Petak, 3 srpnja, 2020

Iluzija slobode

Toni Šušnjar

Progresivci vjeruju – i žele da svi vjeruju – da društvo neprestano napreduje. Da je povijest društva povijest napretka, uzlazna putanja, iz mračne i gorke prošlosti u svijetlu i slatku budućnost. Uspon slobode, demokracije i ljudskih prava je, progresivci tvrde, sasvim neizbježan.

Tu postoji problem – sve navedeno je laž, temeljena na sasvim iskrivljenom shvaćanju prošlosti. Životni standard se povećao od srednjeg vijeka do danas – no to ne znači da se poboljšala kvaliteta života. Većina država ima demokratsku strukturu vlasti – no znači li to da su uistinu demokratske?

Činjenica je da je slobode sve manje. Ako se demokraciju definira kao “vlast koja proizlazi iz naroda”, onda suvremene “demokratske države” imaju demokracije manje nego srednjovjekovni Bizant. U Bizantu je car bio odgovoran narodu, koji ga je mogao – a često i jest – zbaciti u oružanoj pobuni. Današnjim “demokracijama” upravlja transnacionalna elita odnarođenih i odljuđenih bogataša kojima pomažu domaći političari. U takvim uvjetima utjecaj naroda na vlast je nepostojeć.

Umjesto slobode postoji iluzija slobode. Tijekom povijesti je bilo razumno – iako ne uvijek točno – pretpostaviti da će vlastodršci sa narodom dijeliti osnovna svjetonazorska i kulturna stanovišta. No suvremene elite sa narodima kojima vladaju ne dijele svjetonazorska stajališta ni interese. Elite su internacionalne i lojalne samo vlastitom bankovnom računu. Budući da sa narodom nemaju zajedničkih točaka, ne može se očekivati da će iti slučajno donijeti odluke koje su u interesu naroda. Zbog toga je očekivati demokraciju i slobodu iluzorno.

Komentari

Komentari