Ponedjeljak, 30 studenoga, 2020

MARCEL HOLJEVAC: Ako u Sarajevu ne vide u čemu je problem s Bleiburgom, neka se sjete u čemu je problem sa Srebrenicom

General Patton je bio na glasu kao jedna od najučinkovitijih ali i najsurovijih vojničina u povijesti ratova, naročito Drugog svjetskog. Kad je vodio svoju Sedmu Armiju preko Sicilije, vojnici pod njegovom komandom ubili su u dva odvojena incidenta 71. ratnog zarobljenika, što talijanskih fašista što njemačkih nacista. Niti jedan od njih nije bio civil: To je u povijesti zabilježeno kao “Masakr u Bisacriju”.

Nitko, baš nitko na Zapadu nije rekao, “takvo je vrijeme, rat je”, nitko poput nekih naših antifašista nije lamentirao kako su se takve stvari događale i drugdje. Nitko nije rekao, “Znate li vi tko su bili nacisti”, nitko nije rekao “oni su to zaslužili”. Javnost je apsolutno bila zgrožena takvim postupanjem spram ratnih zarobljenika, a sam Patton, “ultradesničarski” tvrdi nacionalist, je, kad je saznao detalje masakra, samo rekao: “Try the bastards”; “Sudite kopiladi”, misleći na počinitelje, svoje vojnike.

Očito je čak i Patton, koji je šamarao vojnike oboljele od PTSP-a sugerirajući da su simulanti – slično kao naš Siniša Glavašević koji ih je na tribini Documente šamarao verbalno tvrdeći to isto –  bio puno tankoćutniji od domaćih antifašista, a svakako je imao više smisla za pravdu i, što god tko mislio o njemu, bio je dosljedan. Nije imao različita mjerila za svoje i njihove – što i jest definirajuća odlika onog što se danas zove “fašizam”, iako je taj pojam postao rastezljiv poput žvakaće gume pa bi danas i Patton, jedan od najzaslužnijih za poraz fašizma, bio proglašen fašistom.

Ono što prvo svima pada na pamet kad se osvrnu na ovogodišnju masovnu histeriju oko mise za pobijene na Bleiburgu je – ako vi, gospodo antifašisti, smatrate da je u redu ubijati ratne zarobljenike, pa čak i civile, jer su, po vama, neki od njih, većina njih, svejedno, činili ratne zločine, ili pod izgovorom “pa znate li vi tko su bili ustaše”, zašto onda nismo jednostavno 1995. s granice vratili kolonu traktora i potamanili ih? Poveli na nekakav “krstni put” i pobacali u jame? Ako smatraju da je pod izgovorom “pa znate li vi tko su bili ustaše” dozvoljeno te ustaše bacati u jame bez ikakva suda, zašto onda nisu na isti način bačeni i četnici u njih pola stoljeća kasnije? Znate li vi tko su bili četnici? Ah, da, isprika, to su “vaši” antifašisti.

Dakle, koji je odgovor na pitanje zašto kolona traktora nije vraćena s granice i zašto nisu svi pobijeni i bačeni u jame? Jer mi nismo antifašisti, najkraće rečeno. Jer su Hrvati išli u zadnji rat kao pravi “klerofašisti”, po komunističkim standardima. S krunicom i šahovnicom, neki čak – o užasa! – i sa ZDS na grbu na uniformi. I jer, za razliku od Tita, Tuđman nije dozvoljavao, a kamoli naređivao i poticao masovna ubojstva i smaknuća, niti bezobzirnu osvetu. Dapače, pokušavao ju je spriječiti. Antifašisti, umjesto da krive Hrvate da simpatiziraju nacizam zbog mise zadušnice za sve ljude pobijene na križnim putevima, u Teznom, Bleiburgu, u Zagrebu i drugdje moraju Bogu zahvaliti na tome da Hrvatska vojska 95. nije bila “antifašistička” poput JNA – jer da jest, svi bi oni jako loše završili.

A drugo što pada na pamet kad se pogleda histerija u Bosni: Zašto je masovno pogubljenje ratnih zarobljenika i civila u Srebrenici zločin i genocid, a pogubljenje barem deset puta više ljudi vezano za predaju na Bleiburgu “pravednički čin osvete”? Ili nešto što se pravda time da je tamo, kako kaže Mesić, bilo “mnogo” ustaša? Zašto onda Filipu Zavadlavu prijeti 50 godina zatvora za ubojstvo svojih mučitelja, jer ga je počinio “iz bezobrzirne osvete”, a takvi se zločini strogo kažnjavaju?

U Srebrenici su ljude koji su kod njih potražili zaštitu i spas od osvete vojsci RS proizašloj iz JNA predali Nizozemci, znajući da će ih general Mladić pobiti, a u Bleiburgu su ljude koji su kod njih potražili spas Titovoj JNA predali Englezi, znajući isto tako da će ih on pobiti, suprotno dogovoru s Amerikancima i suprotno naredbama s vrha. Ni u samoj Srebrenici nije nitko ubijen kao ni na Bleiburgu – odvedeni su malo dalje u šumu i pobijeni tamo, toliko o Mesićevoj “istini” da je na Bleiburškom polju stradalo “ukupno devet ustaša”.

