FaH

Centralni dnevnici televizija s nacionalnom koncesijom sinoć su emitirali prigodne priloge na godišnjicu finala Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji u kojemu je igrala Hrvatska. Slike nacionalnog slavlja su emitirane pod manje više jedinstvenim sloganom – Rusko ljeto koje je ujedinilo Hrvatsku!

Je li uspjeh reprezentacije stvarno ujedinio Hrvatsku? I može li se povjerovati svim tim televizijama i novinarima urednicima, da im je stvarno toliko stalo do ujedinjenog hrvatskog naroda, kada upravo to “jedinstvo” ističu? Jest, ujedinilo je “Rusko ljeto Hrvatsku”, jednako kao što ju je ujedinilo proglašenje samostalne države, ratne pobjede i oslobođenje zemlje, dakle – nije. Jer da jest, Hrvatska danas ne bi grcala u nevjerojatnim teškoćama, okovana i razapeta, tražeći način godinama bezuspješno kako definirati svoj narodni identitet i pretvoriti volju naroda u službenu politiku i društvenu vrijednost te kako razbuktati iste one potencijale hrvatskog čovjeka koji je u Rusiji zadivio svijet. Nisu ti mladići vanzemaljci, kao što nisu bili ni toliki bezimeni, najčešće junaci iz našega ulaza, sela, kvarta, čijim su se pobjedama i podvizima u oslobodilačkom ratu protiv srpske vojske devedesetih divili narodi svijeta, oni su mi, nastali uz nas i s nama, oni su Hrvati.

Da je “Rusko ljeto ujedinilo Hrvatsku”, ne bi u današnjoj Hrvatskoj posve legalno uz snažnu državnu potporu i pretežitu javnu moć divljali ljudi i strukture koji ne skrivaju otvoreni prijezir i mržnju prema baš svim nacionalnim svetinjama. Posebno prema pobjedničkim uspomenama iz devedesetih godina. Jednako kako su u podzemlju, ali s golemim razornim potencijalom i namjerama 1990., i od 1991. do kolovoza 1995.godine, gotovo nevidljivo postojale moćne neprijateljske i blago rečeno anacionalne strukture, zagušene javnim nacionalnim oduševljenjem i erupcijom pobjedničkog ponosa oslobođenog naroda, tako i nimalo slabije, iste te strukture samo su bile javno prigušene svjetskim i neosporivim uspjehom pred očima milijardi ljudi i erupcijom radosti i ponosa prošle godine na završetku “Ruskog ljeta”

Gledajući slike stotina tisuća Hrvata diljem svijeta kako se raduju svjetskoj potvrdi svoje vrijednosti na nogometnom polju, nitko u Hrvatskoj, a naročito među tim stotinama tisuća ljudi ne bi smio zaboraviti sramni protokol dočeka reprezentacije. Besramno otezanje dolaska na Trg Josipa bana Jelačića, sramotni program, koji je pobjednički narod nastojao pretvoriti u navijačku rulju, te huliganski državni prekid programa na Trgu, odnosno čuveno “iskapčanje struje” da ikona reprezentacije i milijuna Hrvata, glazbeni Modrić, Marko Perković Thompson ne bi otpjevao hrvatskim pobjednicima i svom i njihovom narodu pobjedničku glazbenu želju.

Nitko u Hrvatskoj ne bi smio zaboraviti medijski linč Luke Modrića i otvoreni javni poziv na ubijanje tog sjajnog mladića, nitko ne bi smio zaboraviti državni sudski progon neposredno uoči početka “Ruskog ljeta”, Modrića i Lovrena, nitko ne bi smio zaboraviti histeričnu kampanju protiv reprezentacije imbecilno prikrivenu pod navodnom borbom protiv “lopova iz HNS-a”, Mamića, Dinama, koja je zapravo bila jedva skriveni strah vladara Hrvatskom od uspjeha tih momaka, koji bi mogao naciju ujediniti i pokazati put poniženom narodu. Jednako kako su devedesete, devedeset prve, pa sve do Oluje isti ovi i njihovi producirani klonovi, koji se danas “bore za transparentnost”, nalazili tisuće razloga poticati gnjev protiv Tuđmana, Hercegovaca, “zločinaca u uniformama”, Hosovaca, “profitera”, pokušavajući polomiti pobjednički nacionalni duh, a pred i u pobjedama su morali upuzati u svoje rupe. Tako su i prošle godine nestali ispred vala oduševljenja naroda, ali su ga svim navedenim načinima nastojali spriječiti, prizemljiti i uništiti. I dobrim dijelom su uspjeli.

I samo par dana nakon erupcije, ponovo su ispuzali na sunce i ovladali baš svim bitnim u ovoj zemlji, prodajući naciji danas priču o – jedinstvu po njihovoj mjeri. Zato, koliko je god važno podsjetiti se pobjeda, jer ništa ne podiže naciju kao pobjede, upravo na obljetnicu valja racionalno podvući crtu i jasno reći da ni taj uspjeh još uvijek kao narod nismo iskoristili. Zato između ostaloga jer pristajemo na tumačenja o jedinstvu nepomirljivih suprotnosti, dobra i zla, ljubavi i mržnje. Ne može se pobjeđivati na lažima, niti je takvo jedinstvo moguće.

Golemom većinom je hrvatski narod jedinstven oko svojih temeljnih vrijednosti, bio je devedesetih, bio je prošle godine, bit će opet u prvoj pobjedničkoj prigodi, ali s otvorenom opasnošću da će takvih prigoda biti sve manje, ako se zaboravljaju, ili ako se nastavi hraniti guje u rupetinama. S njima nema, niti smije biti jedinstva, a sjećanje na pobjede i ponos ne smije biti lišeno razuma i mudrosti.

Facebook/Marko Ljubić

Televizijske laži o “Ruskom ljetu koje je ujedinilo Hrvatsku”

Centralni dnevnici televizija s nacionalnom koncesijom…

Objavljuje Marko LjubićPonedjeljak, 15. srpnja 2019.

KOmentari
Prati nas i ne propusti ekskluzive!