Jedna od najhumanijih akcija u Domovinskom ratu bila je spašavanje pacijenata psihijatrijske bolnice u Pakracu u rujnu prije 29 godina. Naime, hrvatski branitelji su na današnji dan 1991. pod cijenu vlastita života i pod neprijateljskom vatrom evakuirali su iz bolnice najteže psihijatrijske bolesnike.
Danima u pakračkoj bolnici nije bilo elementarnih uvjeta za život. Bez pitke vode i hrane ostalo je oko 300 psihičkih bolesnika i medicinsko osoblje, pišu 24sata.
Pakračka bolnica konstantno je napadana, a posljednji odjel koji je ostao u ratnom zarobljeništvu bio je psihijatrijski.
No kad je koncem rujna Banjalučki korpus došao na područje Pakraca počeli su divljački napadi iz svih vrsta naoružanja nešto se moralo napraviti..
‘Pjevali smo jer smo pjesmom nadglasavali detonacije’
– Hranu smo donosili iz skladišta sve dok nismo iscrpili zalihe i bili smo pritom pokretne mete, a vodu smo vadili iz bunara. Spavali smo na improviziranim krevetima i odbrojavali sekunde od ispaljivanja granate do detonacije, pokušavajući barem tako doznati koliko nam je agresor daleko. Pjevali smo jer smo pjesmom nadglasavali detonacije koje su uznemiravale naše bolesnike, a pjesmom smo sebe hrabrili. Posljednjih šest dana bili smo bez struje, gladni i žedni, na granicama izdržljivosti – prisjetila se dramatičnih dana medicinska sestra Olivera Zelić u knjizi ‘Pouka o čovječnosti’ autora Veljka Đorđevića.
