Subota, prosinac 7, 2019

EMOTIVNI OPROŠTAJ OD UMIRUĆEG HOSOVCA: ‘Zajedno smo pili dok je umirao…’

Obljetnica je smrti Željka Špiljara – Žaca, pripadnika HOS-a koji je u ovo vrijeme 2005. godine od posljedica raka umro u Vukovaru.

Njegovi ga suborci ne zaboravljaju i svake ga se godine emotivno prisjećaju, a posebno intezivno pamti ga Damir Markuš:

”Nikada neću zaboraviti jedini trenutak, kad sam u paklu Vukovara bio pijan…

Žac je taj dan imao rođendan, odlučilo se proslaviti, čija ideja, nemam pojma.  Sjeli smo u auto i krenuli po alkohol, netko je rekao kako zna gdje ga ima. Abel, Viki, Tonči, Senzen i ja, krenuli smo prema odredištu, a četnici su se odlučili na napad. Artiljerija je počela prva naravno, a kanonada nas je zatekla u autu. Jedna granata pala je ispred, a druga iza auta, svi smo ostali čitavi, ali bilo je pitanje kuda ići – naprijed ili nazad.

U međuvremenu, granate su padale posvuda. Neki „čedo“ je točno po cesti sipao granate, kao da je znao da smo na njoj, vjerovatno je čuo auto. Uspjeli smo se maknuti s ceste neozlijeđeni, auto je dobio malo gelera, ali bio je u voznom stanju. Kad se smirilo, „naoružani“ alkoholnim pićima, krenuli smo u „bazu“ te se propisno napili. Nisam vičan alkoholu, pa nisam ni mogao imati „kondicije“ u tome, tako da me brzo svladalo.

Ujutro sam se čudio sam sebi, kako sam si dopustio taj „luksuz“ da budem „izbačen“ iz stroja alkoholom. Srećom, nije bilo pješačkog napada navečer, pa je dobro prošlo. Međutim, možda je to bilo i dobro, da se malo opustimo, koliko je to bilo moguće… Da bar na neko vrijeme „zaboravimo“ gdje smo. To mi je bio jedini put u Vukovaru da sam se napio. Na Žacov rođendan…

Žac i nas nekoliko propisno smo „zalili“ i rođenje sina mu Atile, kasnije u Zagrebu.

Sa Žacom sam bio pijan i kad je umirao. Razdirao ga je rak, 2005. je umro u Vukovaru. Nije želio umrijeti u bolnici, već kod kuće, sa svojom obitelji . Došao sam kod njega i pili smo. Bio je svjestan da neće dugo poživjeti. Pili smo, a suze su mi stalno bile u očima. Sjećali smo se ratnih dana, prošli smo to, preživjeli bojišta, a sad je Žac umirao od bolesti. Strašno. Bio je odličan bojovnik, nije imao straha, barem ga je odlično kontrolirao, bio mi je uvijek na pomoći, uvijek pouzdan, Hrvatina. Željko Špiljar – Žac…”.


>>> MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI <<<

>>> Fifina revolucija ljestvice najboljih: Srebrna Hrvatska izvan 10 najboljih!

>>> POTRESNA ISPOVJEST ŽELJKA MAVROVIĆA: Prodao sam sve pehare da pomognem bolesnoj kćeri

>>> KOMŠIĆ: U Bleiburgu su moji počinili zločin

Komentari

Komentari