, nasuprot besramnog srpskog i antifašističkog tezgarenja i izrugivanja čemu svjedočimo više od 70 godina.

A umjesto novaca, privilegiranih mirovina, društvenih benefita i javnih pozornica za paradiranje promicateljima i nositeljima toga posrnuća valja dati – šup kartu.

Nadam se da tako misli i Mile P.

Zato – ni kune za sadašnje “komemoracije” u Jasenovcu, a stotine milijuna za znanstveno istraživanje i za istinu. Jer, vrlo je vjerojatno Mile P., misli  i na posljedice upumpavanja novaca u Jasenovac, njegov i njihov Jasenovac, iako malu zabunu u tom razmišljanju unosi činjenica da je proporcionalno upumpavanju novaca u Jasenovac, nužno unaprijed osigurati milijarde za novo podizanje Vukovara, kome ne gine razaranje ako se bude nastavilo financirati Jasenovac. Naime, Vukovar je razoren topničkom vatrom jasenovačke mitologije, a tek onda srpskim topovima. Ja vjerujem da Mile P., upravo zbog toga želi povećati financiranje Jasenovca i smanjiti ono za Vukovar, jer Vukovar je sigurniji ukoliko se više ulaže u istraživanje istine o Jasenovcu ili ukoliko se s druge strane prestane financirati i onemogući njegova zlouporaba. Svi mi koji znademo u podne i u ponoći, trijezni ili pijani, što o tome može misliti humanist kao Mile P., čvrsto smo uvjereni da on misli snažno povećati financiranje Jasenovca a izbjeći buduća financiranja obnove Vukovara. Nema sumnje da je to usuglašen stav svakoga živućega člana SDSS-a, čak i većine koja je gulila krumpire u mrskoj vojsci RSK, koja im je toliko zagorčala život.

I posve sigurno imaju  suglasnost cijele Srbije, počevši od Irineja, preko Dačića, Vulina do Vučića.

No, ako Mile P., inzistira na većem financiranju njegovog i Habulinovog Jasenovca, očito nije predvidio da bi to moglo iziskivati neusporedivo veće financiranje nekih budućih obnova Vukovara i ostalih hrvatskih gradova. Ja se nadam da je Mile P., samo zaboravio takvu povezanost Vukovara i Jasenovca, pogotovo silno zabavljen stvarnom historijom a ne onim banalnostima i seoskim tučnjavama kojima su milijarde ljudi svjedočile devedesetih. Uttoliko, što je veći Pupovčev Jasenovac to sigurnije razaranje Vukovara.

Tu treba pronaći ravnotežu.

I malo razmisliti o riječima Mile P., jer, on je sada izgleda odlučio jasenovačkom topuzinom raspaliti po glavi i simboliku Vukovara. Da se ljudi ne muče ružnim sjećanjima i bolnim uspomenama, kad i onako nisu predviđeni postati “historijska istina” dok process pretvorbe ne završi.

Naime, u tom pojmu “istina” je rješenje i za Vukovar i za Jasenovac. Koliko god ih istina štiti od budućih nevolja, donoseći time i državi relaksaciju nedavanja, toliko ih neistina i sumanuta mitomanija sudbinski uvjetuju u budućnosti.

Jer, bude li se ulagalo u ovo što je sada Jasenovac, izvjesno je da bi se Vukovar opet u nekom vremenu pred nama morao obnavljati iz temelja. A to je onda 40 milijardi, ne milijuna.

Nadam se da je Mile P., mislio na ovo na što mislim i ja. Tko bi se kladio?

Marko Ljubić/ProjektVelebit

Komentari

Komentari