Zar ne bismo slijedom logike Stipe Mesića reći da su “mnogi” od onih ubijenih u Srebrenici ubijali Srbe pod zapovjedništvom Nasera Orića, klali po srpskim selima, a da nitko od ubijenih Srba u tim selima nije kriv za Srebrenicu (jer se dogodila nakon što su ubijeni?). Naravno, bismo, mogli bismo isto tako reći da su to bili mudžahedini, islamisti, mogli bismo žrtve Srebrenice reviktimizirati kao što se to radi sa žrtvama Bleiburga. Uostalom, četnici upravo to rade: Ali to bi bilo neljudski, kao što je neljudski negirati žrtve Bleiburga. Da, sigurno je i u Srebrenici bilo svega i svačega, pa možda i koji mudžahedin i ratni zločinac – i što? Opravdava li to na bilo koji način masovna smaknuća? Pa ti ljudi su se predali, nisu predstavljali nikakvu opasnost ni za koga! Na žalost, narativ Bošnjačkih antifašista o Bleiburgu je posve jednak kao i narativ srpskih antifašista o Srebrenici, u dlaku! “Tamo su poginuli ratni zločinci i fašisti/islamisti, a ako je stradao i koji civil usput, sam si je kriv!”

Isto tako neki tvrde da to na Bleiburgu nije bio ni zločin nad Hrvatima ni genocid jer je ubijeno i oko dvije tisuće četnika i još nekoliko tisuća drugih (civile uvijek prešute, ili krivicu za njihovo ubojstvo pokušaju prebaciti na Pavelića koji ih je navodno poveo u zbjeg – eto, ne bi ih inače ubili ali kad su već bježali s ustaškom vojskom, je li…). Po toj logici onda ni Jasenovac nije bio genocid nad Židovima ni nad Srbima jer, od stradalih u Jasenovcu, prema službenim podacima, oko 12.000 je etničkih Hrvata, uglavnom komunista i protivnika režima. No, naravno, to što je bilo i drugih žrtava ništa ne mijenja!

Dakle, u čemu je razlika između pokolja u Srebrenici i pokolja na Bleiburgu? Pa, jedno je nesporno ratni zločin i genocid, osim za dio Srba (i to, izgleda, veći dio), a drugo je “opravdana osveta”, osim za dio Hrvata. Zanimljivo da oni danas govore da se to događalo “posvuda” (“posvuda” je tipično bizantinski lokalitet, a “mnogo” tipično bizantinska brojka) a kad ih se pita gdje je točno to posvuda i koliko je to mnogo, ne daju konkretan odgovor.

Eventualno spominju Francusku, no činjenica je da je tamo, u zemlji sa skoro 20 puta više stanovnika od Hrvatske, ubijeno oko 6.000 kolaboracionista u divljim osvetničkim pohodima – ali postoji velika razlika, a to je da se tu radilo o individualnim činovima, kao uostalom u Hrvatskoj nakon Oluje – a na Bleiburgu je masovna smaknuća organizirao i naredio partijski i državni vrh! To nije bio “spontani čin”, kao neka ubojstva nakon Oluje nad kojima se danas ti isti koji pravdaju Bleiburg “osvetom” zgražaju, već, prema svjedočenjima upućenih – organizirano masovno smaknuće vezanih i zarobljenih, razoružanih ljudi. To su povrdili brojni akteri od egzekutora Sime Dubajića, partizanskog zapovjednika koji je još pred rat u jednom intervjuu za Nacional ispričao kako je “pobio 10.000 Hrvata”, i kako mu je žao da nije pobio 100.000, napomenuvši kako se tijekom višednevnih genocidnih orgija nije uopće trijeznio, do Milovana Đilasa, koji je još 1979. rekao, u jednom intervjuu za engleske novine, kako su na Bleiburgu “pobili seljake koji su bježali od komunizma”.

To je istina: Na Bleiburgu nije smaknut nitko od ustaških glavešina, koji bi eventualno odgovarali za ratne zločine pred sudovima! Šakić kojem je suđeno osamdesetih, Luburić koji je ubijen od UDBE 69. u emigraciji, Pavelić koji je umro u Madridu – da ne idemo dalje, svi su oni našli put do Zapada. Hrvatska sirotinja nije. Tim više je odvratniji Mesićev spin o “krivcima za Jasenovac”. Uostalom, mogli su ih utvrditi i suditi im, to je minimum civilizacijskih normi!

