fbpx
Srijeda, listopad 16, 2019

MARKO LJUBIĆ: Sramotno Večernjakovo usmjeravanje predsjedničke kampanje u – ništa

Večernji list se pozabavio razmišljanjem o najvažnijim pitanjima hrvatske države i politike, očito pokušavajući usmjeriti rasprave u predizbornim nadmetanjima predsjedničkih kandidata. Predlažu sljedećih pet tema: “Dostojanstvo radnicima većim plaćama i poštivanjem radničkih prava (i u javnom i u realnom sektoru), stop korupciji, klijentelizmu i uhljebništvu, ravnomjerniji razvoj Hrvatske kroz poreznu politiku, ali i utvrđivanje porijekla imovine, strože kazne za sve oblike nasilja (po uzoru na veće kazne za prometne prijestupe) te uspostavu modela koji bi djeci, bez obzira na životne i materijalne prilike, omogućio što kvalitetnije obrazovanje i što bolji životni start”.

Teško je čitajući ove “najvažnije teme” zauzeti ozbiljan stav o namjeri, valjda nekakvog trusta mozgova Večernjeg lista. Ako im je bila namjera demonstrirati ozbiljnost, a bez znanja to nije moguće, onda su s izborom ovih tema ispali lošiji od stolara Mate, koji preuzima zadaću analize neurokirurškog zahvata na Rebru. Ako im je bila namjera pokazati se drugačijima ili nekakvim medijskim liderima izlazeći s ovim uputama, onda su spali niže čak i od Novog lista, iako to nije lako. Ali, uspjeli su. Ako im je bila namjera utjecati na udaljavanje javnih i političkih rasprava od bitnih pitanja, a bit je uvijek u uzrocima a ne posljedicama, prilično su uspješno tim posljedicama dali ozbiljan štih i jasno pokazali da su i oni, Večernji list, dio problema, a ne sukreator rješenja.

Sva, baš sva ova pitanja i teme su sekundarne naravi, ne naravno po svome značaju, jer im se značaj u životu ljudi ne može osporiti, nego po društvenoj uvjetovanosti. Večernjakovi stručnjaci, samo ne shvaćam iz ponuđenog o kakvom se tipu stručnjaka radi, zadržali su se u svim elementima na društvenim posljedicama, gdje dominira pristup rasprave o raspodjeli nečega, bez razmišljanja o tome kako to nešto stvoriti, odnosno stvoriti temeljne preduvjete za stvaranje društvene koristi. To je klasična ljevičarska logika, koja počiva na zahtjevima, a ne na ponudi rješenja. Niti se klijentelizam, korupcija i cijela serija izama tog tipa, niti socijalno blagostanje, niti društvena pravednost u bilo kojoj sferi društvenosti, niti se nasilje može spriječavati na polazištu bolje raspodjele, jer polazište s raspodjele uvijek je primarno određeno nastojanjima strukture koja ima relevantan državni i društveni utjecaj, da pravila, a time i raspodjelu s udjelima u upravljanju društvenom vrijednošću prilagode sebi. Iako dobro zvuči još od socijalističkih vremena, ispitivanje porijekla imovine nije ni realno, ni moguće provesti bez formiranja najšireg mogućeg političkog utjecaja državljanja na nositelje državnog poretka. Onaj tko kreira zakone, drži sve poluge vlasti. Zato se ne smije usmjeravati pozornost na korekcije zakonskog sustava, ako se prethodno nije osmislio zakonski sustav za najšire izborno testiranje svih ponuđenih politika i ljudi, jer od tog testiranja, njegove dubine i sveobuhvatnosti izravno ovise zakonodavci. Od zakonodavaca ovise zakoni, a od zakonodavaca i zakona sve ove Večernjakove posljedične želje, a ne ozbiljne teme kako oni sugeriraju.

