GJENERO: “BELJAK PLAĆA POSLUŠNIKE JAVNIM NOVCEM, A STRANKA JE NEPOVRATNO UNIŠTENA”
HSS je u četvrtak održao izbornu Glavnu skupštinu na kojoj je 610 od 965 delegata još jednom izabralo Krešu Beljaka za predsjednika te stranke, a on je ocijenio da je HSS u problemima pa moraju krenuti brzo raditi da bi na lokalnim izborima, kao i dosad, bili treća stranka u Hrvatskoj. Izbore u HSS za Dnevno je komentirao politički analitičar Davor Gjenero koji smatra kako je Krešo Beljak nepovratno uništio u političkom smislu najstariju stranku u Hrvatskoj.
Jučer je HSS ponovno izabrao Krešu Beljaka za predsjednika stranke. Možete li detektirati što se ovdje dogodilo? Kako to da je stranka izabrala predsjednika koji im je obećao vlast, a praktički izgubio izbore budući da su osvojili 2 poklonjena mandata SDP-a, te u međuvremenu kompromitirao svoj imidž nizom kontroverznih izjava i nastupa zbog čega je izgubio naklonost javnosti?
Iz onog što znamo iz medija evidentno je da izbori u HSS-u nisu provedeni nesporno demokratskom procedurom. Čini se da je u toj stranci bilo i velikih problema i nečeg goreg vezanog uz određivanje termina izbora i procedure po kojoj se oni odvijaju. Iako nismo članovi HSS-a mi o svemu tome imamo pravo znati jer Hrvatska pripada tradiciji koja je uspostavljena sa njemačkim Ustavom iz 1948. godine kada su političke stranke postale dijelom ustavnog poretka i kada je pitanje unutarstranačke demokracije postalo javnim, a ne internim pitanjem političkih stranaka. Osim toga, u Hrvatskoj se političke stranke financiraju javnim novcem i što je neobično za demokratske pokrete u Europi, primaju novac za svoje redovito djelovanje i za provođenje kampanje.
Pitanje je jesu li izbori u HSS-u održani sukladno statutu, je li stranačko tijelo koje donosi odluku o tome, odluku donijelo na legitiman način nije unutarstranačko pitanje- To je javno pitanje i građani imaju pravo o tome znati.
HSS je kao stranka gotovo potpuno nestala. Stranačka infrastrukura stranke gotovo se potpuno raspala iako je u političkom smislu najstarija hrvatska politička stranka koja je i u jednostranačju održava demokratski standard u emigraciji. U tom smislu to što radi grupa oko gospodina Beljaka predstavlja ozbiljan udar na nacionalnu političku kulturu. Kad bi HSS bio obična stranka onda bismo mogli reći da je ovo pitanje minorno. Kada dođete do toga da vam o budućnosti stranke najprije odlučuju unutarstranačka tijela koja se obično zovu “časnim sudovima” ili “statutarnim komisijama” ona to znači da ste već na korak od nestajanja stranke. A kada dođe do toga da o tome odlučuje nadležno upravno tijelo, a u ovom slučaju ministarstvo uprave i pravosuđa, mi govorimo o nestanku političke stranke.
Kada ovako autoritarno vodite stranku, kada iz stranke istjerate sve svoje protivnike, nije veliki problem održavati disciplinu poslušnika tim više što raspoložete javnim sredstvima iako je HSS po uvjerenju njihovih članova ostvario loš rezultat i ostvario loš rezultat, oni mogu plesati kišne plesove jer po političkom utjecaju HSS ne bi osvojio niti jedan mandat u niti jednoj izbornoj jedinici na osnovu stvarne potpore u biračkom tijelu.
Budući da i dalje imaju dva zastupnika, oni i dalje dobivaju novac iz državnog proračuna. Ministarstvo nadležno za kontrolu zakonitosti djelovanja političkih stranaka mora nadzirati buduće djelovanje onoga što je ostalo od HSS-a.
Što mislite o tezi kako je nepravedno obnavljati centar Zagreba javnim novcem? Govori se o tome da će znatno siromašniji građani s manje vrijednim nekretninama obnavljati skupe nekretnine imućnijih građana u centru Zagreba?
To je izrazito osjetljivo pitanje. Bez državne potpore nije moguće vratiti život u grad. Ali isto tako nije prihvatljivo obnavljati nešto što je privatno vlasništvo javnim sredstvima. Osobito kada ste imali situaciju da vlasnici nisu brinuli o svojim nekretninama. Postoje modeli koji omogućuju da se zaštiti javni interes i osigura revitalizacija grada omogućavajući da se javni novac upotrijebi za takvu svrhu bez opasnosti od privatizacije javnog novca.
Postoje modeli neprofitnih stambenih organizacija u kojima država ili lokalna zajednica privremeno ulazi u vlasništvo spriječavajući spekulacije. Naime, ako je nekome stan obnovljen javnim novcem, on taj stan ne može prodavati slijedećih 30 godina na tržištu i time novac koji je uložen u tu nekretninu preliti u vlastiti džep. Taj model bi socijalni znanstvenici trebali razraditi, a država primijeniti. Taj model u svijetu onemogućuje ono što se kod nas događa s POS-ovim stanovima, odnosno da se oni prodaju po znatno višoj cijeni po kojoj su kupljeni ili da se profitabilno iznajmljuju. To nije problem i to se može napraviti. I treba reći da to nije isto kao imovinski cenzus koji nije rješenje. Meni je svejedno hoće li bogat ili siromašan čovjek prodati stan i zaraditi na tome.
