Muškarac iz Gline uhapšen je zato što je istukao migranta koji mu je provalio u kuću. Devetnaestogodišnjem Pakistancu je željeznom šipkom nanio tjelesne ozljede. Portali su već pisali o “stravičnom napadu”. Pitanje koje se ne postavlja jest: je li takvo postupanje bilo moralno opravdano? Kako je očito iz samog postojanja nacističke Njemačke i Sovjetskog Saveza, ono što je zakonito nije nužno etično, te je pitanje etike nezaobilazno.

Pravo na samoobranu postoji i etički i moralno. Ukoliko je ugrožena, osoba mora imati pravo braniti sebe i svoje. Bez tog prava, nasilnici postaju vladari sa neograničenom moći, i ugroženo je pravo na preživljavanje. Za preživljavanje su potrebne dvije stvari: fizička sigurnost i materijalna sigurnost. Budući su obje sigurnosti nužne, pravo na samoobranu mora uključivati obje. Dom, kao mjesto življenja cijele obitelji, je osnova i definicija osobne i obiteljske sigurnosti, kao što je država osnova narodne sigurnosti.

Iz nužnosti sigurnosti obitelji slijedi i pravo na obranu doma kao jamca te sigurnosti. Provala u dom, kao čin nasilnog, nedozvoljenog ulaza, sama po sebi ugrožava sigurnost osoba koje u njemu žive. Provalnik ne mora poduzeti nikakvu drugu radnju kako bi se karakterizirao kao prijetnja pravu na preživljavanje. Posljedično, osoba/osobe koja živi u stambenom prostoru ima pravo isti braniti na koji način bio nužan. U državama koje drže do dostojanstva pojedinca, zakonom je dozvoljeno upucati (i ubiti) provalnika.

Primjer takve države su Sjedinjene Američke Države. Američki zakon zahtijeva minimalnu uporabu sile u samoobrani – upucati čovjeka koji napada šakama je očiti prekršaj. No upravo zbog poštivanja prava pojedinca i obitelji na život, isti ima “doktrinu dvorca”. Rečena doktrina drži da je dozvoljeno upotrijebiti maksimalnu silu – do i uključivo nanošenje smrtonosnih ozljeda – ukoliko je ugrožen integritet životnog prostora (npr. provalom). Za razliku od normalnih slučajeva samoobrane, osoba pod doktrinom dvorca nema obvezu povlačenja, i nema potrebu dokazati da je smrtonosna sila bila neophodna: sam čin provale u životni prostor automatski opravdava uporabu smrtonosne sile. Doktrina se ne odnosi na prostore izvan samog životnog prostora (npr. dvorište) niti na osobe koje su pozvane u dom. Iako većina država automatski opravdava korištenje sile u slučaju provale, određeni broj država zahtijeva dokaz da je korištenje sile bilo neophodno.

Hrvatska sa svoje strane još uvijek negira pravo na samoobranu svojim građanima. U Hrvatskoj je neophodno dokazati ugrozu osobne sigurnosti prije nabave oružja. Zakon također pravo na nužnu samoobranu priznaje samo u slučaju osobne ugroze (kazneni zakon, Članak 21), i to samo u slučaju životne opasnosti – a i to je upitno (kazneni zakon, Članak 22 – počinjeno zlo mora biti manje od onoga koje se tim činom spriječilo).

Toni Šušnjar

KOmentari
Prati nas i ne propusti ekskluzive!