fbpx
Četvrtak, studeni 21, 2019

MARCEL HOLJEVAC: Februarkama su silovane Vukovarke drugotne, založiti se za kažnjavanje njihovih silovatelja nije cool niti urbano

Jelena Veljača i njene optužbe na račun Aleksandra Stankovića su primjer kako se kretenski trendovi sa zapada u Hrvatskoj kopiraju s nekoliko godina zakašnjenja, ali bez imalo razmišljanja: Dok ti trendovi na zapadu imaju neku socioekonomsku podlogu, razlog postojanja, dotle je hrvatska kopija čisti nonsens, karikatura izvornika.

Veljača svakako pripada u skupinu urbanih wanabe-intelektualaca bez imalo znanja, erudicije, originalnosti ili kreativnosti, koji nemaju kapaciteta za što drugo doli prežvakavati i imitirati trendove koje u suštini ne razumiju, pa su i kopije balkanski sirove i loše. Optužiti Srbina u Hrvatskoj (pa i Hrvata, isto tako) da je privilegiran zato jer je bijeli heteroseksualni muškarac, u zemlji u kojoj su manje – više svi bijeli osim Hameda i Antimona, nije samo bezobrazno, seksističko i rasističko, već je i na granici maloumnog.

Kad su “influenceri” ugroženi

Stvar je utoliko nakaradnija što optužbe na račun Stankovića da je bijel, heteroseksualan i muškarac na poziciji moći dolaze od osobe koja je bijela, heteroseksualna i na poziciji da može kad god hoće do premijera ili predsjednice i da je oni slušaju, ali eto kaže da “nije isto” kad je žena moćna i kad je muškarac moćan. Odvratno je kad moćnici izigravaju ugrožene, od koga je to Veljača pokupila, od američkog Me too ili Pupovca?

I što bi sad Stanković trebao uraditi, kako odgovoriti na optužbu da je heteroseksualan, muškarac, i bijel? Spavati s Duhačekom, da ne ispadne da je hetero? Ofarbati lice u crno poput Troudeaua? Ili jednostavno reći da se jutros probudio kao nebinarna transrodna lezbijka s muškim tendencijama, obzirom da je danas moderno reći da spol nije definiran kromosomima nego ste onog spola kojeg se to jutro osjećate, a sve drugo je neznanstveno i katolibansko tumačenje spola?

Današnji feminizam, koji bi bolje bilo nazvati feminacizmom, je zapravo postao negacija izvorne ideje sufražetkinja o tome da žene mogu ravnopravno s muškarcima funkcionirati u poslovnom i društveno-političkom okruženju: One su smatrale – možda malo preambiciozno, ali u konačnici pošteno – da, kao žene, mogu i trebaju nositi teret koji može i svaki muškarac, u zamjenu za jednak pristup biralištima i tijelima vlasti. Zatomiti seksualnost, emocije, sentimente, biti sasvim racionalne. Današnje ikone feminizma su pak poluprostitutke “influencerice” koje žive od pokazivanja sisa i guzica, ženski pandani muških mačo krkana koji pokazuju mišiće u stilu “gle me mala kakav sam frajer” ili “gle me kolko mogu popit, a kakav sam tek sa šakama”, s tim da ti muški krkani bar nisu kupili mišiće na popustu, za razliku od većine instagramuša s peticama i šesticama.

Salma je ipak važnija od male Splićanke

A oko čega se povela rasprava? O slučaju u Splitu, gdje se ipak, iako ne znamo praktički ništa od činjenica, radi o slučaju praktički djeteta koje je vjerojatno ipak na ovaj ili onaj način seksualno zlostavljano? Ne, nego o slučaju bogate holivudske glumice, udane za multimilijardera bogatijeg od Trumpa, koja se nakon 14 godina sjetila da ju je holivudski producent seksualno – uglavnom verbalno – zlostavljao na snimanju, ali je nastavila surađivati s njim – za velike novce, naravno, iako joj se gadio i stalno joj predlagao seks. I onda progovorila o tome kad je to postalo trendy.

Da, mi možemo reći da je on gad, da je zloupotrijebio položaj, i sve je to istina, ali ostaje činjenica da su sve te cure koje sad vode tu „kmeee too“ kampanju znale gdje idu, kome idu, i kako se kod njega dobivaju uloge (i kod svih drugih holivudskih producenata tog vremena, kad smo već kod toga). De facto se radi o prostituciji: One su pristajale godinama biti zlostavljane u zamjenu za uloge i društveni položaj, i to je ono na što je Stanković ciljao. Cura u Zadru je, iako ne znamo stvarno puno o tome, posve drugi slučaj i nije zaslužila da je se uspoređuje s bogatim zabavljačicama muškaraca. Nije isto. One kad idu psihijatru, idu jer im je dosadno. Djeca su im modni dodatak, ili eksperiment.

