Srijeda, 29 siječnja, 2020

Zašto je teško shvatiti da obitelj čini otac, majka i djeca?

Hrvatska država ne može bez javnih prijepora. To je u demokratskom svijetu normalno i poželjno. Više pluralizma je uvijek dobro i može donijeti bolja i normalnija rješenja. No, najvažnije da ljudi koji donose odluke i koji sudjeluju u javnom životu jedne države vode računa na  zakonska rješenja, ali i da budu socijalno osvješteni, kako svojim odlukama ne bi donijeli veću štetu onima koji ovise o njihovu odlučivanju. A ta šteta može biti višestruka. Ne samo politička, kako se često želi prikazati.

U javnosti se ovih dana vodi žestoka rasprava između predstavnika vladajućih i oporbe kada je u pitanju prijedlog sadržaja Nacrta novog Obiteljskog zakona. Novi zakon, u nekim svojim člancima razlikuje se od dosadašnjih odredbi, a što je “na noge” diglo cijelu oporbu. Međutim, kada malo bolje razmotrimo novi prijedlog možemo, a prema osobnom i skromnom sudu, procijeniti kao nešto dobro, što bi u hrvatsku državu moglo unijeti određenu nadu kod onih ljudi koji svoje svjetonazore ne mogu dati ni pod koju cijenu i čija se vrijednosna skala bazira na vrjednotama kako ih tumači tradicija našega naroda.

Zašto novi prijedlog Obiteljskog zakona ne odgovara ljevici?

Prvo, ljevici u ovoj državi ništa ne valja, ne samo danas, nego od onda od kada nisu na vlasti. Pojedini članovi tih stranaka jednostavno ne mogu doći do te razine političkog pluralizma i ponekad, samo ponekad,  pohvaliti ono što je dobro što dolazi iz redova HDZ-a. Stvari se površno sagledavaju, ne vodeći računa o suštini suštini rješenja. Uvijek se traži ono što bi moglo biti sporno, ili poneka “dlaka u jajetu”, samo da bi se moglo “oplesti” po vladajućima. Istina je kako u posljednje vrijeme u Hrvatskoj zbunjuju određeni potezi vlasti, pa se zapravo ne zna na koju stranu vjetar puše. U posljednje vrijeme sve se to toliko ispreplelo da se jednostavno ne zna “tko će koga”, “gdje” i “zbog čega”.

Drugo, Kod nas se sve najprije dobro zakomplicira pa se onda traže rješenja. Obiteljski zakon je na usuglašavanju. Dakle još uvijek nije ni blizu podnošenja u zakonsku proceduru donošenja, a kamoli usvajanja i stupanja na snagu.

I treće, suštinsko jeste činjenica da ljevica u svjetonazorskim pitanjima i ne može biti u suglasju s vlastima, jer na pitanje obitelji gleda sasvim drugim očima.  Iako i ova sadašnja generacija političara, čast izuzecima, potječe iz obitelji istoga korijena. Hrvatska je tradicionalno katolička zemlja i svjetonazor blizak katoličanstvu je sasvim normalan. Naravno da u posljednje vrijeme, najprije pojavom komunizma, a kasnije i modernog ljevičarstva, postoje i oni koji svoje stavove temelje na nekim drugim vrijednostima.

Neke stavke koje su povučene iz prijedloga nacrta Obiteljskog zakona kao što je definicija obitelji budila je pozornost jer regulira obitelj kao “majka, otac i njihova djeca, majka s djetetom iako ne žive zajedno, te ostali srodnici koji s njima žive”. S kršćanske točke gledano, kako netko može imati pravo reći da obitelj bez djece nije obitelj? Naime, Europska unija je dala svoju preporuku kako se obitelj ne bi trebala definirati zakonom, tumačeći činjenicu kako su obitelji toliko različite da ih je teško definirati. No, ako se sve regulira zakonom, zašto se onda ne bi reguliralo i temeljno bogatstvo jednog kršćanskog društva, obitelj. Zašto je teško reći da obitelj čine otac, majka i djeca? Kada je to tako normalno i prirodno.

Ono što postaje simptomatično jeste činjenica da u posljednje vrijeme ljevica posebno napada ona zakonska rješenja koja se tiču obrazovanja i vezana su za svjetonazorska uvjerenja roditelja, što implicira i obrazovanje u skladu s vjerskim uvjerenjima. Sasvim je jasno, i sada, ali i toliko je to puta  otvoreno pokazano, kako je ljevici da se  zakonski onemogući roditeljima kršćanskoga svjetonazora da imaju pravo i slobodu samostalno odlučivati o odgoju i obrazovanju svoje djece, u skladu s vlastitim vjerskim i filozofskim uvjerenjima.” Ovdje se nije odredilo o kakvim se uvjerenjima radi. Dakle, svatko ima pravo na svoj svjetonazor, pa tako i oni koji svoj život  usklađuju pravilima života a koja su u skladu s naukom katoličke Crkve.

Za Priznajem.hr piše Anto Pranjkić

Komentari

Komentari