U današnje vrijeme, nazivi “nacionalizam” i “nacionalist” su u mnogim okolinama poprimili obilježje bauka. U najboljem slučaju, smatra ih se nečim zastarjelim i beskorisnim. U onim “žešćim” slučajevima, smatra ih se opasnošću koju treba uništiti pod svaku cijenu. Nacionalizam, posebno etnički nacionalizam, se trpa u isti koš sa šovinizmom (sa kojim se često posve izjednačuje), autoritarizmom, nacizmom i rasizmom. Tvrdi se da nacionalizam postoji zahvaljujući predrasudama prema drugima, te da može i treba biti zamijenjen konceptom “zajednice” i “društva”, zato što nacionalizam promovira osjećaje nadmoći vlastitog naroda i zahtijeva pobjedu pod svaku cijenu. Uklanjanje nacionalizma bi, prema tomu, dovelo do napretka. Granice su samo beskorisni “društveni konstrukti”, tvorevine koje nemaju svrhe ni smisla.

Te postavke zanemaruju osnovna pitanja. Prije pojave nacionalizma, države su bile ograničene na gradove i saveze gradova. No takvi gradovi-države nisu imali organizacijskih sposobnosti niti resursa za bilo kakva veća poduzeća. Već se Rimsko Carstvo naslanjalo na (građanski) nacionalizam – mjesne i narodne skupine su u većini slučajeva zadržavale svoje posebnosti i postojanje, no na te osjećaje se dodavao osjećaj pripadnosti Rimu. Ono što je razlikovalo Rim od današnjih multietničkih država jest gustoća stanovništva: Rimsko Carstvo je pri najvećem opsegu imalo 55 milijuna stanovnika, oko 14 stanovnika po četvornom kilometru. Zajedno sa nerazvijenim sredstvima putovanja, to je značilo da se stanovništvo većinom nije miješalo – Carstvo je bilo multietničko i multikulturalno, no nije bilo kozmopolitansko. Etnička pripadnost i tribalizam su postojali u okviru carskog građanskog nacionalizma. Svaka etnička zajednica je bila manje-više slobodna odrediti vlastita pravila, dok god je ostajala vjerna Carstvu.

Etnički nacionalizam drži da su nacije definirane zajedničkim naslijeđem – porijeklom, jezikom, kulturom, religijom i običajima. Etnički nacionalizam jest osnovno, izvorno značenje nacionalizma. Pojam nacija dolazi od engleske riječi nation, koja sama vuče podrijeklo od starofrancuske riječi nacion – “rođenje, mjesto porijekla”. Francuska riječ korijen ima u latinskoj riječi natio, koja znači doslovce “rođenje”. Sličnog je značenja i korijena latinska riječ nascor – “rođen sam”. Hrvatska riječ narod je spoj na+rod, tj. viša razina roda. Potreba definiranja nacionalizma kao “etničkog”, umjesto da se to podrazumijeva, proizlazi iz pojave umjetne tvorevine građanskog nacionalizma.

Samo nacionalizam može nadići razlike u obrazovanju, društvenom statusu i religiji, te stvoriti stabilnu društvenu strukturu i osjećaj pripadnosti koji su neophodni za demokraciju. U suprotnom se demokracija raspada, srozava se na plutokraciju – vlast bogatih elita, a unutar društva se stvaraju podjele na svim mogućim osnovama. Upravo zbog toga plutokrati i napadaju nacionalizam. Ironično, ljevičarske ideologije i misli su često najveći saveznici protudemokratskim snagama, upravo zbog njihovog nerazumijevanja važnosti nacionalizma za demokraciju.

Građanski nacionalizam

Građanski nacionalizam je imperijalni nacionalizam, vrsta nacionalizma koji koriste carstva kako bi umjetno stvorila lojalnost heterogenih naroda koje su ista carstva pokorila. Čak i Sjedinjene Države nisu viđene u okviru građanskog nacionalizma do razmjerno nedavno u povijesti, zadržavajući u početku jasan europski identitet. George Washington je useljavanje ograničio isključivo na “slobodne bijelce dobrog morala”. Ta i takva ograničenja su ukinuta tek 1965., nakon trijumfa kulturalnog marksizma.

