Subota, 4 srpnja, 2020

Ekonomski analitičari o ideji ministra rada: Plaće u javnom sektoru rezati, ali selektivno

Ministar rada i mirovinskog sustava Josip Aladrović u petak je nakon sjednice Gospodarsko-socijalnog vijeća (GSV) ustvrdio da se mirovine neće mijenjati, ali bi plaće zaposlenih mogle proći korekciju zbog utjecaja aktualne krize s koronavirusom.

Većina ekonomista s kojima smo razgovarali i koji su o toj temi raspravljali slaže se sa stavom da bi plaće u javnom sektoru trebalo smanjivati, s tim da su neki za to da se sa smanjenjem plaća krene odmah, a neki tek ako se kriza produlji nakon svibnja. No, svi se slažu da bi rezanje plaća trebalo biti selektivno, odnosno da se plaće ne bi trebale dirati zaposlenima u nekom od tri sektora: zdravstvu, vojsci i policiji. Neki pritom drže kako bi, osim selektivnosti, smanjivanje plaća trebalo biti progresivno, odnosno provedeno tako da se najmanje plaće ne smanjuju, nego samo veće plaće ili neka kombinacija tog modela. Svi se, međutim, slažu da ove godine svakako ne bi trebalo doći do ugovorenog rasta plaća za državne i javne službe, piše Jutarnji list.

Čuvanje potrošnje

Mihaela Bronić iz Instituta za javne financije u Aktualnom osvrtu, objavljenom u subotu pod naslovom “Vlada u raljama pandemije: kako osigurati zdravlje i stanovništva i gospodarstva i javnih financija?”, navela je da “čim prestane zdravstvena ugroza, Vlada treba potaknuti domaću potražnju jer poticanje ponude (pomaganje poduzećima i obrtima da održe proizvodne kapacitete) ima smisla samo ako će netko kupovati ta dobra i usluge”.

“Stoga treba napraviti ozbiljnu analizu mogućnosti i smisla dugoročnog smanjivanja plaća u javnom sektoru. Domaća osobna potrošnja već je godinama najvažniji generator rasta BDP-a, a prema podacima DZS-a udio osobne potrošnje u BDP-u je 2019. iznosio 57 posto. Prema posljednjim dostupnim podacima Međunarodne organizacije rada, u hrvatskom je javnom sektoru 2014. radilo oko 31 posto ukupno zaposlenih (u općoj državi 19 posto, a u javnim poduzećima 12 posto). Smanjenje njihovih plaća znači i smanjenje njihove kupovne moći te smanjenje njihove osobne potrošnje. Međutim, ima smisla analizirati mogućnosti progresivnog kratkoročnog smanjivanja plaća u javnom sektoru, vodeći računa da se ne smanje najniže plaće, ali niti plaće onima koji su na prvoj liniji borbe, zdravstvenim djelatnicima, policiji, vojsci, vatrogascima”, ističe Mihaela Bronić, ali i navodi kako će “sigurno biti teško povući crtu kome bi se trebale, odnosno mogle smanjiti plaće, a kome ne, ovisno o povećanom angažmanu izazvanom borbom s koronom i s posljedicama potresa”.

Iva Tomić s Ekonomskog instituta također drži da ne bi trebalo brzati sa smanjivanjem plaća, ali bi trebalo odustati od ovogodišnjeg povećanja plaća. “Ako se, pak, bude išlo u smanjivanje plaća, onda bi se trebalo ići u selektivni i progresivni model. Država svakako treba smanjiti rashode, ali bi plaće, pogotovo male, trebale biti izuzete iz te štednje, kao i mirovine”, rekla nam je Iva Tomić.

Hitne mjere

Njezin kolega s Ekonomskog instituta, Danijel Nestić, dijeli mišljenje o potrebi selektivnog, moguće i progresivnog modela smanjenja plaća, ali drži da se odmah treba krenuti s tom mjerom.

“Koliko se uštedi tom mjerom u javnom sektoru, proporcionalno će se pomoći radnicima s malom plaćom u pogođenom privatnom sektoru i ta bi mjera bila pravedna, a ne bi smanjila ukupnu potrošnju jer bi radnici s malim plaćama u privatnom sektoru potrošili taj novac”, rekao nam je Nestić, dodajući da bi prethodno trebalo provesti pregovore sa sindikatima.

Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta već nam je prije kazao kako bi Vlada trebala proglasiti višu silu zbog koronavirusa, što bi joj omogućilo da reugovori kolektivne ugovore ako sindikati ne bi pristali na smanjenje plaća, a to bi se onda isto omogućilo i privatnom sektoru. I on bi u smanjenje plaća u javnom sektoru krenuo odmah, selektivno.

Izvor Jutarnji list

 

Komentari

Komentari