fbpx
Četvrtak, studeni 21, 2019

Dalić je razbio laž da Hrvatska u Splitu nije dobrodošla: Reprezentaciju nisu željeli “majstori hortikulture”

Dalićeva era podarila nam je već podosta datuma na koje ćemo se podsjećati svake sljedeće godine, a sad imamo i 10. listopada, dan kada su se Vatreni spektakularno vratili u Split i za sva vremena (valjda) razbili nametnutu, iskonstruiranu laž da “Hrvatska na Poljudu nije dobrodošla i da Split i Dalmacija ne žele hrvatsku reprezentaciju”, piše u svojoj kolumni u Sportskim novostima Mario Zorko.

Da, nisu je željeli pripadnici udruga i skupina koji su navijanje pretvorili u zanimanje, u reket nad klubom i gradom, kojima je konflikt i gard “uvik kontra svih” davao legitimitet, svakojaki PR-nadzornici i aktivisti po mrežama i medijima, kvazi subsociolozi i subintelektualci koji su pisali disertacije o “navijačkoj subkulturi”, ili o “kulturi nasilja i divljanja”, što je inačica iste besmislice.

Svaki uspjeh Hrvatske njima bi sjeo “k’o budali šamar”, jer je narušavao nametnutu sliku “močvare” i njihovu politiku “dabogda sve izgubili”, a pogotovo ovaj 10. listopada kad je veličanstvena slika punog Poljuda i emotivne sinergije igrača i navijača razbila tu stigmu i ostala u kolektivnom pamćenju urezana za sva vremena.

Javni prostor i nakon poljudskog spektakla vrvi očajničkim budalaštinama o “predizbornom sletu”, “političkom plakatu”, o “policijskoj okupaciji”, dron-stingerima, brodovima i satelitima, o najezdi “naručenih pjevača i navijača”.

Neki bezumnik tako (malo)umno zdvaja da idilična atmosfera na stadionu ne odgovara istini jer na tribinama nisu bili „pravi navijači“ nego obitelji s djecom. Falili su valjda „borci za slobodu“ koji su prekidali utakmice na San Siru i na Euru 2016. u Bordeauxu i tajni majstori hortikulture koji su crtali svastike po travi. Kakav je to nogomet bez topovskih udara i dimnih zavjesa, bez prostačkih uvreda i nereda.

Svi ti izljevi gnjeva ne mogu umrljati sliku o fantastičnom događaju i zajedništvu igrača i navijača kakvo se ne pamti u Hrvatskoj. Ljepota sporta i nogometa u svoj toplini i raskoši, cili je Split rascvala grana, najlipši cvit Mediterana. Dalmacijo, ružo procvala, u duhu Dalićeve vizije kako Hrvatsku učiniti najsretnijom zemljom na svijetu.

Pokretač svega ponovo je bio isti čovjek, staložen i ozbiljan cijelo vrijeme na klupi dok su tribine tutnjale, premda je u njemu sve kuhalo. Zlatko Dalić, sretan i ispunjen, koji je povratak Hrvatske na Poljud postavio kao svoju misiju odmah nakon povratka sa Svjetskog prvenstva i koji je pokrenuo cijelu akciju, nebrojeno puta razgovarao s gradskim i klupskim čelnicima, otvarao vrata, nudio ruku. Pobjeda na terenu njegovo je trenersko djelo, a atmosfera na tribinama i u Splitu njegovo diplomatsko remek-djelo.

Cijelu kolumnu Maria Zorka pročitajte na stranicama Sportskih novosti.

Komentari

Komentari