FACEBOOK

Istanbulska konvencija se predstavlja kao najnovije postignuće u sprječavanju nasilja nad ženama. No bez obzira na sve dobre strane Konvencije vezane upravo uz taj cilj, sprječavanje nasilja nad ženama nije jedino što Konvencija predstavlja. Naime, kroz Konvenciju se potiho nastoji provući progresivna rodna ideologija, koja sama po sebi predstavlja nasilje nad društvom u cjelini.

Već na strani 4 (P.I, Čl.4) se rod odvaja od spola: “3. Stranke će osigurati provedbu odredaba ove Konvencije, a osobito mjera za zaštitu prava žrtava, bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi kao što su spol, rod, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, pripadnost nacionalnim manjinama, imovinsko stanje, rođenje, seksualna orijentacija, rodni identitet, dob, zdravstveno stanje, invaliditet, bračno stanje, migrantski, izbjeglički ili drugi status.” Ta, nekima naizgled bezazlena formulacija, tvori sami temelj rodne ideologije koja drži da je rodni identitet (gramatičko-društveni “muškarac/žena” i još nekoliko desetina inih “orjentacija”) nezavisan od biološkog spola (biološki “muškarac/žena”). Država je Konvencijom također obvezana provoditi “rodno osjetljive politike”, koje nisu jasno definirane, te podržavati rad nevladinih organizacija no bez obveze nadziranja istoga.

Prvi članak poglavlja III. jasno definira zadaće i ciljeve Konvencije: “Stranke će poduzeti potrebne mjere za promicanje promjena u društvenim i kulturnim obrascima ponašanja žena i muškaraca s ciljem iskorjenjivanja predrasuda, običaja, tradicija i svih drugih postupanja u praksi koja se temelje na ideji manje vrijednosti žena ili na stereotipnim ulogama žena i muškaraca.”. Pri tome iskorjenjivanju tradicija sama formulacija “ili na stereotipnim ulogama” otvara iznimno veliko polje za nametanje rodne ideologije: njome se može opravdati ukidanje osobnih zamjenica, ukidanje porodiljnih povlastica ženama (gdje i koliko te uopće postoje) i sl. Naime, upotreba rječice “ili” znači da običaj, tradicija ili društvena uloga ne moraju biti temeljeni na ideji manje vrijednosti žena kako bi bio meta iskorjenjivanja. Članak 13. – drugi članak poglavlja III – poziva na “podizanje razine svijesti” dok Članak 14. naznačuje kako će stranke u nastavni plan i program uključiti nastavne materijale o pitanjima poput nestereotipnih rodnih uloga. Oba članka mogu biti iskorištena kao opravdanje za indoktrinaciju progresivnom ideologijom.

Na strani 39. je ponovljeno prethodno razlikovanje roda i rodnog identiteta, te je zabranjena diskriminacija na temelju seksualne orijentacije ili rodnog identiteta. Upravo ta formulacija služi kao osnova za prisiljavanje Crkve na vjenčavanje homoseksualaca i dopuštanje muškarcima sudjelovanje u ženskim natjecanjima. Konvencija tu jasno uključuje i čak naglašava “diskriminaciju na temelju rodnog identiteta”, i rod odvaja od spola. Također od država traži (str 41) procjenu učinka roda. Konvencija traži uključivanje svih institucija društva, vodeći tako u totalitarizam. Na str 49. u točci 95 se kaže kako je poželjno i primjereno na svim razinama obrazovanja promicati vrijednosti Konvencije.

Istanbulska konvencija je dostupna na sljedećoj poveznici:
https://ravnopravnost.gov.hr/UserDocsImages/arhiva/images/pdf/Publikacija%20Konvencija%20Vije%C4%87a%20Europe%20o%20spre%C4%8Davanju%20i%20borbi%20protiv%20nasilja%20nad%20%C5%BEenama%20i%20nasilja%20u%20obitelji.pdf

Peticija protiv konvencije je dostupna na sljedećoj poveznici:
http://citizengo.org/hr/fm/40096-ne-idoloskoj-konvenciji-vijeca-europe

Za priznajem.hr Toni Šušnjar

KOmentari
Prati nas i ne propusti ekskluzive!