DUŽNI STE JEDAN DRUGOME ČUVATI I OČUVATI ŽIVOT
MA TKO VAS JE BACIO NA MARGINU? POVLASTICE, NOVAC? U TO NE MOGU POVJEROVATI. NEGO BOL U SVAKOME OD VAS. RAZJEDINILI STE SE, DOPUSTILI STE DA VAS SE POBACA KUD KOJI, MILI MOJI. A TKO? KRETENI, SMRADOVI KOJI SJEDE U DEBELIM NASLONJAČIMA, SMIJU VAM SE U LICE.

PLJUJU NA VAS. METKA SE NISTE BOJALI, ALI PRED NAPISANIM REDOVIMA U ZAKONICIMA, E TU STE STALI. ZASTALI I PUSTILI. GOVORIM KAO ŽENA, NIJE ME BRIGA ZA MOGUĆI PODSMIJEH MOŽDA NEKIH OD VAS. ALI ZNAM JEDNO, PO BOŽJEM, PA PO LJUDSKOM ZAKONU, DUŽNI STE JEDAN DRUGOME ČUVATI I OČUVATI ŽIVOT. JESTE LI PRIMJETILI, MOŽDA DA MI ŽENE, TJ. MANJINA, NE ŠUTIMO VIŠE, ISMIJANE VEĆ NEBROJENO PUTA, PA ČAK I KOD ONOG „SLAVNOG“ PROSVJEDA U ZAGREBU. ALI BAR ĆEMO I DALJE POKUŠAVATI, ČAK SMO ISMIJANE I OD NEKIH OD VAS. I TO JE U REDU. ALI ŠTO NAS POKREĆE I DRŽI. VI – DRAGOVOLJCI I BRANITELJI. DRAGOVOLJCI, BRANITELJI, MOJE IME JE SANJA DASOVIĆ, OBRAĆAM SE SVIMA VAMA. ROĐENA SAM ZAGREBČANKA, DIJETE GRADA U KOJI SE SLILO MNOGO OLOŠA, ZLA, KORUPCIJE, ZLOČINAČKIH ORGANIZACIJA, PROSTITUCIJE, ŠVERCANJA PUTOVNICA, ORUŽJA, DOVOĐENJA RUSKINJA, UKRAJINKI… I TO SVE DEVEDESETIH. TO NIJE GRAD MOG DJETINJSTVA.

U 90.-tim BILA SAM DJEVOJKA, ISPRAĆALA PRIJATELJE NA PRVE CRTE BOJIŠNICE, GLEDALA SERONJE U NAJBOLJIM GODINAMA KAKO LOČU I PIJANČUJU, TAPŠU VAS PO LEĐIMA I GOVORE: “BRAVO DEČKI, JEL GADNO BILO? “KOLIKO VAS JE BILO? MALO. ZNAMO I ZNATE SVI. USPJELI STE, MI, VAŠE SESTRE, PRIJATELJICE, ZARUČNICE, ŽENE, ZBOG VAS SMO ŽIVE. ZAR SE NE SJEĆATE NAŠIH OČIJU KADA SMO VAS ISPRAĆALE, MI OBIČNE ŽENE?

A SJAJ KADA STE SE VRATILI? SREĆA NA LICU VAŠEG DJETETA. NITKO VAS NIJE PITAO, KOLIKO SI ZARADIO, DA LI JE BILO FINANCIJSKE KORISTI, NEGO: „ŽIV SI!!!!“ DA SVAKI OD VAS KOJI OVO ČITA, ŽIV SI. KAKO DA VAS TRZNEM, JA, ONA, ONE, ONI. SAD ĆE TE POGNUTI GLAVE, PASTI NA KOLJENA, PUSTITI DA VAM RAKU KOPA VAŠ BRAT PO ORUŽJU, PO KRVI. KOLIKO JA ZNAM, SPAŠAVALI STE JEDAN DRUGOME ŽIVOTE, ČUVALI LEĐA.

A SADA? ZABILI STE SE U SVOJE NOĆNE MORE. ZNAM DA SU STRAŠNE. ALI UVIJEK SVANE JUTRO, UVIJEK SUNCE, ALI I DALJE ŽIVITE NOĆNU MORU, UMJESTO DA ČUVATE JEDAN DRUGOGA. SADA ĆETE SE UBIJATI? ZBOG KOGA, ČEGA, KOJI GOD SE UBIO OD VAS NIJE MU BIO PRIMARNI RAZLOG NEIMAŠTINA, NOVAC, NEGO OSJEĆAJ PONIŽENOSTI, BACANJA NA MARGINU.