Građanski nacionalizam je problematičan iz više razloga, no svi se svode na – izviru iz – jednog osnovnog problema. Taj jest njegova dubina: etnički nacionalizam se temelji na zajedničkom porijeklu, povijesti, kulturi, mentalitetu. Građanski nacionalizam takvih temelja nema. Pripadnost naciji tretira kao kupovanje cipela: navlači i isprobavaj dok ne nađeš broj koji ti paše. No upravo zbog tog nedostatka dubine, on je idealan za imperijalističke sile kojima je cilj pokoriti i porobiti svijet. Sjedinjene Države imaju istu religijsku i imigracijsku politiku kao carski Rim: Amerikanac si čim se osjećaš Amerikancem. Posljedica toga jest unutarnja slabost sustava koja na kraju vodi do njegova rasula. No upravo zbog umjetne prirode Sjedinjenih Država, Amerikanci etnonacionalizam nalaze intelektualno i moralno neugodnim.

Građanski nacionalizam je doživio procvat nakon pobjede kulturnog marksizma na Zapadu. Unatoč činjenici da je nakon Drugog svjetskog rata Europa podijeljena na etničke nacije, etnonacionalizam se od tada nalazi pod napadom, te ga se izjednačava sa rasizmom i nacizmom. U globalnom kontekstu, upravo je zapadno inzistiranje na multikulturalizmu i građanskom nacionalizmu geografska i povijesna iznimka od pravila.

Etnički nacionalizam

Tijekom zadnjih 150 godina, trend u Europi – i drugdje – jest bio prema stvaranju etnički homogenih država. Nakon Drugog svjetskog rata su uslijedila masovna preseljavanja stanovništva kako bi se osiguralo postojanje etnički homogenih i stabilnih država. Svaki narod je imao svoju državu, i svaka država je imala svoj narod. Jedini izuzetci su bili Čehoslovačka, Sovjetski Savez i Jugoslavija – države koje nisu doživjele kraj dvadesetog stoljeća. Umjetno carstvo Europske unije je na Zapadu stvorilo “postnacionalističku” retoriku, no upravo se (etnički) nacionalizam pokazao kao glavna demokratizacijska snaga dvadesetog stoljeća. Područja u kojima narodi nemaju vlastitu državu – Baskija, cijela Afrika, Bliski Istok – su žarišta sukoba, terorizma i etničkog čišćenja.

Etnički nacionalizam je psihološki i biološki utemeljen. Ljudi lakše vjeruju osobama koje su im genetski bliže. Posljedice tog povjerenja su višestuke. Takva društva su otvorenija socijalnim politikama i međusobnoj potpori, tako da one nesretne ne ostavljaju plivati. Istovremeno, veća neformalnost takvih mjera u odnosu na zapadnu socijalnu državu znači da ih je teže iskoristiti kako bi se financiralo nerad. Posljedice etničke raznolikosti u društvu su smanjeno društveno povjerenje i društveni kapital, smanjenje altruizma, društvenog angažmana i suradnje. Jednostavno govoreći, dolazi do smanjenja demokracije, kao posljedica smanjenja povjerenja. Europska povijest sugerira da su etnički nacionalizam i etnička homogenost preduvjet za uspostavu, ako ne već održanje, demokratskog političkog sustava.

Posljedice multikulturalizma na Zapadu su već očite u vidu drakonskih mjera kojima se kažnjava odstupanje od političke korektnosti, te u supresiji demokracije i javnog diskursa kako se određene skupine ne bi uvrijedilo. U Sjedinjenim Državama, etnički iznimno raznoliki Novi Meksiko je među najgorim državama u svim mjerilima; na skali od 1 do 50 (50 je najgore), Novi Meksiko je 48 u postotku ljudi ispod granice siromaštva, 47 u prosječnom dohotku, 49 u postotku ljudi bez zdravstvenog osiguranja, 46 u postotku djece bez zdravstvenog osiguranja, 48 u broju smrti zbog vatrenog oružja, te 46 u broju nasilnih zločina.

