fbpx
Ponedjeljak, listopad 21, 2019

Toni Šušnjar: Apsurdi sa Zapada – politička korektnost, rodna ideologija, islam i homoseksualizam

Progresivistička politička korektnost određene, u pravilu manjinske, skupine tretira na povlašten način: bilo što rečeno protiv muslimana, homoseksualaca, pedofila itd. je politički nekorektno. Da bi se dobio povlašteni tretman u progresivizmu, dovoljno je ustvrditi vlastitu ugroženost. No problem s kojim se progresivci susreću jest da su rečene skupine često u sukobi jedne sa drugima: muslimani pedere bacaju sa krovova.

U islamu, kao i u kršćanstvu, homoseksualnost se smatra grijehom. Tradicionalni termin za homoseksualnost jest sodomija, po gradu kojeg je Bog uništio u Starom Zavjetu. Za razliku od Biblije, u kojima pitanje nije čisto određeno, Kuran jasno kaže da je rulja ispred Lotove kuće bila sastavljena od muškaraca i htjela silovati njegove goste. Nadalje, dok kazne za homoseksualnost u kršćanstvu nisu jasno određene, one su u islamu vrlo jasne, i vrlo okrutne. Islamska tzv. homofobija je institucionalizirana i legalizirana. Homoseksualnost se smatra isključivo izborom, grijehom, što je u sukobu sa progresivnom ideologijom koja homoseksualnost smatra biološki zadanom.

Logički gledano, osoba može prihvatiti ili islam ili homoseksualizam. Nije bilo potrebno dugo da se roditelji muslimanske djece pobune protiv prisilnih LGBT lekcija u britanskim školama. Ranije ove godine u Britaniji muslimani su djecu povukli iz škola koje su držale takve lekcije. Za ljevicu taj je događaj bio šokovit, i pojavili su se naslovi tipa “Muslims and LGBTQ people should stand together, not fight each other”. Čak i na Zapadu, muslimani se protive homoseksualnim brakovima – a mlađe generacije se protive znatno snažnije nego starije. Polovica ih smatra da sam homoseksualizam treba zabraniti. U 11 država svijeta, homoseksualnost se kažnjava smrću. Od 57 muslimanskih država, 40 ih je kriminaliziralo homoseksualnost.

Zbog protivljenja muslimana, škole u Birminghamu su zaustavile planirane LGBTQ satove. Takvo što se ne bi dogodilo da su se protivili bijeli kršćani, zato što su oni većinsko stanovništvo – ako se usprotive, dobivaju otkaze ili zatvorske kazne. To se dogodilo Christie Higgs, pomoćnici u školi koja je na Facebooku prosvjedovala zbog indoktriniranja njenog djeteta LGBTQ ideologijom. Pozvana je u ravnateljičin ured i dobila je otkaz. No budući su muslimani sami manjinska, privilegirana skupina u progresivnom svjetonazoru, oni su mogli prosvjedovati protiv LGBTQ ideologije bez straha od ljevičarskog progona. Tko god bi se usprotivio njihovom protivljenju, jednostavno bi bio prozvan “rasistom” i “islamofobom”.

Odmah nakon incidenta, progresivni kolumnisti su počeli pisati tekstove o potrebu zajedništva muslimana i LGBTQ zajednice u borbi protiv “ekstremne desnice”. Jedan takav tvrdi kako desnica koristi prava LGBTQ osoba samo u svrhu rata protiv muslimana, ne shvaćajući izgleda da izgubiti pravo na posvajanje djece nije isto kao i izgubiti glavu. Zaključak tog citata jest da su LGBTQ osobe i muslimani saveznici u borbi protiv europskih konzervativaca, i da dijele mnoge sličnosti. No tih sličnosti nema: one su samo u glavama progresivaca, koji se vode računalnom logikom “IF = manjina, THEN = ugrožen”. Konzervativce se koristi kao zajedničkog neprijatelja oko kojeg bi se moglo stvoriti zajedništvo koje je inače nemoguće. Liberali su muslimane koji su kritizirali tretman žena u islamu napali kao rasiste. Muslimani koji upozoravaju na tretman žena u islamskom svijetu su napadani kao islamofobi.

