fbpx
Petak, studeni 15, 2019

Psihološka razlika ljevice i desnice

Dok bi se o ljevici i desnici dalo razglabati, osnova razlika između dviju skupina jest psihološka. Sve druge razlike u političkoj, gospodarskoj itd. ideologiji slijede iz te psihološke razlike, te je upravo ona ključna za definiranje i razlikovanje ljevice i desnice.

Radi se o lokusu kontrole. Lokus kontrole jest X. Dok je u ljevice lokus kontrole vanjski – van čovjeka – u desnice je on unutrašnji i izvire iz čovjeka samoga.

Ta razlika u lokusu kontrole ima vrlo široke implikacije. Zbog njega, ljevica naginje kolektivizmu. Ona kolektivizira kako odgovornost tako i krivnju. To je očito iz tendencije okrivljavanja bijele rase kao takve za zločine zapadnoeuropskih kolonizatora, njemačkih nacista i sl. Sa druge strane ljevica negira i želi ukinuti sva individualna i druga prava, kako bi pojedinci bili ovisni o društvu.

Izvanjski lokus kontrole također znači da ljevica vidi i gradi društvo odozgor, te izvana; ljevičari vanjske društvene krugove vide kao važnije od unutrašnjih. Ljudska vrsta im je važnija od naroda, rasa i klasa od nacije, nacija od obitelji (koju ne mogu niti smisliti). No pri tome i pojam nacije mijenjaju i šire, iz de facto proširene obitelji u konfuznu udrugu u koju je moguće ući kupovinom članske iskaznice.

Društvena pravila, pravila ponašanja, su također nametnuta odozgor. Sve je propisano zakonima: kultura, običaji i tradicija nemaju mjesta u reguliranju međuljudskih odnosa. Odgovornost se kolektivizira, te se svaki nedostatak iste – silovanja, zločini, teroristički napadi – koristi kako bi se opravdalo sve veću represiju.

Posljedica jest da ljevica pokazuje psihološku sklonost diktaturi i totalitarizmu. Vanjski lokus kontrole zahtijeva nadzorno tijelo, koje opet iznad sebe treba novo nadzorno tijelo. Čovjeku trebaju udruge i država, udrugama opet treba država, državi treba regionalna integracija, a regionalnoj integraciji treba svjetska vlada. Da može, ljevica bi cijelo društvo pretvorila u borgovski kolektiv sa jednim Velikim Vođom.

Desnica zbog unutrašnjeg lokusa kontrole naginje individualizmu. Nametanje pravila izvana je ne samo kontraproduktivno nego nepotrebno. Formalna pravila su nužna kako bi se psihopate i zločince držalo pod nadzorom, no većina ljudi pravila uopće ne treba poznavati: ona su ugrađena u kulturi, i izviru iz kulture i mentalno-psihološkog sklopa stanovništva.

Društvo se gradi odozdo; unutrašnji krugovi su važniji od vanjskih. Obitelj je osnova društva (zbog čega ju ljevica i nastoji uništiti); iznad obitelji je narod, iznad naroda rasa a tek onda čovječanstvo u cjelini. No ta sklonost individualizmu i neovisnosti desnicu stavlja u nepovoljni položaj pred ljevicom, koja sa svoje strane je pokretana mržnjom i opsesivnom potrebom za kontrolom: desnica je neprestano u političkoj defenzivi, i regularno gubi teritorij sve dok ljevica ne zavlada u potpunosti i izvrši nekoliko genocida.

Komentari

Komentari