I neki zapadnjaci promiču etnički nacionalizam. Tako je Timothy Less, bivši britanski diplomat na Balkanu, izjavio kako “Bosnu treba podijeliti“. Ta podjela bi bila po etničkim granicama: Hrvatska bi dobila područja sa hrvatskim stanovništvom, Srbija sa srpskim, a nezavisni bi ostali samo krajevi sa muslimanskim stanovništvom. Prijedlog nije pao iz bijela neba: Bošnjaci nastoje isključiti i Hrvate i Srbe iz odlučivanja.

Etnički nacionalizam u Bibliji

Europa je postala kolijevka suvremene civilizacije upravo slijedeći Božje zakone, uključujući i etnički nacionalizam. Tek je nedavno – 1960ih – prevladao Marksizam, i sa njim povezan multikulturalizam, globalizam, građanski nacionalizam i sl. Od tada Zapad propada moralno, kulturno, gospodarski i demografski.

Unatoč izjavama pape Franje, Biblija u stvari podržava i potiče etnički nacionalizam. U grčkom prijevodu Biblije, za naciju je korištena isključivo riječ ethnos – tj. narod, u smislu zajedničkog porijekla. Biblija u Postanku 10 – “Napučivanje zemlje” – navodi od kojeg je Noinog sina potekao koji narod. Narodi, u biblijskoj definiciji, nisu ništa nego obiteljske loze koje su potekle od različitih potomaka praoca Noe. Tek je Nimrod ujedinio nekoliko različitih naroda (etniciteta) u istu državu i počeo graditi Kulu Babilonsku, no Bog mu je pomrsio planove tako što je naveo različite narode da počnu govoriti različitim jezicima. To je očit znak da je pokušaj ujedinjavanja naroda i brisanja njihovih različitosti – jezičnih, kulturnih, etničkih, bioloških – zapravo oblik sotonizma, jer se protivi Božjem planu. Pomrsivši gradiocima Kule Babilonske jezike, Bog ih je spasio od zla i prokletstva koje neophodno zatire multikulturalna, kozmopolitanska društva. Štoviše, narodi su u vrijeme gradnje Kule Babilonske već postojali; Bog je mršenjem jezika samo potvrdio važnost etničkih podjela. Bog je narode (etnicitete) stvorio već ranije, podijelivši im naslijeđe i postavivši granice, kako bi narodi mogli tražiti Boga i približiti mu se. Kozmopolitanizam, dakle, jest udaljavanje od Boga, namjerno prokletstvo. Iskreni kršćanin će zadržati svoj etnički i rasni identitet.

Iako je Izrael asimilirao određene zajednice, proces asimilacije je u obzir uzimao i porijeklo i povijest zajednice u pitanju. Edomiti su spremno asimilirani zbog bliskosti porijekla sa Izraelcima, dok su Moabiti i Amoniti izbjegnuti. Niti na jednom mjestu Biblija ne promiče ideju građanskog nacionalizma. Naprotiv, nacionalna pripadnost je određena po obiteljskoj liniji, tj. po etnicitetu, porijeklu; nacija/narod je samo proširena obitelj. Tako stranci mogu biti obrezani, no čak ni to im ne daje pravo obavljanja građanskih dužnosti u zajednici. Kraljeve i kraljice se naziva očevima i majkama.

Apostol Paul je izjavio kako je spreman prihvatiti prokletstvo za svoje (etničke) sunarodnjake, u jasnom izrazu etničkog nacionalizma. A upravo je Paul stvorio kršćanstvo kakvo je danas, kršćanstvo koje nije isključivo židovski kult već je svjetska religija. Sam Paul je izjavio kako su naše odgovornosti najsnažnije prema onima nama najbližima, počevši od obitelji. Kršćanstvo je izraz duhovnog jedinstva, jedinstva u Bogu, no iz toga ne proizlazi nužno i etničko i kulturalno jedinstvo. Paul je rekao kako bilo tko tko se prvo ne pobrine za svoje i svoga “je negirao vjeru, i gori je od nevjernika”. Etnička pripadnost, kao i sva ostala obilježja, će biti nastavljena i u Kraljevstvu nebeskom.

