FaH

Milorade, satire štovatelju i meceno, pa to je bila samo lutka! Nije te zahvatio njanci jezičac ognjenoga plama, ma ni osmudilo te nije, a ti se već furiš i duriš… ugrožen si… zahtijevaš da represivni aparat ureduje. Mada znaš da se nikome još ništa loše nije dogodilo samo zato što se našao predloškom za krnju.

Istina, neke se krnje potom spaljivalo i u pravosudnim visokim pećima… Ali ne boj se, ne će to na tebe, to već gotovo dva desetljeća čvrsto drže tvoji… A ovi drugi što pale tvoj lik, kad već ne mogu djelo – “pederi” su to, Milorade, “pederi”! Uostalom, nisi li ih sâm s pozicije vlasti tom laskavom titulom okitio? I još prisnažio, da ne ostaneš nedorečen – u svakom značenju te riječi! A ako je u svakom, onda je valjda i u onome bez navodnika. I onda se čudiš kad ti se “komplimentom” uzvrati. Ma bolje ih pusti na miru, Milorade,… boli te dupe za njih… Ha, bolje za njih nego od njih, jašta. Nego, sad bi im se osvetio, i to ne tako što bi se spalio, nego iz vladajuće većine ispalio i pridružio saborskim “pederima”. Čudno,… čudno….

Milorade, oprosti, molim te, ali teško je i zamisliti da se političar takvog formata trka s arbitražnim Božom, Grmojem i Buljom tko će prvi iz sabornice vanka. Još manje da takva faca, nađe li se u zao čas s pogrešne strane vrata sabornice, strepi hoće li ga Novosti – bude li ih uopće, ako on doista ode i ne bude tamo gdje treba biti da ih bude – bez daška satire okrstiti prononsiranim kvorumdžijom vladajućih. A bome niti da se jedna tako moćna politička figura preobrazi u pijuna koji glasa baš 100% po volji Velikog Aleksandra. Onog Aleksandra koji ga “mnogo ceni”, tu negdje u rangu trošnog otirača, toliko da mu je pred njegovim biračima drugarski spustio kako “ne mora da digne ruku baš za svaki predlog tamo u Saboru”.

Ali ništa nije nemoguće. Ta nije li Milorad s istim tim “pederima” – i Hasanom i Zekanom, i s ovima što na znak izjure iz sabornice k’o ptice trkačice – još ne tako davno, doduše u sklopu vladajuće većine, tikve sadio? No, tamo je ipak bilo komotnije, sigurnije. Mogao se čovjek osvrnuti oko sebe i na vrijeme uočiti pogibelj. S druge strane, oporbeni redovi ne pružaju ni izbliza toliki komfor. Poprilično su skučeni pa tu – kad si okružen, kao što Milorad reče a valjda to zna, “pederima” u svakom smislu te riječi – trebaš jako paziti komu okrećeš leđa. Pa kako bi onda političar takvog kova, iskustva i pameti uopće i pomislio postupiti poput onih koji se, čim im nešto ne bude po volji, više ne će igrati? I time se naći opet s “pederima” rame uz rame ili leđa uz… hm,… dobro…

Taman paćenik trpio strašne bolove zbog te nesretne goruće lutke s njegovim likom. Srce mu se kida, donja usna podrhtava, s vidljivim naporom guta knedlu po knedlu dok ga u duši guši… Napokon, i on je ipak samo čovjek, prinuđen stati na krajnju crtu kad dalje više ne ide. Mada u prošlosti, kad je bio mlađi, nije bio tako krut u pogledu crta. Nije mu bilo posve strano naći se s jedne strane crte, a djelovati kao da je s druge. Primjerice, u slučaju crta bojišnice onih ranih devedesetih. Dobro, netko je morao pobrojati svu tu pokrštenu srpsku decu. A kad puno broji, čovjek se lako i zabroji. Negdje u to doba Milorad se zabunio i udahnuvši nadu da je dr. Šreter živ. Ipak, tada kad je kao malokad vrijedilo – sad si živ, a sad više nisi – i za takve se zabune može naći razumijevanje. Čovjek se jednostavno lako pogubi kad tako živahno skakuće oko crte.

No, sad Milorad djeluje kao da se umorio i definitivno izgubio volju za ples oko crte. U njegovu umu stale su se rojiti neke tmurne misli, koje su ga dovele do nekakve crte uklesane u kamenu, crte iza koje više ničeg nema. Tako misli ujutro pa kad padne večer, opet misli to isto. Pa dođe novo jutro, duboka kontemplacija, i… ostane sve isto, postojano kano klisurina. I sa svakim izlaskom i zalaskom sunca ništa se ne mijenja,… sve jovo nanovo… A kako ti pomoći dobri Milorade? Kako, nego savjetom da budeš uporan, jer samo budeš li dovoljno uporan i strpljiv, svanut će ono jutro kad će ti sinuti da se sjetiš Tesle… Ne, učenjaka, … nego banke – Tesla! Evo banke Milorade moj! Banke do nule pa i dublje oglodanim kapitalom. A skupa s njom i prosvjetljenja… neusporedivog sa svom Teslinom elektrikom.

Milorade, kad već postupaš tako kao da ti je od malih nogu srcu posebno prirasla priča o Peći i vuku, a čini se da ti je vrlo dragom ostala i u ovim ozbiljnim godinama koje te neumitno sustižu, jasno je da ipak ne ćeš otići. Još jednom ćeš se, koliko god hinio da si ponižen, iznenadjen i uvredjen, kao pravi porezni patriot žrtvovati za Hrvatsku. Mada, dopusti primijetiti kako bi neke poetske pravice bilo i u tomu da to ovaj put propustiš učiniti.

Sjećaš li se, Milorade, kad si Milanovićevoj Vladi, iako formalno nisi bio koalicijski partner (mada su svi tvoji ljudi u ministarstvima i državnim službama ostali na svojim mjestima), sekundirao u svojstvu strateške pričuve, dok je mahniti Zoran, razračunavajući se s neposlušnima u Partiji, izgubio spočetka komotnu saborsku većinu? Spremno si tad aktivirao ručice iz talona. Sada svjedočimo sličnoj situaciji, samo su uloge drukčije podijeljene. U Plenkovićevoj strateškoj pričuvi pod Bandićevim se okriljem okupio dostatan broj, ironijom sudbine, do jučer okorjelih “milanovićevaca”, sad u nemilosti novog vođe. Stoga i Milan zna ono što i ti znaš. A znaš da on zna da ne buš izašel. I ne mora ti to pet puta ponavljati, kao što je to činio preko predstavnika svog saborskog kluba dok je još žetončiće marljivo prikupljao. Jer čak i kad bi izašao, nemaš kamo ući, a ima te tko zamijeniti onako kako si ti uskakao umjesto drugih. Odatle sve to cmoljenje o govoru mržnje kojeg potiču vladajući.

Grgur S./Kamenjar.com

KOmentari
Prati nas i ne propusti ekskluzive!