Ne može se očekivati suzbijanje klijentelizma u zatvorenom tržišnom krugu koji je prouzročio klijentelizam i dokazano da nije u stanju spriječiti jer klijentelistički model u tom zatvorenom krugu nije izložen izvanjskom utjecaju. Primjerice, zašto bi Gavrilović radio na proizvodnji nove ili poboljšanju postojeće paštete, ako mu na tržištu kojemu nudi svoje paštete ne postoji konkurencija, a kupci su osuđeni samo na varijacije njegovih pašteta? Neće naravno ništa raditi na poboljšanju u tom slučaju. Isto kao što baš nitko danas dolaskom na čelo postojećih najvećih političkih stranaka u Hrvatskoj, koliko god osobno bio pošten, neće biti u stanju spriječiti postojeću klijentelističku mrežu ili nametnuti konkurenciju izvrsnosti, jer bi na taj način došao u izravni interesni sukob s najutjecajnijim strukturama svoje stranke. Dakle, to pitanje se ne može riješiti u okvirima postojećeg državno-političkog sustava. Zato je Večernjakova skala bitnih pitanja obična glupost ili svjesno ili nesvjesno sračunata na održanje postojećeg poretka, koji ništa od postojećih problema ne može riješiti, a usmjeravanje ljudi u tom pravcu zapravo znači, ne kritiku tih nekvaliteta, već prezervaciju istih i njihovu zaštita od bilo kakve promjene.

U tom Večernjakovom redoslijedu tragikomično zvuči nabrajanje želja za većim plaćama, strožem kažnjavanju nasilja ili osiguranja odgovarajućeg obrazovanja i poštenih prilika za životni start djece. Ništa od toga se ne može sustavnije ni pokušati rješiti ako se potpuno ne promjeni državno-politička paradigma i prije svega izborni sustav ne iščupa iz sadašnjih, nužno klijentelističkih zatvorenih okvira. Jer taj sustav za samoodržanje jednostavno mora trošiti više nego je to primjereno u okruženju konkurencije, to zatim nužno vodi multipliciranju troškova kontrole i samoodržanja nekonkurentnog i neracionalnog poretka, a to opet vodi sve većem uzimanju onima koji stvaraju konkretnu vrijednost. U takvim okolnostima priča o povećanju plaća izgleda kao prilično banalna fantazija, jer sustav počiva na trošenju sve slabijih izvora, koji će nužno presušiti. Posljedica toga je selektivnost u primjeni pravila na kojima bi moralo počivati konkurentno društvo, selektivnost nužno potencira različite oblike opravdanog ili percipiranog nezadovoljstva, to ide u pravcu nasilja i tako se stvara krug međusobnog utjecaja loših posljedica. U takvim okolnostima je idiotizam govoriti o primjerenom obrazovanju jer kreatorima sustava obrazovanja nije u interesu odgajati i poučavati djecu slobodi i razmišljanju, što su smrtne opasnosti za poredak. I, konačno, na temelju svega propovijedati osiguranje poštenih i ujednačenih mogućnosti mladima za životni start je bezobrazluk, jer se postiže, ili da se kroz cijeli društveni sustav ljude usmjerava na klijentelistički egzistencijalni model, ili da idu iz Hrvatske onamo gdje njihove sposobnosti testira stvaralačka, a ne klijentelistička konkurencija.

Ukratko, ponuđene teme nekritički i propagandistički nazvane najbitnijima za predsjedničku kampanju sramotan su pokušaj manipulacije i stvaranje mediokritetske uzoritosti isključivo s pozicija ostvarenog medijskog utjecaja i sudionika zatvorenog poretka, koji isključuje konkurenciju, a podupire održanje takvog poretka. Jednom riječju – sramota.

link na famoznih 5 tema: https://www.vecernji.hr/vijesti/pet-kljucnih-tema-za-kampanju-1341078

Autor: Marko Ljubić/Facebook

Sramotno Večernjakovo usmjeravanje predsjedničke kampanje u – ništa

Večernji list se pozabavio razmišljanjem o…

Objavljuje Marko LjubićPetak, 30. kolovoza 2019.


>>> MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI
>>> Miloš Degenek: Rođen sam u Hrvatskoj 1994. sa ocem i majkom sam bježao na traktoru iz Knina
>>> Penava spriječio nastup pjevača Mome koji pjeva ‘Čik, Franjo, čik’ u SDSS-ovu restoranu
>>> TRAŽI SE ZATVOR ZA PEJČINOVIĆ BURIĆ: Novoj tajnici Vijeća Europe prijeti kazneni progon
>>> CULEJ SLEDIO INSTITUCIJE: Otkrio sam tko je bio vođa četničke pobune u Borovu selu
Komentari

Komentari