Među članovima Vijeća za suočavanje s posljedicama totalitarnih režima koji su se javno ogradili od “Dokumenta dijaloga” našao se i profesor povijesti sa zadarskog Sveučilišta, dr. Mladen Ančić koji je dao intervju za slobodnu dalmaciju

Na čemu je konkretno puklo?

– Formalno je puklo na vrijednosnim sudovima o simbolima totalitarnih režima. Ispod toga se zapravo krije strah vladajuće skupine u društvu da će se dirnuti u njihov identitet, odnosno utemeljiteljski mit, a to je antifašistička borba. To je identitetski mit današnjega hrvatskog vladajućeg sloja. Kako su ti ljudi došli do vlasti, to možete doznati iz knjiga Davora Marijana i Davorke Budimir, koji su pisali o toj tranziciji. Tu se najbolje može vidjeti kako su ljudi iz starog režima preuzeli novu državu nakon 1990. godine i kako su preuzeli nadzor nad civilnim društvom. Utemeljiteljski mit toga sloja je onaj isti koji je vrijedio u komunističkoj Jugoslaviji. Kada se dira u simbole o kojima je riječ, dira se upravo u taj mit. Tu je došlo do problema.

Jeste li vi i skupina vaših istomišljenika u Vijeću željeli izjednačiti komunizam i fašizam?
– To se ne može tako formulirati. Ono što mi govorimo i za što se zalažemo, jasno je i precizno rečeno u prvom dijelu dokumenta. Ne postoji politička ideja koja može opravdati masovne zločine i masovno kršenje ljudskih prava i to u trajanju od 45 godina. A to je modus operandi totalitarnih režima. Oni počivaju na ideji jednoobraznosti, jednoglasnosti, a za njihovo uspostavljanje potrebno je masovno nasilje, iza čega onda ostaje trag u obliku zločina. Značajka je to svih totalitarizama, neovisno je li to komunistički, fašistički, nacistički, odnosno, kakva god bila njegova varijanta. Ako imate moralnu i intelektualnu dosljednost, to morate priznati. E, to su onda nastali problemi.
Jer, kako se štiti taj mit o antifašizmu? Kroz priču o zaštiti Ustava, što je apsurd. U Ustavu RH jasno piše da je ona utemeljena nasuprot NDH i odbacivanjem komunizma. Dakle, moderna Hrvatska nema kontinuitete ni s NDH, ni s komunističkom Jugoslavijom, odnosno, SR Hrvatskom, kaže za slobodnu dalmaciju

Osjećate li se vi poraženo nakon svega?
– Kako poraženo?! Pa mi smo tamo došli kako bismo uspostavili društveni dijalog, da bismo izbjegli situaciju da se nasilnim poremećajima rješavaju ovi problemi. Moje je stajalište bilo i ostalo da taj utemeljiteljski mit jedne okoštale i sad već zastarjele strukture postupno treba dekonstruirati jer ako se to ne uradi doći će do jedne vrste revolucionarnog gibanja. Naime taj mit objašnjava društvenu stvarnost današnje Hrvatske – “antifašisti“ su “pobjednici“ pa se njihova današnja moć objašnjava pobjedom u onome davnom ratu; tome se krugu pripada ponajprije logikom biološkog naslijeđa (zato oni često i govore o “obiteljskoj tradiciji antifašizma“).
Njihovi protivnici su “poražene snage“, odnosno “ne-ljudi“, koje i danas represijom treba podsjećati kako ne smiju javno iskazivati svoj identitet. Golema većina pučanstva su obični “ostali“, koji se nikad zbog moralne odvratnosti spram praktičnih postupaka i “pobjednika“ i “poraženih snaga“ nisu mogli identificirati bilo s jednima, bilo s drugima. “Ostali“ su najbolji kad se pokupe i odu u Njemačku ili Irsku i odatle šalju novce čijim će trošenjem upravljati “antifašisti“. U takvim okolnostima golema većina onih koji koriste pozdrav “Za dom spremni” ne rade to jer vole ustaše. To je krik, pučki oblik prosvjeda protiv postojeće društvene strukture i nesposobnosti onih koji upravljaju ovom državom.

KOmentari
Prati nas i ne propusti ekskluzive!