– Znate li što se dogodilo na dan osamnaesti studenoga u novijoj hrvatskoj povijesti?

Pita novinarka hatevea
Zakićena
Mikrofonon su kvadratićon i tri slova
Mlađariju isprid sebe

A mlađarija?
Hipi vrizure još na broju
Oko vrata in one iste crno bile marame Koje su u tome apose svitu očito
Vični
Ultimativni dokaz
Nekakve političke avangarde na državnin jaslan

Ispitiva se mlađariju vilozovskoga vakulteta u Zagrebu
Onoga vakulteta na veliku glasu, di se i ove godine brucoše pozdravilo su
Drugovi i drugarice

Oni vakultet koji živi za plenume
A glavna rađa mu nosat barjake šaravite u onin
Paradama neukusa i kvazi ponosa
Doklen se u isti vakat k’o fole studira po sto godina, nešto vrlo egzotično
I priko potribno narodu i Državi
U majici crljenoj na
Čea i petokraku

Novinarka pita
Mlađarija odgovara kroza smij

Pitanje ispucano k’o plotun
Koji nekako ostane visit
Iznad kašete su trobojnicon

I unda iđu minute prave jeze

Slušaš
Pa pojačavaš
Bečiš oči
I naćulivaš uši
Načisto ne viruješ
Jerbo očito
Niti šta čuješ kako triba
A niti šta vidiš

Ma, nemoguće je to ne znat
Misliš onako sam za se’

Nemoguće kako ni’ko od nji’ ne zna
Pa dica sva kroza školanje sviće palu
Niza cile prozore i ulice redaju

Postroji se njijov rumeni, krvavi
Odjsjaj
Pa kaplje vosak u bilin slapovima
Pomalako
Curi i sliva se
U lokve svakoga studenoga

Pa unda ponavljaš snimak
Jopet i jopet
I s’vatiš

Oni znaju!
Zaprave znaju
Znaju al’ se rugaju
Dogovorno

Jerbo su bahati
Ponosni vrlo na tu svoju bešćutnost

Gledaju u kameru očiju zacakljeni’
Potpunin izostankon
Iti zere poštivanja žrtve
Iti zere ljubavi za žrtve

Šta se dogodilo na dan osamlesti studenoga dvi tisuće i osmleste?

Kolona sjećanja više nema smisla
Tako skriči Jutarnji
Skriči i provocira u nevakat
K’o i uvik
Onaj isti Jutarnji koji je posta’ glasnik
Ove odnarođene vlade
I njezine bivše ministrice koja
Knjige o njijovoj mutnoj rađi piše

Da se razumimo
Ne polaže Jutarnji autorska prava na taj prikopametni zaključak
Ni čut
Smislila je to puuuuuuno ranije
Prikopametna Vesna Pusić
Ona naša mala Kurikula još puno prije Kurikularne
Još unda
Kad je sva ushićena predlagala
Neku kombinaciju socijalističkoga sleta
I pušćanja lampijona
Na obljetnicu
U Vukovaru

Jerbo
Nje se triba pitat
Dašta
Skroz logično
Ona je garant i dala Pupiju onu ideju kako cviće skladit i šta sunjin radit
Lipo ga pušćat niza Dunav
Misto lampijona
Pa spomenit
Neodređeno
Umrs
Nekakve i nečije
Nevine žrtve
Ae
To ga dođe umisto sleta

Ne znan kako jin se omaklo
Ne zataknit u ono srpsko cviće crljenu petokraku
I ona njijova čet’ri es

Veeeeeliki je to promašaj bijo

Red je bilo zataknit i simbole poda kojima se rušilo
Klalo
Granatiralo
Masakriralo branitelje
Ubijalo mučki ranjenike i civile

U dicu našu se pucalo i uperenoga prsta i’ se odvodilo
U mrak

Malo je bilo metnit samo zastavu te koljačke vojske pa je pušćat niza vodu

Malo je

Valjda će Plenki naredit svomu bliskomu suradniku da to gleda nekako isporavit druge ture

Nu
Nadat nan je se

U kolonu brez ikakva smisla kako kažu Vesna i Jutarnji poslalo i žbire
Ae
Di god se kupu Hrvati
Eto ti žbira
Da pobroju
‘Ko se zasmija
‘Ko je kakav barjak ponijo
‘Ko se privarijo u lokacijan
‘Ko se opušća
Komu vali zub
A ‘ko ima viška crne boje na sebi

Pobrojali i zabilužili sve
Tak’e
Pa navisili zgražanje
Uvik po istomu

Ne pišu kako je u toj sili naroda i ove godine sve prošlo ured
Brez iti jednoga incidenta
Mirno se okupili naši Hrvati
Pa
Mirno razišli

Ne znan
Jesu pobrojali k’liki su došli bolesni, poda tabletan
Prazni’ očiju
Brez ikakve volje za vidit ikoga
Najmanje volje za vidit ikoga od vlasti

Jerbo prošlo je dvadeset i sedan godina
Kako njijovi nema živi a niti su imali plotuna iznad trobojnice na kašeti
Nigdi su
Nosi i’ se samo u sebi
Traži i’ se samo pogledon uperenin
U maglon zgusnutu daljinu
U mrak
Koji pada

Lipo je oni pratar reka’
Našoj vlasti

Zamaglile van se ćale
Poradi osobne koristi
Zamaglile

– Znate li što se dogodilo na dan osamnaesti studenoga u novijoj hrvatskoj povijesti?

Ne triba meni mikrofon
Neće mi ga ni dati
Jerbo se neću rugat
Ni smijat

I znan odgovor
Onako kako ga znaju i sva Imocka dica

JNA
Ta armija zločinačke Jugoslavije
I četniki iz Srbije
Upali su silon
U naše
Pa ubijali Hrvate
Samo zato što su Hrvati
Koji volu i ne daju na svoju Državu

A Hrvat van meni nije oni koji ne zna
Šta se trevilo na taj dan
Hrvat je svaki Hrvat, Vrancuz, Irac, Škot i
Svaki Srbin
Koji je puškon branijo našu
Hrvacku
Našu

Hrvat nikako nije oni koji je dopustijo onomu
Srbinu od zanata
Naki jad u kojemu
Srpsku zastavu na cviću
Pušća Dunavon
Baš u one dane

To more samo Hrvat zamagljeni ćala
Ae
A zamagljene ćale nije ured razbijat
Nikako

Njizi se najzgodnije otare
Samo otare
Onon karton na izborima

Jerbo
Nami triba vlast koja zna
Onu drugovačiju, gustu maglu spušćat
Brez da se ikomu
Ćale zamaglu

Barbara Jonjić/narod.hr

KOmentari
Prati nas i ne propusti ekskluzive!