Nevjerojatno je da u 21. stoljeću netko može braniti masovna smaknuća ratnih zarobljenika, kamoli civila, i to argumentom da su bili na krivoj, “zločinačkoj” strani u ratu. Ili da to pravda time da su “većina” bili ratni zločinci, većina od nekoliko desetaka tisuća smaknutih ako ne i više, a da se pritom dobro zna da je to bila hrvatska i Muslimanska sirotinja, bilo prisilno regrutirana u Domobrane, bilo da su otišli gdje i svi iz njihovog sela,  većinom sirotinja koja najvećim dijelom nije skrivila ništa osim što se našla na poraženoj strani. Pa nigdje se nije niti sudilo običnim vojnicima, osim ako nisu osobno ubili civila ili ratnog zarobljenika! Kamoli da bi ih se masovno pogubljivalo bez suda, ako zanemarimo Ruse (koji su Katyn podmetnuli Hitleru, pa je tek osamdesetih otkriveno da su zapravo sovjetski “antifašisti” pobili zarobljene Poljake, njih dvadesetak tisuća.)

Još je nevjerojatnije da to rade ljudi koji dobiju histerični napadaj ako netko odbije napraviti tortu za gay svadbu, ili nije baš oduševljen idejom masovne imigracije, jer su im ljudska prava svetinja. Oni su humanisti, ali njihova humanost prestaje kad se radi o Hrvatima, koje zovu “fašistima” i “nacistima”. Antifašisti inače mrze generaliziranje, osim kad im to odgovara. Sad je jasno razvidno koliko je bilo licemjerno njihovo zalaganje za “kažnjavanje svih ratnih zločina” nakon Domovinskog rata, i odglumljeno moraliziratorsko zgražanje nad idejom da “u obrambenom / pravednom ratu nije moguće počiniti ratni zločin” što je malo tko i tvrdio. A kad treba osuditi ratne zločine i zločine protiv čovječnosti počinjene 45., onda je posve druga pjesma, “pobjednicima se ne sudi!” Nije to ništa novog, kad je trebalo suditi njihovima za zločine protiv čovječnosti, Manoliću ili Boljkovcu, ili nedajbože izručiti udbaške ubojice Perkovića i Mustača Nijemcima, onda je bilo “tko je vidio suditi antifašistima”, i “niti jedna zemlja to ne radi, ne sudi pobjednicima!” Koji licemjeri! Uostalom, ako misle da je na Bleiburgu sve bilo regularno, da to nije bio zločin, zašto su to skrivali 45 godina kao zmija noge, zašto se za spominjanje toga išlo u zatvor ili na Goli?

Od cijele te ekipe jedino Puhovski zaslužuje da mu se skine kapa, i oda počast. On je jedini s te “hrvatske” ljevice imao hrabrosti reći nešto zbog čega će ga “njegovi” razapeti, i zbog čega vjerojatno neće skoro u “antifašističko” Sarajevo: no ostale pitanje za apologete genocida, borce za ljudska prava: Koja je uopće poanta antifašizma kad ga je nemoguće razlikovati od nacizma? Mi danas osuđujemo nacizam kao masovni pokret najviše zato jer je pribjegavao masovnim smaknućima bez suda ili po “kolektivnim” presudama. Zašto onda ne osuđujemo antifašizam po istom kriteriju? Jer, i jedna i druga ideologija su nespojive s demokracijom, slobodom, i bilo čim normalnim i ljudskim.

Usto, Hrvatska je sljednica SRH, i ZAVNOHA, smatraju antifašisti i pozivaju se na Ustav (uredno ignorirajući da je jedina jasno navedena ideološka odrednica u Ustavu odbacivanje komunističkog sustava, a tvrditi da je antifašizam temelj Hrvatske zbog nabrajanja ishodišta u preambuli ima smisla koliko i tvrditi da je ona po ustavu monarhija, jer se u tom istom nabrajanju spominju i hrvatski srednjevjekovni kraljevi): Ako je tako, ako Hrvatska nije sljednica NDH i nema nikakve veze s njom, nego SRH nastale u NOB-u, zar ne bi bila moralna dužnost te današnje Hrvatske “proizašle iz NOB-a, pobjedničke u Drugom svjetskom ratu” priznati svoje žrtve, odati počast onima koje je ubila vojska te “antifašističke” i pobjedničke države, a ne se pozivati na pravo pobjednika da pobije poraženu vojsku i onako usput tisuće civila “jer su bili tamo”? Ako Hrvatska nema ništa s NDH, zašto se onda državni vrh odlazi pokloniti žrtvama NDH, a ne žrtvama vlastite države?

A što se Pattona tiče, on je uvijek smatrao da rat za SAD nije dobiven jer uz nacizam nije poražen i komunizam. Smatrao je da nisu uspjeli svijetu donijeti slobodu i demokraciju, a komunizam je smatrao jednako zločinačkim režimom kao i nacizam. Odnos današnjih “antifašista” prema ratnim zločinima i zločincima, masovnim pogubljenjima bez suda, potvrđuje da je Patton imao pravo.

Komentari

Komentari