Gađanje političara hranom, uglavnom jajima i rajčicama, dio je uobičajene komunikacije između aktivista i političara u demokratskim zemljama. Međutim, kao i gotovo u svemu, Hrvatska i na tom polju prilično zaostaje pa je nedavni zagrebački „napad ostacima hrane“ (kriškom limuna?) na predsjednika SDSS-a, Milorada Pupovca, uzbudio medije i gotovo cijelu političku scenu. Po „državotvornim“ medijima, reakcijama većine političara i pridruženih im režimskih „znanstvenika“, radi se o manifestaciji mržnje i fizičkoj ugrozi prema drukčijima. Neki od spomenutih kažu da situacija traži „dramatično obraćanje premijera i ministara javnosti jer ovaj slučaj unosi nemir među građane koji se pitaju što tek oni mogu doživjeti“.

Nikome od uznemirenih čuvara balkanskih „demokratskih dosega“ nije palo na pamet da se možda radi o aktivizmu usmjerenom prema političaru koji je u javnosti prisutan od stvaranja neovisne RH i snosi svoj dio odgovornosti za stanje u državi, a uz to, trenutno je i ključna osoba vladajuće koalicije kojoj osigurava parlamentarnu većinu. Stoga, zašto se ovaj slučaj ne bi doživio kao protest pojedinca protiv postojeće politike čiji je jedan od zaštitnih znakova upravo gospodin Pupovac?

Ali ne! U postojećim okolnostima u kojima se vladajućoj družbi trese tlo pod nogama, svaki pa i najbenigniji aktivizam usmjeren protiv vladajućih treba prikazati kao čin mržnje, netolerancije, fašizma, nadolazeće invazije ekstremne desnice i naravno – ugrožavanja prava nacionalnih manjina.

Raspadanje

U svojim jalovim pokušajima da zaustave nezaustavljivo, da još malo odgode vlastiti raspad za koji je napokon došlo vrijeme, malo je toga preostalo u arsenalu HDZSDP-a pa se hvataju za slamke spasa – od promocije svojih bezidejnih i besperspektivnih reformi, zataškavanja bjelodanog kriminala i pretvaranje istog u ruke za formiranje saborske većine, sve do proizvodnje političkih melodrama.

Jedan dio te koruptivne hobotnice (SDP) u međuvremenu je postao svjestan svojeg raspada pa nam preostaje sačekati posljednji čin i sahranu te „socijaldemokratske“ farse, osim ako ih iz terminalne bolesti za kratko ne izvuče Robin Hood s Kvarnera, inače poznat po vrsnom kriznom menadžmentu, kao i izboru kvalitetnih suradnika.

Što se tiče drugog dijela te moralno nakazne simbioze (HDZ), budući da su još uvijek na vlasti, oni unutarstranačke sukobe taje. Za međusobne obračune koriste državni aparat i narod pokušavaju uvjeriti da to samo institucije rade svoj posao. Sve skupa da pukneš od smijeha. Tko će na kraju plakati, vidjet ćemo. Nadajmo se da neće samo narod, kao što je do sada uvijek bio slučaj na ovim prostorima.

Jaja bez slanine

Reakcije političara iz različitih zemalja koje su prosvjednici zasuli raznim prehrambenim proizvodima mogu vrlo jasno ukazati na razliku između autokratskog i demokratskog uma. Na primjer, „napad“ ostacima hrane na Milorada Pupovca alarmirao je cijelu državu i među neupućenima proizveo dojam da se radi o ozbiljnoj ugrozi hrvatske demokracije i slobode. To pokazuje da je sustav rigidan, nedemokratski, odnosno da se političari doživljavaju kao nadbića odvojena od naroda.

Drugi slučaj dolazi iz Amerike i dogodio se za vrijeme političkog govora Arnolda Schwarzeneggera koji je održan u sklopu njegove kampanje za guvernera Kalifornije. Nakon što je na njega bačeno jaje, samo je rukom „pomeo“ ostatke s odijela i nastavio govor. Nakon završetka nastupa, na upite novinara odgovorio je: “Ovaj čovjek duguje mi slaninu. Mislim, nema drugog načina; jednostavno, ne možete imati jaja bez slanine. Ali znate, sve je to dio slobode govora.“

Također, u Francuskoj i mnogim drugim demokratskim zemljama svi su političari odavno navikli da ih se gađa hranom i nitko od toga ne pravi dramu. Oni sa stilom snađu se i reagiraju poput Schwarzeneggera. Zbog učestalosti pojave, u upotrebi su i nove riječi ovisno o tome koja hrana je bačena na političara. Tako bi se u hrvatskom jeziku slični napadi mogli opisati kao: kečapiranje, jajarenje, jogurtiranje, brašniranje itd. Sve je to normalno u demokracijama, odnosno društvima koje političare ne doživljava kao neprikosnovene i nedodirljive veličine.

Ako se počinitelj uhvati, možda dobije simboličnu prekršajnu kaznu i na tome sve staje. Kad je 1992. godine na premijera UK-a, Johna Majora student bacio jaje, sudac je mladom čovjeku odredio kaznu od 100 funti za nedjelo i dodatnih 10 funti koje je morao platiti direktno premijeru radi troškova čišćenja odijela. Troškovi su u međuvremenu narasli pa je 2014. engleski aktivist zbog jajarenja Nigela Faragea (UKIP), kažnjen s 200 funti i dodatnih 100 funti kompenzacije „žrtvi“.