Neki progresivni znanstvenici (npr. Scott Kugle) su napisali radove kojima je cilj dokazati da Islam nije protiv homoseksualizma. Da bi to postigli, zanemarili su citate u Kuranu poput 7:81 (“Približavate se muškarcima sa željom, a ne ženama. Vi ste griješni ljudi.”). Pobiti dokaze nije moguće, jer muslimani za Kuran smatraju da je izravna riječ Boga, pa se isti jednostavno zanemaruju, dok se istovremeno kršćanstvo napada zbog “homofobije”. Dokaze se nalazi u mijenjajućim stavovima nekih skupina muslimana, te u statistikama upitne valjanosti (tako je Intercept naveo ispitivanja koja pokazuju da su muslimani u zapadnim državama otvoreniji prema homoseksualnim brakovima nego kršćani). Pri tome se zanemaruje kontekst: iako na Zapadu muslimani mogu biti otvoreniji prema homoseksualizmu nego određene kršćanske skupine, ljevica zanemaruje činjenicu da su kazne za homoseksualizam u islamu znatno teže nego u kršćanstvu.

Progresivci se u pokušajima pravdanja islama ponekad koriste ideologijom dekonstrukcionizma. Tvrdi se da islam kao koncept nije podložan objektivnoj definiciji, i zbog toga ne može podržati konsenzus. U osnovi toga je mišljenje dekonstrukcionista da religija kao takva nema značajnog sadržaja sa iznimkom onoga što vjernici na nju projiciraju; prazna posuda koju se puni po želji. Kako nema objektivne istine, tako – po mišljenju dekonstrukcionista – nema niti objektivnog islama, te svaki pokušaj definiranja islama je “patrijarhalan”, “heteronormativan” i “šovinistički” pristup religiji. Posljedica je nihilizam, jer je istinu nemoguće uspostaviti – sve je istina, i svaki oblik islama je “pravi” islam (osim, naravno, onih oblika koji progresivcima ne odgovaraju). Tako u progresivnom gledištu islam može dopustiti alkoholizam, preljub i mnogoboštvo, zato što su povijesno postojale nevažne sekte koje su te stvari dopuštale. No taj tretman se primjenjuje samo na tradicionalne vrijednosti: progresivne koncepte poput patrijarhije, homofobije, feminizma, homoseksualizma se smatra objektivnim činjenicama. Progresivci su također slijepi za vlastitu diskriminaciju, predrasude i netoleranciju. Negiranje objektivne istine je također dovelo do rodne ideologije i dozvole homoseksualizma, incesta i pedofilije.

Kako bi “dokazali” “nemogućnost” uspostave konsenzusa, progresivci često koriste za dokaz sporedne islamske sekte, koje se značajno razlikuju od sunitskih ili šiitskih vjerovanja i prakse. No pri tome namjerno zanemaruju činjenicu da čak i te sporedne sekte ne dopuštaju homoseksualizam u bilo kojem obliku. Za razliku od kršćanstva koje je Bibliju napustilo, islam se još uvijek drži Kurana. Islam nikada nije vidio pristanak kao jedini kriterij moralnosti bilo kojeg čina, pa tako i seksualnoga, te ne podržava istospolne brakove niti spolne odnose.

Problem je u mentalitetu progresivaca, i u samoj prirodi progresivizma. Progresivizam je ideologija koja je zasnovana na rušenju i uništavanju postojećeg; progresivci sebe vide kao revolucionare. Zbog toga im je za opstanak potrebna prijetnja (mentalitet za koji optužuju nacionaliste) – a ako prijetnje nema, potrebno ju je izmisliti. Tako je došlo do izmišljanja “krajnje desnice”, iako je činjenica da se politički spektrum – posebno na Zapadu – pomaknuo toliko ulijevo da se “glavnostrujaške” / “srednjestrujaške” političke opcije mogu podijeliti na krajnju ljevicu i tradicionalnu ljevicu; lijevi centar je danas centar ili čak desni centar, a bivši tvrdi centar je danas u najbolju ruku desni centar. Upravo u toj prirodi progresivizma treba tražiti uzroke apsurdu sklapanja homoseksualizma i islama pod jedno: progresivce nije briga hoće li homoseksualci i muslimani poklati jedni druge, samo ako prije toga uspiju uništiti kršćansku Europu.

Jednako je važno što progresivci sebi ne mogu priznati da su u krivu; oni se naime ne vode činjenicama ni poviješću, već idealima i ideologijom: ljudska prava, tolerancija, i drugi oblici prodavanja magle. A idejama koje nisu zasnovane na činjenicama se ne može činjenicama dokazati neistinitost. Zbog toga progresivci ne vide potrebu za preispitivanjem sebe i svojih stavova. Ne mogu, ili odbijaju, shvatiti kako je moguće da se promicanjem prava jedne manjine narušavaju prava druge manjine, koju prva manjina proganja. Mnogi progresivci koji promiču prava muslimana bi u muslimanskim zemljama bili pogubljeni.

Komentari

Komentari