fbpx
Utorak, studeni 12, 2019

MARKO LJUBIĆ: Kako se ponašati prema znanstvenoj potvrdi riječi nadbiskupa Hranića o iseljavanju Hrvata?

“Već su nam toliki mladi upali u gorčinu i bezvoljnost, i dižu ruke i odlaze jer su im nepoštenje, očito kršenje zakona te tolerancija i tromost mjerodavnih institucija srušili zvijezdu poštenja i društvene pravednosti. Srušili smo im zvijezde i oni odlaze tražeći svjetlo uređenijeg društva”, poručio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić tijekom propovijedi na Veliku Gospu u Aljmašu.

Znanstvenice s Instituta za društvena istraživanja doktorice znanosti Potočnik i Adamović su neovisno od ovih riječi koje su nadbiskupa Hranića izložile kampanji tipa antikošićevske kampanje već godinama, provele jedno od izrazito rijetkih, ako ne i jedino istraživanje znanstvenom metodologijom i potvrdile razornu istinitost Hranićevih riječi. No, kako su istina, razum, mudrost i duh koji svemu daju obilježje postojanja u cijeloj zapadnoj Europi postala i postali neugodno zrcalo u kojemu se vidi istinsko lice europskih društava i naroda, a pogotovo hrvatskog državno nesigurnog naroda još u državnom pubertetu, utoliko je histerična kampanja protiv Hranića kao i protiv svakoga čija se riječ čuje postala sveobuhvatnija. I, koliko god izgledala moćnija, sve je potrošenija, jer se ponavljanje ispraznica već opasno razgovjetno vidi.

Istraživanje dviju znanstvenica je vrlo indikativno, ja bih rekao prvenstveno zbog hrabrosti da uopće uđu u ovu temu, tek onda zbog rezultata. Rezultate je slutio ako već ne možemo reći poštujući metodologiju stjecanja znanja, znao svaki razuman čovjek u Hrvatskoj. Ljudi ne žive i ne djeluju samo o kruhu, kršćanska je paradigma. Mnogi to neće prihvatiti naročito danas u eri relativizacije i razaranja temelja na kojima jesmo, no to jest i civilizacijska paradigma bez koje ljudsko društvo nije moguće. Nema li razumski posvjedočene nade, nema li vjere, nema li svijetla u tunelu i nema li čovjeka koji svjedoči sve to, nema ni zajednice, a onda s posljedičnim efektima, nema ljudi pojedinaca. Nestaje čovjeka.

Upravo tako i na taj način se ubija današnja Hrvatska, a ništa bitno drugačije nije s europskim narodima. Koliko god to bilo opasno, takva širina uništavanja nužno ne može biti duboka, ostaje na površini i ne može zahvatiti zdravo dubinsko tkivo europskih društava, tako i hrvatskog. Rekao bih – pogotovo hrvatskog. Rane nastale tako sveobuhvatnim i širokim spektrom uništenja su bolne, vrlo bolne, ali ipak površinske i izliječive. To su apostrofirajući na blagdan Velike Gospe izrekli svi katolički biskupi, bar do čijih sam riječi ja došao. Jer, sve drugo ne bi bilo dostojno Blagdana ni istine.
Informacija spomenutih znanstvenica nije iznenađenje, nije neočekivana, nije ni konačna u suočavanju istine i krinke, realnosti i virtualne stvarnosti, a bitna je utoliko ukoliko svjedoči o golemom raskoraku državnih politika, pretežite službene javnosti i s druge strane hrvatske narodne realnosti. Hrvatski narod ne vjeruje državnim politikama i njihovim protagonistima, a to nepovjerenje nema više pretežiti stranački predznak. Očito je da slijedi i da je već u tijeku potraga za idejama, porukama, zatim ljudima i organizacijama kojima se može vjerovati s razumnim argumentima da neće prokockati to povjerenje i da mogu promijeniti razorne društvene procese u one stvaralačke.
Uočljivo je da su ovu informaciju objavili praktično svi tzv. alternativni mediji, većinom portali koji se godinama deklarativno bore protiv “izama” koji zapriječavaju nadu i svijetlost ljudima.

I s pravom svi neizgovorenim ili izgovorenim riječima okrivljuju i optužuju politike hrvatske države i najvažnije čimbenike političkog života za gašenje svijetla nade.
No, svakome s trunkom razuma je jasno da odavno nije rješenje, da nije ni izvor nove nade, ni svjetlosti upirati prstom u nevaljalce. Za novu nadu i vjeru u život u Hrvatskoj potrebna je ideja, vizija, potrebni su ljudi kojima se razumski provjerljivo može vjerovati i koji svjedoče svojim djelima i uspješnim ostvarenjima novu nadu milijunima ljudi.
Zato je primarno važno zbog legitimnosti kritika državnih nevaljalaca koji gase svijetla, uprijeti prstom u uzroke, a ne u posljedice. Jer nisu svi ljudi koji rade u državnim službama nevaljalci, a velika većina nije ni svjesna da što predanije i točnije provode postojeće zakone i standarde s najboljom namjerom, ipak služe silama mraka. Ili ga prividno čine prihvatljivim i daju lažnu nadu ljudima, ili ljude usmjeravaju na gašenje, a ne spriječavanje požara.

Zato je primarno važno u sferama u kojima djeluju oaze razuma i pogotovo koje se predstavljaju oazama i drugačijima, svojim postupcima to pokazivati. Ne može se recimo kritizirati državni režim i njegove satelitske medije zbog selektivnosti, spriječavanja kritičke misli i drugačijega pogleda na društvene realnosti, a istovremeno u svojim medijima još se rigidnije ponašati i isključivati baš sve što ne odgovara liku i djelu osobe ili osoba na čelu institucije, organizacije ili udruge nakladnika medija. Ne može se nametati monopol vlastite bezgrješnosti nasuprot monopola primjerice Plenkovićeve bezgrješnosti. Kako se god emotivno svrstali iz najrazličitijih razloga, to je isto i iste su razorne posljedice na društvo. I na hrvatski narod. Konačno, istraživanje koje su provele spomenute znanstvenice, samo je mali, vrlo mali segment ukupne hrvatske priče danas, koja ne može i ne smije svojom društvenom kritikom upravo ovim povodom mimoići ni svečenike i biskupe Katoličke crkve. Sve dok i oni, svaki pojedinačno javno ne posvjedoče da ne žele i ne mogu tolerirati samoproglašene monopoliste na prokatoličko svjetovno djelovanje, koji brutalno isključuju postojeći umni potencijal hrvatskog naroda, kako bi zadržali nekritičko pravo na borbu protiv zla i time postali gospodari krščanskih vrijednosti, a ne svjedoci istih, kako je to upozorio papa emeritus Benedict XVI., u Hrvatskoj se neće integrirati kritična masa potencijala za korijenitu promjenu društvenih procesa. Svijetlo će se svakako ukazati, ali u ovom slučaju, bez jasnog praktičnog svjedočenja istine u svemu svih najvažnijih ljudi Katoličke crkve u Hrvatskoj, bit će puno teže, s puno više boli i žrtava, a sve će histeričnije bivati kampanje gospodara mraka protiv Košića i Hranića, koji trenutno djeluju nedopustivo usamljeno čak i u Crkvi.

Izvor: Marko Ljubić/Facebook

Kako se ponašati prema znanstvenoj potvrdi riječi nadbiskupa Hranića o iseljavanju Hrvata?

“Već su nam toliki mladi…

Objavljuje Marko LjubićSrijeda, 21. kolovoza 2019.

Komentari

Komentari