„Ako želite izbore dat ćemo vam izbore, pa da vidimo što ćete napraviti, kakvu ćete Vladu sastaviti i kakve politike voditi i s kim ćete formirati Vladu. Ako na ovome želite bildati mišiće i dokazati da možete voditi Vladu, to je u redu, ali znamo da niste“, s visine je, tijekom saborske rasprave, Milorad Pupovac prošlog tjedna poručio Davoru Berardiću koji je iz lepeze svojih suludih ideja baš taj dan izvukao onu o samoraspuštanju Sabora.

Međutim, ta poruka ili prijetnja Milorada Pupovca nije upozorenje samo izgubljenom Bernardiću već i ostalim zastupnicima i strankama. Trenutak istine u kojem zastupnik manjine, izabran s mizernim brojem glasova, sa zajamčenog mjesta na listi, bahato do znanja daje da je on u mogućnosti ne samo sastavljati vlade nego i voditi politike, ponizila je sve birače i građane Republike Hrvatske kao i političke opcije koje su zbog raznih kombinatorika dovele u takvu situaciju.

Ako nekom nije bilo jasno koliko je važno da prođe referendumska inicijativa Narod odlučuje, odnosno odredba po kojoj predstavnici manjina birani s posebne liste ne bi smjeli biti oni koji će imati takvu mogućnost utjecaja, a onda i ucjene i drugih koruptivnih radnja. Od uhljebljivanja bliskih članova obitelji pa do ostvarivanja drugih interesa.

Kao što sam više puta pisala tek 14 posto građana srpske nacionalnosti odlučuje se za glasovanje na toj posebnoj manjinskoj listi. Svi ostali svoje biračko pravo konzumiraju kao i većinski narod.

Razloge za to treba tražiti dvije stvari. Prva je nezadovoljstvo Pupovčevom politikom koja konstantno vodi u sukobe i podjele između većinskog hrvatskog naroda i srpske manjine. I drugi je razlog što građani srpske manjine žele živjeti i raditi, pa onda i glasovati kao i ostali prepoznajući da u Hrvatskoj i druge stranke ili političke opcije mogu kvalitetno zastupati njihove interese.

Argument za ukidanje mogućnosti da manjine budu jezičac na vagi pri sastavljanju vlada i izglasavanja proračuna jest i taj što ni jedna europska država ne poznaje i u svoje zakonodavstvo nije uvela mogućnost da zastupnici s posebnih lista mogu odlučivati na takav način.

Štoviše, Belgija, Italija, Austrija, Finska, Grčka, Češka, Estonija, Francuska, Irska, Nizozemska, Španjolska, Litva, Luksemburg, Portugal, Švedska, Velika Britanija u svojim parlamentima uopće nemaju predstavnike nacionalnih manjina.

U ostalima koje ga eventualno imaju manjine ne ulaze u parlament na zajamčena mjesta već se biraju na općim izborima.

Spomenutu promjenu u hrvatskom izbornom zakonodavstvu već godinama podržavaju i najveći pravni eksperti. Ističu da manjine imaju osiguranih osam mjesta u Saboru, bez obzira na broj glasova koje dobiju, kako bi štitili specifična manjinska prava, a ne kako bi utjecali na ključne političke odluke.

U tom kontekstu zaštite manjinskih prava i uloge manjinskih zastupnika, zanimljiva je priča koju je prije tjedan dana objavio portal Dnevno.hr i u kojoj Rade Dragić, Srbin iz Vrginmosta, tvrdi kako ga provociraju, vrijeđaju, udaraju, prijete ubojstvom, te pišu peticije da ga isele jer mu je – žena Hrvatica.

Podnio je oko 200 prijava, počinitelji su proglašeni krivima ali se teror nastavio. I to ne samo prema njemu već i prema njegovoj djeci i obitelji. Jedan terorist zbog davljenja djece i prijetnji smrću osuđen je na samo šestomjesečni zatvor.

Ne u Srbiji već u Republici Hrvatskoj! I čovjeku nitko ne želi pomoći. A ni dežurni zaštitnici ljudskih prava koji u svemu vide ugrozu. Pa recimo i u Hodu za život. Nije, međutim, teško zamisliti kakve bi reakcije bile da je situacija obrnuta?!

Pupovac, poznat i kao etnobiznismen, naravno nije reagirao. Pa ni nakon objave teksta. Kako bi i mogao kada se bavi kadroviranjem i državnim politikama. Zato je žrtvi Radi Dragiću zajedno sa Vojislavom Stanimirovićem (inače čovjeku s bogatom ratnom biografijom na strani velikosrpskog agresora, koji je tijekom bitke za Vukovar bio pričuvni časnik na čelu sanitetske službe JNA, te gradonačelnik okupiranog Vukovara) prije izbora na kućnu adresu poslao pismo u kojem obećavaju da će se boriti protiv politike zastrašivanja kojom se koriste – „neke stranke, ali i dio katoličke crkve“.

Eto, kako dobro plaćeni predstavnici manjine doprinose suživotu i miru. Najbolji odgovor na spomenutu ponudu dao im je njihov sunarodnjak Dragić: „To je licemjerno! Događa se upravo suprotno! Ja jesam zastrašen, ali nikako od onih koje su naveli u svom predizbornom pismu. Nego od onih koji su glasali za SDSS“.

O ovom slučaju, naravno, Pupovac nije izvijestio u svom famoznom Biltenu SNV-a “Historijski revizionizam, govor mržnje i nasilje prema Srbima u 2017. godini. Zato je u tom dokumentu, kojeg skupo svi mi plaćamo, uredno pobrojao grafite na cestama.

Silvana Oruč Ivoš

KOmentari
Prati nas i ne propusti ekskluzive!