foto: Pixabay.com

Velika razlika između Njemačke i nekih drugih razvijenih industrijskih zemalja je, piše DW, u tome što tu i primatelji minimalne plaće moraju plaćati porez i socijalna davanja.

Ugledni Deutsche Welle u četvrtak donosi članak s tematikom života uz minimalnu plaću u Njemačkoj pod naslovom ‘Minimalna plaća u Njemačkoj – siromaštvo unatoč zaposlenju’.

Kako navode, Njemačka ima jedan od najviših iznosa ‘minimalca’ u Europi, ali je tu sumu, od oko 1500 eura bruto za puno radno vrijeme, potrebno staviti u kontekst realnih životnih troškova zemlje u kojoj se živi i radi.

Prema podacima za 2017. godinu je u Njemačkoj samac, koji radi puno radno vrijeme za minimalnu plaću, mogao, nakon što su mu od bruto iznosa odbijeni svi porezi i socijalna davanja, kući donijeti 1.110,50 eura. To je samo 14,5 eura iznad službene granice siromaštva u Njemačkoj. Općenito se unutar EU-a siromašnom smatra osoba koja zarađuje manje od 60 posto prosječne plaće.

S novim podizanjem minimalne plaće zaposlenom samcu će odsad ostajati oko 20 eura više.

Velika razlika između Njemačke i nekih drugih razvijenih industrijskih zemalja je, piše DW, u tome što tu i primatelji minimalne plaće moraju plaćati porez i socijalna davanja. U Velikoj Britaniji je to drugačije. Tamo osoba s minimalcem na kraju mjeseca u džepu ima i do 650 eura više od granice siromaštva. No ta suma ne uključuje samo čistu zaradu, već tu dolaze i različiti socijalni dodatci na koje osobe s minimalnom plaćom imaju pravo: od naknade za plaćanje stanarine, preko posebnih dodataka na prihod pa sve do smanjene stope poreza na dohodak. Slično je i u Nizozemskoj.

U Njemačkoj to nije slučaj, tu radnici i s minimalnom plaćom moraju plaćati porez i obvezni su na druga davanja poput zdravstvenog, mirovinskog ili osiguranja za slučaj nezaposlenosti.

KOmentari
Prati nas i ne propusti ekskluzive!