fbpx
Ponedjeljak, listopad 14, 2019

MARKO LJUBIĆ: Bolesni zahtjevi za zdravlje zdravstva

Kada ne znaš ništa raditi, nemaš nikakvu idejno-filozofsku podlogu postojanja, kada okupljaš zgubidane koji od svoga neznanja zbog izrazitih deformacija državnog sustava na ničim zasluženim javnim pozornicama, svakodnevno pokušavaju napraviti društvenu važnost, onda se baviš problemima u hrvatskom zdravstvu. Tko god je na vlasti, Hrvatska ima posve isti problem sa zdravstvom, jedina razlika je da taj resor SDP naziva Ministarstvo zdravlja, što je posljedica avangardističkog revolucionarnog sindroma i namjere da se arbitrira i u duhu čovjeka, a HDZ resor naziva pravilnije – Ministarstvom zdravstva.

Taj problem je da imamo i navike, i potrebe, ali i usluge za koje društvo ne stvara dovoljno prihoda, pa usprkos visokim zahvatima države u stvaralačko gospodarstvo, ne možemo platiti ono što koristimo. Zbog toga se godinama prelijeva iz šupljeg u prazno, kemija se, kombinira, a to se nužno mora osjetiti i na uslugama. Zbog nedostatka realnih prihoda društva, zbog golemih izdvajanja iz ionako slabog gospodarskog sektora koga guši politička nesloboda i kontrola nabujale države, a koja se zbog nužnosti sve veće kontrole sve više multiplicira i sve više košta, nije samo zdavstvo u nevolji. U nevolji je i obrazovanje, kultura, znanost, šport. Baš sve. Zato Hrvatska u svemu zaostaje ili jasnije – propada.

U ovakvim suženim financijskim okvirima moguće bi bilo racionalizirati dio troškova, ali nema tog političkog boga u Hrvatskoj, koji zbog odavno ukopanih interesno-logističkih i kadrovskih pozicija u bolnicama i zdravstvenim institucijama, smije i dodirnuti tu golemu i nefunkcionalnu strukturu, koja je još iz komunizma umrežena kroz organsku vezu bolnica, sveučilišnih pozicija do HAZU-a, a jednaku je političku i organsku umreženost imala i u komunizmu i danas. Primjerice, Zagreb ima deset onkologija, pedijatrija, otorinolaringologija, psihijatrija, neurokirirgija, i svih specijaliziranih vrsta medicine, na kojima caruju desetine šeika, s isto toliko golemih logistika i isto toliko političkih uporišta doslovno u svim bitnim politikama. Tako je i u Splitu, Rijeci, Osijeku. Isto bi htio u svom kraju svaki lokalni politički gedžovan, jer ništa nema sigurnije za vječnost, od tuđega izgraditi sebi spomenik, da jednoga dana djeca, jedino nije sigurno uz takvu “mudrost” čija če to djeca biti – govore, vidiš ti što je kleti Božo napravio u svoje vrime.

To multiplicira goleme nerazumne troškove, zatim uništava hijerarhijsko upravljanje i koncentraciju izvrsnosti, potiče nepotizam i multiplicira čitav niz loših posljedica na cijeli sustav. A u takvim okolnostima ministri postoje, dolaze i odlaze samo da bi poboljšali status svoje grupacije, znanstvenog i kliničkog kruga, interesne grupe ili da bi popravili stanje u svome kraju ili matičnoj bolnici, dijelu farmaceutske industrije. I ništa drugo nemaju šanse popraviti.To zna doslovno svatko razuman u Hrvatskoj. Zato su histerični zahtjevi MOST-a za smjenom ministra Kujundžiča banalna egzibicija običnih diletanata, za koje u Metkoviću kruži šprdnja da Grmoju i Petrova na to prisiljavaju žene, jer ih žele svaki dan gledati na TV-u da bi se susjedama uz kavu mogle hvaliti ili im čupati mast, a šereti se klade da bi razlog mogao biti i to da možda ne znaju plivati pa ne smiju biti na Neretvi ili na moru.

A što će drugo Bernardić nego se pridružiti tome, jel tako? Tragikomično je slušati Bernardića koji bi smjenjivao ministra jer, pazite – nemamo strategije razvoja zdravstva!? Moj Bernardiću, ne može se imati nikakve pojedinačne strategije u zemlji koja na državnoj razini od obnove državnosti ne može postići suglasnost o identitetu svoga naroda, iako je taj identitet jasan svakome zdrava razuma. Međutim, zbog političara nezdrava razuma i njihovih loših namjera, nema suglasnosti, stoga nema ni strategije nacionalnog razvoja. Jer, da imamo ozbiljnu strategiju sigurno Bernardića, ali i goleme većine u politici ne bi bilo, a za njih bi se javno znalo jedino ako bi napravili kakav incident ozbiljnijih razmjera. Neki će reči da i za to treba imati sposobnosti, što svakako stoji, ali nema granica egzibicionizmu pa im uvijek preostaje udariti u umjetničke performere i gologuzi paradirati trgovima.

Hrvatska nema nikakve strategije dostojne imena strategija, a ima desetine i stotine budalaština koje su razne Grmoje i Bernardići, Divjakice i Budaci proglasili strategijama na slavu i nečast ljudskoj budalaštini. Ne znam treba li Kujundžića smjeniti zbog nečega ili ne, ali zbog ovih cirkuskih navoda MOST-a i kompanije, svakako ne treba. Jedino je veća perverzija gotovo jednomjesečno trkeljanje o toj budalaštini u državnim institucijama i medijima.

Izvor: Marko Ljubić/Facebook

Bolesni zahtjevi za zdravlje zdravstva

Kada ne znaš ništa raditi, nemaš nikakvu idejno-filozofsku podlogu postojanja,…

Objavljuje Marko LjubićUtorak, 13. kolovoza 2019.


>>> MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI <<<
>>> Egzorcist iz Vatikana na TV-u o Međugorju: Otkrio zašto se Gospa baš tamo ukazala!
>>> FOTOGRAFIJA ZGROZILA HRVATSKU: Ovo je slikano u Međimurju
>>> KONAČNO! Napokon je netko objavio najveću istinu o Pupovcu: Evo o čemu se radi
>>> ‘BLOKIRAT ĆEMO CESTU’ Srbima smeta što će Hrvati slaviti oslobađanje Drvara
Komentari

Komentari
%d blogeri kao ovaj: