Srijeda, 8 travnja, 2020

‘Bobetkova je ideja bila da se u Oluji spustimo s planine’

Premda je nakon povratka iz zatočeništva u Haagu u samo godinu dana na slobodi prevalio 120.000 kilometara posjećujući suborce, podjednako izbjegavajući medije i politiku, posljednjih mjeseci pristao je svoje golemo iskustvo i znanje dati na raspolaganje aktualnoj vlasti pa trenutačno volonterski obnaša čak dvije političke funkcije: posebni je savjetnik ministra unutarnjih poslova Božinovića i predsjednik Vijeća za domovinsku sigurnost predsjednice Grabar-Kitarović. A to golemo znanje i iskustvo general Mladen Markač stjecao je u Domovinskom ratu, čija je kruna bila operacija Oluja ‘95. u kojoj je sudjelovao kao zapovjednik Specijalne policije MUP-a RH., prenosi vecernji.hr.
Prema kojim je kriterijima predsjednik Tuđman odabrao zapovjednički kadar u Oluji?
To su, neosporno, bili zapovjednici koji su tijekom Domovinskog rata u hodu, ali sistematski školovani putem različitih tečajeva i izobrazbe koja ih je ubrzano vodila prema tome da se pretvore u stvarno vrhunske izvršitelje zadaća. Predsjednik Tuđman, kao i članovi Glavnog stožera, jako je dobro poznavao sve te kadrove cijeli niz godina pa ih je mogao precizno odabrati za Oluju. Pamtite li trenutak kada je stiglo zeleno svjetlo za početak akcije? Zapovijed generala Červenka stigla je putem posebnog sustava kriptozaštite u večernjim satima, kada sam doznao da se u napad kreće u pet ujutro 4. kolovoza. Nalazio sam se u stožeru podno Velebita i u to doba svakih sat vremena čuo sam se sa zapovjednikom, te generalima Miljavcem i Vrbancem, s kojima sam stalno bio u kontaktu. Specijalna policija na taj je trenutak čekala šest mjeseci uoči Oluje, otkako nas je general Bobetko uputio na izvođenje vježbe na Velebitu i od tog trenutka bili smo spremni. Dakle, mi smo, kad je stigla zapovijed, za razliku od drugih postrojbi već bili na borbenom položaju. Tada još nismo znali kako će se odvijati pregovori s pobunjenim Srbima o Planu Z4, pa nitko nije točno znao kakva će se odluka donijeti sve dok general Červenko nije rekao: u napad! Prema svjedočenju srpskoga generala Mile Mrkšića, uz dolazak postrojbi Ante Gotovine iz Bosne, jedno od najvećih iznenađenja za njih je bila upravo uloga Specijalne policije koja se, za njih neočekivano, spustila s Velebita. Čija je to ideja? Glavnog stožera na čelu s generalom Bobetkom. Bio je dobar poznavatelj bitaka iz Drugog svjetskog rata i dobar poznavatelj tog područja i upravo je on poslao specijalce na Velebit s dugoročnom namjenom, a mi smo se uspješno prilagodili oružjem i tehnikom da bismo djelovali na takvim jako teško prohodnim kraškim terenima. Mrkšić mi je u Haagu kazao da je to za njih bilo strateško iznenađenje jer nisu računali da se gotovo 3000 ljudi može dignuti na Velebit, već eventualno neka manja postrojba, pa su vjerovali da ćemo se kretati podvelebitskim dijelom. Njihove obavještajne službe pratile su naša zborna područja, ali mi specijalci djelovali smo mimo njih, pa je za taj plan znalo samo nekoliko naših generala.
Kako je tekla akcija oslobađanja u vašem sektoru?

Plan Glavnog stožera bio je da se generali Gotovina i Norac sa svojim snagama spoje na granici, dok je Specijalna policija – koja je spram sebe imala 9. gračačku motoriziranu brigadu, jednu od najelitnijih postrojbi krajinske vojske, te jednu bojnu obrovačke brigade – imala zadatak spustiti se s vrhova Velebita. Prelazeći najsuroviji teren, mi specijalci trebali smo samo osvojiti čvor Ćelavac i tako neutralizirati vezu na cijelom području da Srbi ne bi mogli komunicirati u vojnom smislu. Međutim, snage generala Norca zapele su u Udbini, mi smo im jednim dijelom pomogli, a drugi dio specijalaca krenuo je prema Donjem Lapcu i stigao na državnu granicu. To nije bilo predviđeno prvotnim planom Glavnog stožera, ali redoslijed napredovanja snaga u hodu je promijenjen i mi smo pred Kulen Vakuf stigli prvi. Uostalom, general Bobetko je na samom početku akcije govorio: brzo napredovanje i moment iznenađenja. Sve smo to postigli.

Je li srpska strana znala da pripremamo Oluju?

Da. I to sam doznao tijekom razgovora s generalom Mrkšićem u Haagu. Oni su točno predvidjeli pravce djelovanja Hrvatske vojske, a jedino što nisu predvidjeli, kao što sam rekao, bio je taj pravac s Velebita. Cijela srpska vojska našla se u okruženju: s jedne strane general Gotovina koji je došao iz Bosne, s druge strane naše postrojbe koje su okruživale taj prostor. Kasnije sam u razgovoru s generalom Gotovinom ostao iznenađen kad sam doznao da je ustvari general Bobetko i njega i mene po istoj šabloni pripremao za izvođenje operacije Oluja. Možda baš zato ne treba čuditi što u istom trenutku kada specijalci ulaze u Gračac i general Gotovina ulazi u Knin, razlika je možda deset minuta.

Jeste li u Kninu očekivali jači otpor?
Teoretski, to smo svi očekivali ali nismo vjerovali da će srpska vojska tako brzo i neorganizirano napustiti kninsko područje. Srbi su, naime, jako dobro utvrdili prvu liniju obrane, ali drugu nisu imali i mi smo to znali. Zato je u planu operacije, osim brzog prodora, bilo i probijanje te njihove plitke linije. Na taj način mi smo duboko ulazili u njihov prostor koji nije previše povezan komunikacijski i oni nisu imali izbora: ili ostati u okruženju ili pobjeći iz tog prostora. Naravno, u svemu tome pomogla je njihova neorganiziranost. Kad je vojska krenula, krenuli su i civili, i mi smo dolaskom u Donji Lapac pratili njihove kolone koje su bile nekoliko kilometara ispred naših snaga. Bila je tu i dvojba jer su to bile kolone pune vojnog naoružanja, a između opreme i tenkova bilo je jako puno civila, ali smo prema odluci Glavnog stožera pustili taj zbjeg u Bosnu da ne bismo izazvali civilne žrtve.
Foto:Fah
Komentari

Komentari