Najveći fašisti današnjice su liberalni “antifašisti”. To se može primjetiti u Hrvatskoj, gdje tzv. antifašisti redovno slave četnički fašistički ustanak u Srbu, no primjetno je i na Zapadu i reakciji “antifašista” na izbor Donalda Trumpa. Hrvatskom (anti)fašisti vladaju od 1918. godine do danas, dok su na Zapadu vlast preuzeli 1960ih i 1970ih godina.

Na Zapadu, ljevičari redovno napadaju i ušutkavaju sve koji se sa njima ne slažu, i ne biraju sredstva. Nigel Farage je u svom susretu sa “antifašistima” bio sretan u tome što su ga “samo” izvrijeđali, nazivajući ga “rasističkim otpadom” i urličući na njega dok Farage nije bio prisiljen otići. To nije jedini takav slučaj. Tzv. “antifašisti” se u pravilu ponašaju točno kao fašisti protiv kojih se navodno bore. Na protivnike urliču, marširaju, bacaju kamenje, prijete i tuku; ne trpe niti jedno mišljenje osim vlastitoga.

No u osnovi fašističkog ponašanja “antifašista” jest totalitarno uvjerenje da su njihova uvjerenja jedina ispravna i da su svi koji se sa njima ne slažu “gamad” koja mora biti uništena. Suvremenim progresivcima i “antifašistima” politički protivnici nisu protivnici već smrtni neprijatelji, po prokušanom komunističkom modelu. Na američkim sveučilištima “antifašistička” rulja je u više navrata nasilno spriječila ili pokušala spriječiti govore konzervativnih govornika poput Huntera Avallonea, Mila Yiannopoulosa i Gavina McInnesa.

Na nekim američkim sveučilištima poput sveučilišta u Klemsonu antifašisti otvoreno zagovaraju nasilje protiv političkih neistomišljenika. Tko god se ne slaže sa takvim progresivnim skupinama je fašist, a tko god je fašist može biti fizički napadnut – logika je suvremenog “antifa” pokreta. U određenim slučajevima ih podržavaju i sama sveučilišta – Benu Shapiru je sveučilište DePaul zaprijetilo uhićenjem ukoliko stupi nogom na kampus.

Sama sveučilišta – barem u Sjedinjenim Državama – podržavaju takav fašizam. Studentima kažu da zaslužuju “sigurne prostore”, u kojima nisu izazvani ni na koji način. Uče ih da svaki govor koji drže uvrjedljivim vide kao agresiju, i čine ih preosjetljivima. U nekim sveučilištima su studenti na zidovima nasprejali “Ubijte Trumpa!”.

Antifašisti se vrlo često koriste fašističkim taktikama.  Tolerancija europskih “antifašista” je tolika da su na skupu Marine Le Pen bacali molotovljeve koktele. Na pro-Trumpovski bal su bacali kiselinu i nastojali spriječiti ljude da prisustvuju Trumpovoj inauguraciji. No unatoč njihovom nazivu, oni nemaju nikakvog kontinuiteta sa skupinama koje su se uistinu borile protiv fašizma. Većna antifašističkih skupina su, za izuzetkom određenih komunističkih skupina, bile nacionalističke – značajni antifašistički nacionalisti su npr. Ernst Niekisch i Otto Strasser. Današnje “antifašističke” skupine su antinacionalističke, i koriste se istim sredstvima koja su koristili fašisti. Nacistički smeđekošuljaši su zauzeli ulice kako bi delegitimizirali njemačku vlast, i koristili su nasilje protiv političkih protivnika, među ostalim kako bi spriječili njihove govore. Suvremeni “antifašisti” nastoje na isti način delegitimizirati demokraciju i demokratski proces – ili ono što je od njega ostalo nakon Soroševe intervencije.

Fašizam jest ljevičarska ideologija, oduvijek je bio. Ljevica je definirana centralizacijom moći i oslanjanjem na izvanjski lokus kontrole (zakoni i pravila). Desnica je definirana decentralizacijom moći i oslanjanjem na unutrašnji lokus kontrole (kultura i tradicija). Što se politika više naginje ulijevo, to je veći i intruzivniji politički apart. Ekstremno ljevičarski jest koncept globalizma, što nije ništa drugo nego novo uobličenje globalnog komunizma, komunističke internacionale.

Izjave Benita Mussolinija odišu ljevičarskim duhom: “Sve unutar države, ništa izvan države, ništa protiv države! Za fašista, sve je u Državi, i ništa ljudsko niti duhovno ne postoji, a još manje ima vrijednost, izvan Države.”. U tom duhu je Komunistička partija zabranjivala Crkvu i sve drugo što nije bilo pod nadzorom Partije. A krajnji izraz velike države su nadnacionalne integracije. Cijeli Drugi svjetski rat je u osnovi bio građanski rat između različitih ljevičarskih ideologija, i od 1945. nadalje ljevica je napredovala na svim područjima. Posljedica toga jest katastrofalno stanje zapadnih društava koja sve više klize u otvoreni građanski rat.

Poput ostalih ljevičarskih ideologija, fašizam je utopistička zamisao – smatra da se, sa pravim sklopom politika, sve probleme može riješiti. No to nije moguće – život ne može biti savršen zato što je čovjek nesavršen. Sam fašizam je izrastao iz socijalizma, i Mussolini i Hitler su bili izrazito socijalistički nastrojeni. Fašizam je, poput ostalih oblika socijalizma, imao nadići klasne razlike. Fašizam je uvijek zagovarao krupnu državnu vlast, anti-elitizam, socijalizam i sekularizam, te nacionalizaciju privatnog vlasništva. Na kraju, jedina razlika između fašizma i komunizma jest to što je fašizam odbacio internacionalizam.

Suvremene “anti”fašiste financira krupni kapital, poput milijardera i agresivnog globalista Georgea Sorosa, čiju antihumanističku i psihopatsku ideologiju Antifa promiče. To je istina i u SAD-u i u Europi. Razlog tomu jest da je upravo nacionalizam glavna, i zapravo jedina, prijetnja krupnom globalnom kapitalu. Nacionalizam je osnova demokracije i također osnovna preprjeka globalnoj diktaturi, i zbog toga ga se napada na sve moguće načine. Fašistima se proziva sve koji brane tradicionalne vrijednosti i protive se rastakanju društva. Svatko tko još osjeća etničku, kulturnu, religijsku pripadnost i lojalnost – drugim riječima, svaka razumska, zdrava i balansirana osoba – je za globaliste i njihove antidemokratske jurišnike fašist. Suvremeni antifašizam je globalistički, totalitarni, antidemokratski i reakcionarni pokret koji štiti globalističku liberalnu hegemoniju krupnog kapitala. On zagovara ubojstvo, nasilje i cenzuru; promiče LGBTQP i rodnu ideologiju; masovnu imigraciju i multikulturalizam nepostojanje granica i globalnu vladu. I najvažnije, on – poput progresivizma koji ga je stvorio – ne nudi ništa novo; samo uništenje postojećeg, a nakon toga – potop.

Auto:Priznajem.hr/Toni Šušnjar

Foto:hina

KOmentari
Prati nas i ne propusti ekskluzive!