MA TKO VAS JE BACIO NA MARGINU? POVLASTICE, NOVAC? U TO NE MOGU POVJEROVATI.NEGO BOL U SVAKOME OD VAS. RAZJEDINILI STE SE, DOPUSTILI STE DA VAS SE POBACA KUD KOJI, MILI MOJI. A TKO? KRETENI, SMRADOVI KOJI SJEDE U DEBELIM NASLONJAČIMA, SMIJU VAM SE U LICE. PLJUJU NA VAS. METKA SE NISTE BOJALI, ALI PRED NAPISANIM REDOVIMA U ZAKONICIMA, E TU STE STALI.
ZASTALI I PUSTILI.

GOVORIM KAO ŽENA, NIJE ME BRIGA ZA MOGUĆI PODSMIJEH MOŽDA NEKIH OD VAS. ALI ZNAM JEDNO, PO BOŽJEM, PA PO LJUDSKOM ZAKONU, DUŽNI STE JEDAN DRUGOME ČUVATI I OČUVATI ŽIVOT.JESTE LI PRIMJETILI, MOŽDA DA MI ŽENE, TJ. MANJINA, NE ŠUTIMO VIŠE, ISMIJANE VEĆ NEBROJENO PUTA, PA ČAK I KOD ONOG „SLAVNOG“ PROSVJEDA U ZAGREBU. ALI BAR ĆEMO I DALJE POKUŠAVATI, ČAK SMO ISMIJANE I OD NEKIH OD VAS. I TO JE U REDU. ALI ŠTO NAS POKREĆE I DRŽI. VI – DRAGOVOLJCI I BRANITELJI.

TREBATE NAM, KAO MENTORI, UČITELJI,VOĐE, POKRETAČI, SNAGA, VJERA I LJUBAV,LJUBAVNICI, MUŽEVI, DJEDOVI, SINOVI ,BRAĆA, PRIJATELJI. VI NAM DAJETE SNAGU DA SE DIŽEMO SVAKO JUTRO, DA ŽIVIMO, DA SE BORIMO. UMORNE SMO I MI OD SILNOG PLAČA, NEMOĆI, BIJESA.

JESTE LI SVJESNI, DA KAD GOD JEDAN OD VAS DIGNE RUKU NA SEBE, NE TUGUJE SAMO NJEGOVA OBITELJ, VI IZ NJEGOVE POSTROJBE, NEGO I TAMO NEKA ZAGREPČANKA, ZAGORKA, LIČANKA, SLAVONKA, DALMATINKA, ISTRIJANKA, MA PUNO NAS IMA. A VI NAS NE VIDITE. I MOŽDA ĆU NESTATI OVDJE, U OVOM PISMU VAMA, KAO SANJA AGRAM, DASOVIĆ, GLUPAČA, NIJE BITNO, ALI AKO OVO MOJE PISMO SPASI BAR JEDAN ŽIVOT OD VAS , USPJELA SAM.

NE UBIJAJTE SE DRAGI, VOLJENI BRANITELJI, U KRIVA LICA GLEDATE. POGLEDAJTE U LICE KOJE SE PONOSI VAMA SVIM SRCEM SVOJIM. KASNIJE SE SMIJTE, AKO VAM JE OVO SMIJEŠNO, JA NE ZNAM DRUGAČIJE. A DA BIH SAZNALA, TREBAM SVAKOGA OD VAS.

TREBA VAS HRVATSKA, OPET, NISTE JOŠ GOTOVI, ALI IAKO OPET ,MANJINA IZ „NAS OBIČNIH“ …I TO JE VIŠE NEGO BROJ LJUDSKOG OTPADA KOJI PONIŽAVA VAS I VAŠE NAJMILIJE.

I JOŠ NEŠTO. NEMATE PRAVA, VI BRANITELJI, RASPLAKATI VIŠE NI JEDNO DIJETE KOJE BI OSTALO BEZ OCA, NI JEDNU ŽENU, JEDNOSTAVNO NEMATE PRAVA I NEMATE PRAVA LEĆI U HRVATSKU ZEMLJU, PRIJE NO ŠTO VAS ONA SAMA K SEBI NE POZOVE. I NEĆU VIŠE ZBOG VAS PUSTITI NITI JEDNU SUZU.

Napisala-SANJA AGRAM
Otvoreno pismo svim Hrvatskim Braniteljima – Pričamo sami sebi i sjećamo se onih koje su dovezli u sanducima
Braniteljski Portal

 

KOmentari
Prati nas i ne propusti ekskluzive!