Četvrtak, 23 siječnja, 2020

Zašto su imena u Bibliji toliko važna, pa tako i tvoje?

Ljudima su imena jako važna, ključan način razumijevanja ne samo svijeta oko nas, već i međusobno. Prezime ima svoje korijene u povijesti i obiteljskoj tradiciji, dok ime uspostavlja određeni identitet i osobnost; neki od nas se potpuno stope sa svojim imenom, dok bi neki više voljeli da se zovu drugačije.

Ali, je li zaista važno kako se zovete? Postajete li onakvim kako vas zovu ili vas zovu onako kakvi vi jeste? U Bibliji postoji mnogo imena, i sva su ta imena puna značenja. Proučavanje Svetog Pisma nam može pomoći utvrditi određujemo li mi naša imena ili ona određuju nas.

Priča o porijeklu

Geneza (Knjiga Postanka) prepuna je imena obogaćenih značenjima. Riječ ‘Geneza’ znači ‘početak’; a prva knjiga Biblije je Knjiga Postanka. U mnogim pričama imamo priliku vidjeti da ljudska imena svoje korijene vuku od početaka.

Pogledajte prvog čovjeka kojeg susrećemo u Bibliji: Adama. Ime ‘Adam’ je danas toliko često u Zapadnom društvu da ljudi više ni ne pomišljaju istraživati značenje. Kako god, hebrejska riječ ‘Adam’ ne znači samo ‘opće ime za prvog čovjeka’, već je vjerojatnije da je izvedeno od hebrejske riječi Adamah što znači ‘zemlja’. Adam je stvoren od „praha zemaljskog“, stoga, njegovo ime (ali i svako hebrejsko ime za ‘čovjeka’) duguje svoje korijene načinu na koje je čovječanstvo započelo.

Knjiga Postanka nastavlja objašnjavati imena mnogih biblijskih najpoznatijih karaktera. „Mnogo je sinova imalo oca Abrahama“ kaže dječja pjesma, ali i zaista, Abrahamovo ime (proširenje njegovog starog imena ‘Abram’) znači ‘otac mnogih’. Bog je dao radikalno obećanje čovjeku koji nije imao djece, 99-godišnjem Abramu, da će biti „otac mnogih naroda“. To novo ime postaje ujedinjeno s Božjim divnim obećanjem Abrahamu u njegovom novom identitetu.

Druga imena nemaju toliko duboko značenje, ali su i dalje važna. Sarino i Abrahamovo prvorođeno dijete nazvano je ‘Izak’ jer je Sara rekla: „Dade mi Bog da se nasmijem, i tko god to čuje, nasmijat će se sa mnom.“ (Post 21,6). Izakovo dijete ‘Ezav’ je tako nazvano samo zato što njegovo ime znači ‘dlakav’, a Ezav je zaista bio dlakav. Njegov brat Jakov je tako nazvan jer Jakov znači ‘on drži petu’, što je hebrejski idiom za „on vara“. U ovom slučaju, Jakov je zaista dobio ime po tome kakav će on postati.

Postoje i mnoga druga zanimljiva imena izvan Knjige Postanka. David znači ‘voljen’ na hebrejskom, što ima smisla jer je on bio izraelski najdraži kralj, premda je imao dosta mana u svom kraljevanju. Mnoga druga klasična imena iz Starog Zavjeta imaju u svojim korijenima Boga. Promotrite samo imena koja u sebi sadržavaju ‘El’ (hebrejsko značenje – Bog): Danijel, Natanael, Samuel, Elizej itd.

Nadalje, naravno da je i Isus dobivao razna imena. On je Krist, što nije Njegovo prezime, već  veličanstvena titula za židovskog Mesiju – učenjak Novog Zavjeta N. T. Wright prevodi ‘Isus Krist’ kao ‘Kralj Isus’. Njegovo prvo ime je uobičajeno židovsko ime ‘Ješua’ , što je izvedenica od riječi koja znači ‘spasiti/predati’. Kao što evanđelje po Mateju objašnjava: „Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.“ (Mt 1,21). Matej Isusa naziva i  ‘Emanuel’, što znači ‘Bog s nama’, jer, iako nam je to možda svima poznato, Matej  ističe temeljnu istinu da je Isus Mesija zaista sam Bog koji prebiva s ljudima.

Što mislite tko ste vi?  

Imena iz Svetog Pisma imaju veliko simboličko značenje. Ali, ponekad dođe vrijeme za preimenovanje. U Hošeinom proročanstvu, Bog Hošei kaže da se oženi prostitutkom, Gomerom, i da nazove svoju djecu ‘Lo-Ruhama’ i ‘Lo-Ami’, što znači ‘nesmilovana’ i ‘ne-narod moj’. Gomera i djeca predstavljaju Izraelovu nevjernost Bogu, ali u priči, Bog do kraja ostaje vjeran i obnavlja Izrael, govoreći: „Ne-narodu mom reći ću: Ti si narod moj!“ (Hš 2, 25).

Isus je ribara Šimuna preimenovao u ‘Petar’. Petar znači ‘stijena’, a upravo će on biti stijena Isusove Crkve (Mt 16,18). Ironično, Petar pokazuje manjak stabilnosti i integriteta za nekoga tko je sinonim za stijenu, često potpuno nerazumijevajući Isusa i poričući Ga čak 3 puta. Ali unatoč Njegovim padovima, Isus nastavlja vjerovati u njegovu sposobnost da ispuni svoj poziv (Iv 21).

Savao  je bio žestoki progonitelj kršćana, i stoga, dok je i sam postao sljedbenik Isusa Krista, promjena imena činila se prikladnom. Savao (hebrejsko ime) također ima i latinsko ime ‘Pavao’ te se čini da je iskoristio novi nadimak kao simbol svoje preobrazbe, ali i svoga poslanja prema nežidovima; ‘Pavao’ je  rimskoj ‘publici’ poznatije ime.

U povijesti su mnogi kršćanski roditelji svojoj djeci davali biblijska imena, možda u znak duhovnog nasljeđa, za što su se nadali da će takvima njihova djeca i postati. Neki kršćani i danas davanje imena shvaćaju preozbiljno,  a mnogi su svoja imena zakonito promijenili kao simbol određenog trenutka u kojem se dogodila preobrazba ili ostvarenje novog identiteta.

Imenovanje je jedna od najvećih privilegija dana Adamu u Edenskom vrtu, dana mu je moć definiranja svijeta u određenom trenutku, obilježavanja stvarnosti i određivanja ljudske percepcije istoga. Kad biste se pitali što vaše vlastito ime znači, biste li zaista pitali ‘Tko sam ja?’ ili ‘Tko ću ja postati?’

Autor: Joseph Hartropp; Prijevod: Suzana Z./Novizivot.net; Izvor: Christian Today


>>> MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI <<<
>>> PENAVA OSRAMOTIO PLENKOVIĆA: Dok se Plenković šepurio Vukovarom Penava je jednom rečenicom rekao sve
>>> Sagradio lažni granični prijelaz sred ničega pa “migrantima” naplaćivao po 10.000 eura za “prelazak u EU”
>>> Obiteljski pas odgrizao penis i testise pedofilu koji je pokušao silovati dvije djevojčice
>>> HDZ NASTAVLJA KAMPANJU STRAHA: Izbaciti će sina Tuđmana jer je podržao Miroslava Škoru
Komentari

Komentari