Feminizam tako polako postaje sredstvo pomoću kojeg ambiciozne i manipulativne žene, pozicionirajući se u tzv. “ranjivu skupinu”, zapravo postaju privilegirana skupina. One imaju monopol na optuživanje muškaraca za “povlaštni položaj”, pri tome nema veze ako torbica Jelene Veljače vrijedi moju polugodišnju plaću. Jer to “nije isto”. Ja sam “bijeli heteroseksualni muškarac”, dakle sam na poziciji moći i moram patiti i ispričavati joj se. Njoj, ženi koja nikad nije oskudijevala, koja potroši na večeru u dobrom restoranu više nego moja obitelj za tjedan dana za hranu. Bože, kako neki put poželim jednu masnu revoluciju!

Možda najveća živuća ikona feminizma, “Hanoi” Jane Fonda, je ovih dana privedena s nekog prosvjeda protiv Trumpa, ili klimatskih promjena, ili nečeg muško-heteroseksualno-patrijarhalnog i bijelog, pa je dobro podsjetiti se tko su te žene, jer manje-više sve one, od Jane do Jelene i od Salme do Severine, slijede isti obrazac, zaključno s udajom za što bogatijeg i moćnijeg bijelog heteroseksualnog muškarca koji će i financijski poduprijeti njihovu emancipiranost i neovisnost.

“Hanoi Jane” se usred vijetnamskog rata naslikavala s komunistima za njihovom strojnicom, dok su pucali na američke vojnike, na samo koji kilometar od “Hanoi Hiltona”, zloglasnog logora. Kao i naš Glavašević, vrijeđala je američke veterane da lažu da su ih Vijetnamci zlostavljali u zarobljeništvu, sve je to imperijalistička/ustaška propaganda.

Amerikanka kojoj je Amerika dala sve. Socijalistica koja se udala za jednog od najbogatijih ljudi na planeti. Protivnica patrijarhata za koju nikad nitko ne bi čuo da je otac nije pogurao u filmsku industriju. Ikona ženske emancipacije čija se karijera i život svode na milost muža, oca, i naslikavanje u polupornografskom filmu koji ju je proslavio i koji je služio za razonodu muškaraca, te na aerobik. Prije svega, žena koja iz svoje palače s desecima slugu brine o dobrobiti planete, djece, pasa, mačaka, i naravno drugih žena!

Kad silovanje ipak nije silovanje?

Te suvremene Marije Antoanete imaju monopol na činjenice, i njihovo tumačenje, a preko “borbe protiv lažnih vijesti” i, kako kaže kolega Šola, monopol na laž. One imaju monopol na nasilje – verbalno, emocionalno, financijsko, institucionalizirano – prema svima koji ne dijele njihov sustav vrijednosti i ne priznaju ih za moralne autoritete. Pritom se koriste cijelim arsenalom emocionalnih ucjena. Zapravo, nekako mi se čini da su Februarke sretne kad se negdje dogodi slučaj poput zadarskog, jer im to daje priliku da se isture kao “ikone pokreta”. Naravno, nije tu stvar u brizi za žene i djecu, nego u prilici za obračun s mrskim, opresorskim, patrijarhalnim, heteroseksualnim, bijelim muškarcima. I, naravno, u ego-tripu: “Ja sam ikona pokreta”, kaže Veljača. Pa zar to i nije bio cilj?

A najbolji dokaz tome su dvije stvari. Prva je što sve one gromoglasno šute kad dođe na red kakav slučaj nasilja nad ženama ili silovanja počinjen od strane nebijelih imigranata. Jave se tek kad one koji prosvjeduju protiv migrantskog nasilja treba optužiti za rasizam i fašizam. Zastrašujuć je slučaj iz Švedske iz 2016., kad je grupa “imigranata” s Bliskog istoka silovala djevojku u invalidskim kolicima u WC-u imigrantskog centra. Bila su šestorica silovatelja. S jednim od njih je nesretna djevojka invalid sjela u taksi, pa joj je on ljubazno ponudio da iskorisit WC u imigrantskom centru kad joj je zatrebao: Potom je pozvao “zemljake”.

Kao i u Zadru, sudac ih je pustio. Ali ne da se brane sa slobode, nego ih je oslobodio jer se žrtva, tridesetogodišnjakinja, invalid u kolicima – “nije dovoljno energično branila”! “Incident” nije klasificiran kao silovanje po švedskim zakonima, jer nije bilo fizičkih dokaza nasilja! Sudac je presudio da je seks sa šestoricom imigranata koje nije niti poznavala bio “dobrovoljan”, iako je žrtva, posve slomljena, završila kod psihijatra. Počinitelji čak nisu protjerani, nego su s Gotlanda premješteni u drugi imigrantski centar.