Nije tu bilo pritvora, dugih noćnih maltretiranja u policiji; nije bilo društvene drame oko napada na ustavne vrijednosti, mržnje, netolerancije, fašizma i sličnog. Tek prijava za prekršaj, kratak postupak i priča je završena.

Učinkovita hrvatska policija

U međuvremenu je „napadač“ na Milorada Pupovca lociran i sinoć je priveden prekršajnom sucu. Radi se o Saši Mučnjaku (36), vlasniku ljubičastog BJJ pojasa koji je svojevremeno bio sparing partner Mirku Filipoviću – Cro Copu. Znači, Pupovca je limunom „napao“ majstor borilačkih vještina! Možemo samo zamisliti što bi se dogodilo da je g. Mučnjak bio mnogo ljući. Na sreću, sve je završilo u granicama prihvatljive i uobičajene komunikacije između građana i političara u demokratskim društvima.

Međutim, ništa još nije gotovo. Uzevši u obzir spomenutu uzbunu među domaćim „centristima“ moguć je i obrat situacije. Pokretanje kaznenog postupka? Jer po dežurnim HDZSDP demokratima radi se o javnom poticanju na nasilje i mržnju. Nije valjda da običan prekršaj zahtijeva „dramatično obraćanje premijera i ministara javnosti“. Vidjet ćemo.

Za sada, svaka pohvala ministru Božinoviću.Vidimo da je naša policija u nekim slučajevima izuzetno učinkovita. Kad bi barem takva bila u slučajevima lociranja i privođenja ratnih zločinaca koji slobodni šeću Vukovarom i cijelim Balkanom.

Nedodirljivi moćnici

Slučaj „napada“ na Milorada Pupovca (poput mnogih drugih) pokazuje da još uvijek nismo izašli iz jugoslavensko-komunističkog vrijednosnog obrasca u kojem je najveći nacionalni heroj i nedodirljiva veličina bio glavom i bradom – političar. Radi li se o lokalnoj ili državnoj razini političke hijerarhije, dovesti u pitanje nedodirljivost moćnika ne smije proći bez šire društvene osude.

Bacio netko na političara limun, rajčicu, jaje, grožđicu ili ga prozvao za kriminal i nesposobnost – podli kršitelj društvenih vrijednosti mora platiti. Jer u totalitarnom umu čovjek je već napola kriv čim se usudi dovesti u pitanje integritet njegova veličanstva – političara.

Znanstvenik, umjetnik, intelektualac, pisac, „običan“ građanin – sve su to sumnjivci od kojih svatko na svoj način podriva državu. Takvi se mogu proganjati, diskriminirati, na njih se može nabacivati svakakvo blato. Nema problema – koga briga.

Opljačkati državu, grad, županiju, javnu tvrtku – samo izvolite. Nitko vas neće istraživati ako ste dobro upleli svoju nit u čvrstu HDZSDP korupcijsku mrežu. Ali reći političaru što ga ide, podnijeti kaznenu prijavu protiv njega, jajariti ga u znak prosvjeda – e to već ne može; to ćete platiti sveobuhvatnom istragom svega što se tiče vašeg života. A ako ste javna osoba, neće vas štedjeti ni naslovnice novina; naručeni tekstovi će se tiskati ako treba i na dnevnoj bazi – sve dok kao drski uzurpator ne budete potpuno neutralizirani.

Dolac vs. Bačka Palanka

Za saborskog zastupnika Pupovca i Srpsko narodno vijeće dramatični „napad“ kriškom limuna predstavlja fizičku ugrozu i javno poniženje ne samo njega i Borisa Miloševića, nego i cijelog srpskog naroda u Hrvatskoj. Takav doživljaj „napada“ na Dolcu ostavlja jak dojam da zastupnik Pupovac ipak nema znatno različit stav o suvremenoj Hrvatskoj od predsjednika Republike Srbije, Aleksandra Vučića, čiji je nedavni antihrvatski govor u Bačkoj Palanci g. Pupovac slušao bez riječi i ikakve prosvjedne geste.

No dobro, barem su u HDZ-u složni da to ne predstavlja nikakav problem za nastavak koalicije s SDSS-om. Hrvatski branitelji, JNA, četnici, Hitler, Tuđman, Milošević, Oluja, Hrvatska, Srbija, žrtva, zločin – tko je tko, tko je što, tko je kriv? Koga više briga – bitna je koalicija, stabilnost, projekti, razvoj!

Pouka

Kada te život pogodi limunom možeš ga gorkog lizati sve do kore dok napokon svu nakupljenu kiselinu ne povratiš po svojoj okolini. Ali postoji i drugi pristup – možeš ga uzeti, razrijediti mu okus i od njega napraviti ukusan i zdrav napitak. Ako si pak malo žešće, ali pozitivno raspoložen, možeš ga muški zagristi (sorry, znam da ovo nije bilo politički i istanbulski korektno), stresti par tequila, okrenuti se narodu i glasno objaviti: the party’s on!

Autor: Hrvoje Pende/narod

KOmentari
Prati nas i ne propusti ekskluzive!