‘Glava dolje, ruke na leđa. Zlostavljanje, jauci, ispitivanja, strah. Hladnoća i glad. Ne znam kako sam to preživjela’, priča Mira Vrdoljak koja je prije 27 godina branila Vukovar, a potom završila u srpskim logorima

Mira Vrdoljak (58) ratne je 1991. živjela u Vukovaru, radila u Borovu i bila majka dvoje malodobne djece. Kad je pakao počeo priključila se Zboru narodne garde i dobila ratni položaj “Lijevu supodericu”. Kad nije radila u sanitetu, s puškom na ramenu stajala je uz svoje suborce.

‘Bili su to strašni prizori ranjavanja’

“Zbrinjavali smo ranjenike; bili su to strašni prizori ranjavanja”, priča danas Mira koja je i sama bila ranjena. Nakon toga završila je u pomoćnoj ratnoj bolnici u vukovarskoj četvrti Borovo naselje “Borovo Commerceu”.

“Htjeli smo natrag u Vukovar, no gotovo da se više nije ni moglo. Trojica su kolega pokušala, nestala su, ubijena, poslije se saznalo da su upala u zasjedu. Slučajem sam, eto, to preživjela”, kaže Mira dodajući kako je nakon što je sklonište zaaljeno završila u logoru gdje je provela devet mjeseci. Bila je u Stajićevu i Begejcima, Sremskoj Mitrovici te zatvoru u Beogradu.

‘Ne znam kako sam preživjela’

“Glava dolje, ruke na leđa. Zlostavljanje, jauci, ispitivanja, strah. Hladnoća i glad. Ne znam kako sam to preživjela”, priča o mučnim logoraškim danima. Dok priča, Vrdoljak priznaje kako joj je (pre)teško iznova prolaziti sva događanja otprije 27 godina, sve ono kroz što je prolazila ne samo ona nego i njezini suborci i supatnici iz logora, i žene i muškarci.

Govori da je tek u siječnju ‘92. godine saznala da su joj djeca na sigurnom, na Jadranu. U Beogradu je bila među onim hrvatskih zatočenicima kojima je suđeno i osuđena je na 15 godina zatvora. “Te psihičke torture bile su puno strašnije, bol od batina prođe”, priča Mira Vrdoljak kojoj je i u natježim trenucima bilo važno ostati koliko toliko normalnom, za svoju djecu.

Poslije rata, do umirovljenja, ostala je u vojsci. Danas živi u Vinkovcima. “Morala sam iznova učiti kako biti majka, žena. Nosila sam se s posljedicama, potražila sam pomoć, dan po dan tražila načine kako opet normalno živjeti”, ispričala je za Glas Slavonije.


>>> MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI <<<

>>> I dan danas se čudim tom kukavičluku bivše JNA

>>> MUČNA VILIMOVA PRIČA: ‘Ovčara nije bila kraj… Slijedila je agonija Veleprometa

>>> Velepromet (Vukovar) – Pakao na zemlji i mjesto smrti za 800 ljudi

KOmentari
Prati nas i ne propusti ekskluzive!