Tužitelj Mats Wihlborg, koji je donio odluku o puštanju optuženih, rekao je za Aftonbladet: “Radilo o iskorištavanju posebne situacije. Njezina priča nije tako robusna da bi moga biti osnov za zadržavanje u pritvoru”. Ali su zato u pritvoru dvojica građana Visbyija, koji su nakon puštanja silovatelja uhićeni zbog prijetnji “službenim osobama” (sucu) preko društvenih mreža, pisao je Aftonbladet. Opet, podsjeća li vas to na Zadar, “prijetnje sucu”? Samo, Šveđani nisu popustili, pozvali su specijalce iz Stockholma da “pacificiraju” Visby!

Jer, kao i u Zadru, izbili su prosvjedi, a vodila ih je mlada Camilla Sandelius. Je li ona švedska Veljača? Ne, naprotiv, ona je proglašena od tamošnjih vodećih feministica za nacista, fašista i đubre – a prije svega za rasista. Naime, za nju su mediji u Švedskoj pisali da je inicirala “rasističke siledžije” koji “prijete novinarima, sucima, i odvjetnicima”.

A ako mislite da je brutalno silovanje žene u invalidskim kolicima potaklo švedske feministice da stanu u obranu silovane žene – griješite. One su se okupile na “manifestaciji protiv rasizma”, posve u skladu s parolom “better rapists than racist” (“bolje silovatelji nego rasisti”). Svi lokalni mediji u Gotlandu i državni Sveriges Radio P4 Gotland su smjesta krenuli pisati članke i komentare protiv Camille, u vrlo odvratnom tonu, i praktički su pozvali na javni linč mlade žene – jer, štititi žene od silovanja je rasistički, ako počinitelj nije heteroseksualni bijeli muškarac. “Rasistička rulja zove sebe Vigilantes i potiču na nasilje protiv sudaca, policije i novinara“, napisala je feministica Eva Bofride u uvodniku za novine HellaGotland o Camillinoj grupi. Camilla je nakon toga počela primati brojne prijetnje smrću, ali feministice i Eva su odbile da one mogu biti odgovorne za to. Nacistički šljam, dobio je što je zaslužio! Što ona ima nešto pričati protiv naših imigranata? Oni da bi nekog silovali?

“Drugotne”

Dobro, to je liberalna i napredna Švedska, što se nas tiče Švedska ako nas se ne tiču jadi sirote Salme kojoj se Weinstein seljački upucavao? Pa mi nemamo još toliko “imigranata”, ali imamo – udrugu Sunčice, žene silovane u ratu, što je bio vid genocidne politike.

Zašto Februarke nikad nisu otišle u Vukovar silovanim ženama? Borile se za njih? Zar se ne bore za ženska prava? Eh, ali sad valja misliti, kako bi se to odrazilo na karijeru? Na regionalne poslove? Sponzore u Beogradu?

Meni se zapravo čini da Veljača i njene Februarke zapravo nemaju ništa protiv silovanja ako su silovane “ustaške k***e” iz Vukovara, “zaslužile su”, ili ako su silovatelji njihovi biskoistočni egzotični ljubimci. To se ne da upotrijebiti u borbi protiv rasizma i patrijarhata! Kog briga za te žene, one nisu “pristojne”, “urbane”, ne piju kokteliće s Veljačom i ne nose taške koje koštaju kao auto prosječnog Hrvata.

Ima li bolje potvrde toga od ogavnog članka Jasmina Klarića u Jutarnjem, “Mrtva djeca, silovane žene i ćirilica. Dobro došli u politički čudesno isplativ svijet Ivana Penave”?

“Vukovarski gradonačelnik je, kako se pokazalo i danas, čovjek koji svoj grad želi trajno držati zarobljenim u 1991. godini, u priči o “mrtvoj djeci” i “silovanim ženama”, kaže on.

Žene silovane u vukovaru su za njega “drugotne”, i za medije poput Telegrama: Tko traži pravdu za njih taj je ustaša i drži nas zarobljene u prošlosti! To je čisti spin i zamjena teza – a naročito ono da su to “evergrini”, kako to da mu nije pao u oči “evergrin” Jasenovca? Kad se spomene tako nešto gdje su žrtve “ustaše” onda se priča da treba ići dalje, pomiriti se, ne osvrtati se na prošlost, kopanje po ratnim zločinima nije u interesu mira i pomirenja i koječega… naravno, inače treba odmah silovateljima odrezati dio anatomije. Bez suda i dokaznog postupka. Tupim nožem.

Kad Veljača gradi karijeru na silovanim ženama to je pohvalno, a kad Penava traži suđenje silovateljima Vukovarki koje su silovane zbog pogrešne nacionalnosti, onda on “drži grad zarobljenim u prošlosti”. Kad idiot baci djecu s balkona Veljača organizira prosvjed da se to strože kažnjava, ali kad Penava traži zatvor za one koji su 91. dječaka zakucali čavlima na vrata kuće on grad drži “zarobljenim u prošlosti”.

Da, silovane žene i mrtva djeca su isplativ biznis – ali ne za Penavu, nego za Veljaču.

Komentari

Komentari