Na to se nastavlja i vlasništvo zemlje. Biblija promiče privatno vlasništvo, koje se također nalazi u koncentričnim krugovima: osobno vlasništvo, obiteljsko, klansko, plemensko, narodno. Bog očekuje prepoznavanje i poštivanje granica. Vlasništvo ostaje unutar obitelji i klana, te najstariji sin dobiva vlasništvo nad nasljedstvom. Ukoliko nema muškog nasljednika, najstarija kćer se mora udati unutar klana kako nasljedstvo ne bi palo u ruke drugom klanu. Posljedično, sve “zajednice slobodnog tržišta”, pogotovo one koje dozvoljavaju neograničeno slobodno kretanje, se protive božjem planu i u osnovi su sotonske (npr. Europska unija). Biblija jasno promiče gospodarski nacionalizam, i Bog zabranjuje prodaju obiteljskog nasljedstva, bez obzira na novčani dobitak.

Zaključak

Istina je da nacionalizam može biti korišten za stvaranje bezrezervne pokornosti vodstvu, a upotrijebljen u svrhu rata, može do rata i dovesti. No to je istina koja je primjenjiva na bilo koju ideologiju i ideju. Brojni ratovi su se vodili u ime religije, slobodne trgovine, demokracije. U mnogim slučajevima nikakva ideologija nije bila potrebna, sama misao pljačke je bila dovoljna da pokrene rat (Cortez). Unutar samih društava, sukobi su se zbivali zbog različitosti u religiji, ideologiji, tumačenju jedne te iste religije ili ideologije, narodnosti, društvenom statusu i dr. Zbog toga je besmisleno postupati kao da bi uklanjanje nacionalizma uklonilo sukobe. Oni bi se nastavili, i možda postali čak i brojniji i razorniji nego prije. Kada se pojedinci fizički sukobe, najbolji način za spriječiti sukob nije obojicu ubiti, već ih razdvojiti. Isto vrijedi i za skupine.

Višeetničke i višereligijske države upravo zbog nemogućnosti stvaranja snažnog nacionalnog osjećaja imaju sklonost unutarnjim sukobima. Tamo gdje je moguće stvoriti nacionalni osjećaj takvi su sukobi izbjegnuti. No čak i u tom slučaju, stvaranje novog nacionalnog identiteta je zahtijevalo snažnu osnovu i nastavljenu dominaciju starog etniteta – Sjedinjene Države su osnovali engleski naseljenici na sjevernoameričkom kontinentu. Uklapanje drugih narodnosti također nije bilo problematično zbog velike sličnosti među europskim narodima, dok su neeuropljani činili, i još uvijek čine, manjinu.

Nacionalizam, unatoč ljevičarskim mišljenjima, ne zahtijeva osjećaj nadmoći nad drugima. Potreban je samo osjećaj posebnosti, i želja za očuvanjem te posebnosti. Multikulturalizam zanemaruje vrijednost postojanja različitih kultura, društava i naroda te njihov utjecaj na razvoj čovječanstva u cjelini. Naprotiv, multikulturalizam ide ka stvaranju jednog sve-svjetskog društva bez nacionalnih i pripadajućih kulturnih razlika. Ostvarivanje takvog svijeta bi imalo poguban utjecaj na razvoj ljudskog društva, zato što upravo različitosti guraju društvo naprijed. Svaka kultura i narod će za iste probleme stvoriti sebi svojstvena rješenja. Neka od njih će biti bolja od drugih, i ta će rješenja biti prihvaćena. Na taj način nacionalizam može znatno ubrzati razvoj čovječanstva.

Etnički nacionalizam je urođeno protukapitalistički, demokratski i tradicionalistički. Protukapitalistički jest zato što zagovara brigu za sebe i svoje, za zajednicu – zagovara obitelj, protekcionizam i sve ono što globalistički kapitalizam odbacuje. Demokratski jest zato što demokracija ne može postojati bez zajednice – potrebne su zajedničke vrijednosti i zajednički mentalitet kako se društvo u kojem svatko ima pravo glasa ne bi raspalo. Nacionalizam je preduvjet demokracije, multikulturalizam vodi u totalitarizam. Tradicionalistički jest zato što je etnička zajednica zasnovana na zajedničkom porijeklu i tradiciji, te zahtijeva tradicionalnu obitelj i uloge u društvu kako bi preživjela (modernizirana, netradicionalna društva redovno imaju natalitet ispod minimalne razine preživljavanja).

Toni Šušnjar

KOmentari
Prati nas i ne propusti ekskluzive!