Subota, 6 lipnja, 2020

NOVA POLITIČKA SENZACIJA? Ovaj predsjednički kandidat mogao bi ugroziti pobjedu Kolinde

Mislav Kolakušić

Popularni sudac Trgovačkog suda Mislav Kolakušić mogao je zasigurno birati partnere na političkoj sceni, ali umjesto kompromitiranih partija, on se odlučio za svojevrsno savezništvo sa Slobodnom Hrvatskom. U sklopu te suradnje pojavila se i ideja o kandidaturi Mislava Kolakušića za predsjednika Republike Hrvatske. E sad, iako bi Kolakušić mogao postati senzacija sljedećih predsjedničkih izbora, postoje određene sumnje o svrsishodnosti Kolakušićevog preuzimanja predsjedničke funkcije.

Naime, postoji opravdani strah kako Mislav Kolakušić na poziciji predsjednika Republike neće imati mogućnosti i ovlasti za provođenje nužnih reformi u državi, a pogotovo pravosuđu te da bi mu kao kreatoru budućih promjena više odgovarala funkcija predsjednika Vlade. Takvo principijelno razmišljanje istodobno je velika vrlina, ali i mana vodećih ljudi Slobodne Hrvatske. Etički pristup politici, prava je rijetkost koju birači nisu kadri uvijek primijetiti, a kamoli potpuno prepoznati i na izborima honorirati glasovima. U ovom trenutku, za prepoznatljivost u očima birača, Slobodnoj Hrvatskoj nedostaje makijavelizam i jeftina demagogija Živog zida. S obzirom na veliki ugled koji uživa kod običnih građana, Kolakušić bi to mogao promijeniti i pritom bi se izbjegao gubitak političkog digniteta i scenarij moralnog potonuća koje se dogodilo Živom zidu.

Kolakušić, trn u oku uhljeba i parazita

Prije otprilike godinu dana, našao sam se u prilici slušati razgovor između jednog našeg saborskog zastupnika i stečajne upraviteljice. Ta dama u kasnim četrdesetima, odjevena u najskuplje krpice, žalila se političaru na Kolakušića jer kao sudac ne dopušta stečajnim upraviteljima netransparentno trošenje novca. Dapače, pokušava ih minimalizirati kao trošak što im izgleda nije drago. Navikli su ti naši stečajni upravitelji živjeti na visokoj nozi i ne vole kada im bilo tko gleda u novčanik i/ili tanjur. Vole se pogostiti, sve na račun države i propale tvrtke čiji dužnici vape za barem djelomičnim povratom duga. Kad sam to čuo, shvatio sam da se radi o autentičnom čovjeku i pravniku koji i u praksi provodi mjere o kojima govori u javnosti. Ako je Mislav Kolakušić trn u oku svim parazitima i uhljebima u ovoj zemlji koji misle da zaslužuju „besplatan“ ručak, automobil i čitav niz novčanih i drugih pogodnosti, tada svi građani trebaju stati iza njega. Jer jedno su riječi, a drugo djela. Predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović ne može u isto vrijeme plakati za Hanžekovićem i pokazivati suosjećanje prema blokiranim, obespravljenim i opljačkanim građanima. Odnosno može, ali onda to licemjerje treba prepoznati i razotkriti pred svima.

Kao predsjednik, Kolakušić bi se našao u poziciji istinske oporbe Vladi, a u međuvremenu bi i Slobodna Hrvatska – valjda jedina stranka u državi kojoj su principi i ciljevi važniji od osvajanja vlasti, kadrovski rasla i politički sazrijevala, postajući jedina treća vjerodostojna opcija u Hrvatskoj. U Slobodnoj Hrvatskoj razmišljaju i o drugim kandidatima. Nekako mi se čini da ne žele iskoristiti Kolakušića za svoj politički proboj. Tu je i problem ovlasti predsjednika. Misle nekoliko koraka unaprijed, što je dobro, no s druge strane im nedostaje sposobnost donošenja brzih odluka i realizacije prvog koraka i političkog uspona, bez gubitka konačne vizije.

Projekt reforme Hrvatske

Kandidatura Mislava Kolakušića za predsjednika Republike Hrvatske, ne isključuje, već naprotiv, upotpunjuje projekt društvene i zakonske reforme, za koji se zalaže Slobodna Hrvatska. Zbog slabih izbornih rezultata i nedostatka veće podrške građana u borbi protiv Ovršnog zakona i raznih harača, često znaju padati u neku vrstu razumljive depresije i defetizma, gubeći vjeru u građane pa i u vlastitu političku i moralnu snagu. Sinoć sam opet čitao autobiografske zapise Tina Ujevića, koji su mi zanimljiviji i filozofski snažniji, čak i od njegove poezije. Ujević je tako zapisao da se svi „odriču onoga što mogu, da bi se bavili onim što nikako ne mogu“. Ova svevremenska misao, istinita je i danas kada previše građana ove zemlje razmišlja izvan okvira mogućeg i ostvarivog, znači unutar područja dostupnog njegovom vlastitom djelovanju. Puno se energije prosipa na stvari koje ne možemo promijeniti, a istodobno izbjegavamo suočavanje s premostivim preprekama. Zaobilazimo ih, kao da ne postoje. Koliko god ljudi teško živjeli, ovdje se neće dogoditi nikakva revolucija i masovna pobuna, bar ne u skorije vrijeme, jer su građani ideološki podijeljeni, baš onako kako su i zamislili, oni koji nam svima rade o glavi. A ideje Slobodne Hrvatske, ideje su s kojima se slaže većina građana ove zemlje. Došlo je vrijeme da te ideje pronađu svoj put do ljudi, kao i da se, kao što Tin Ujević kaže, prestanemo odricati onoga što možemo i prihvatimo individualnu odgovornost i zadaće za boljitak našeg naroda i Domovine. Na toj stazi i dalje se nalaze nevidljive barikade, ali s Mislavom Kolakušićem, kao predsjednikom Republike Hrvatske, put prema boljoj budućnosti, mogao bi se konačno osloboditi.

 Autor: Marin Vlahović/dnevno.hr
Komentari

Komentari