Četvrtak, 23 siječnja, 2020

MARCEL HOLJEVAC: Nakon Lisinskog, Škoro više nije “onaj treći” nego favorit

Nakon današnjeg skupa u Lisinskom, Škoro definitvno više nije “onaj treći” kandidat na predsjedničkim izborima, onaj koji je u izbornoj trci tek reda radi i nakon nje se za njega više neće čuti. Škoro je favorit. Njega sve više ljudi vidi kao hrvatski pandan onom što je Trump u SAD-u, AfD u Njemačkoj, Orban u EU. Kao nekog tko je ne samo bacio rukavicu u lice establishmentu, nego se i izdigao iznad “prosvjednih” kandidata, poput Pernara, Kolakušića, ili Dalije Orešković, koji samo lamentiraju kako ništa ne valja i treba sve pohapsiti, i koji su u politici radi novca, ega ili gole želje za vlašću. Nametnuo se kao alternativa sa smislom, glavom i repom.

I, kao takav, našao se na udaru kampanje difamacija od strane “Duboke države”. Idućih ćemo dana vjerojatno saznati nešto o Škori i ruskim prostitutkama, ili Škori i kokainu, ili… mašta žutog tiska je bezgranična. A ljudi, dokazano je, to lakše i u to većem broju povjeruju u laž što je onda drskija i bezobraznija.

Sama činjenica da je postao glavnom metom napada HDZ-a umjesto Milanovića kojeg su praktički stavili na “ignore”, govori da ga vide kao najozbiljnijeg suparnika Kolindi Grabar Kitarović, kojoj u ovoj kampanji nedostaje prirodnosti, neusiljenosti i samouvjerenosti koju je pokazivala u prošloj. Djeluje nesigurno i neuvjerljivo, no ima i dodatni problem: Na prošlim izborima, šef HDZ-a, stranke koja ju je kandidirala, bio je Tomislav Karamarko. Tadašnji HDZ je, nakon deset godina Mesića i pet Ive Josipovića, te sred neuspješnog mandata premijera Zorana Milanovića, djelovao kao stranka koja nudi tako potrebne promjene.

Mirna reintegracija hrvatskog četništva

U međuvremenu je HDZ od suverenističke stranke postao stranka koja je provela reintegraciju četništva mirnim putem. Danas HDZ vodi Plenković, koji je u potpunosti čovjek establishmenta, bezlični birokrat koji je HDZ odveo ne na centar, nego na potpuno lijevu stranu političkog spektra, što je dovelo do tektonskih pomaka na cijeloj hrvatskoj političkoj sceni.

Time je satjerao pred zid SDP, ali je otvorio ogroman nebranjen prostor ne samo na desnoj strani, nego i na strani onih koji nisu ni lijevo ni desno, ali žele da netko ovu močvaru od hrvatske politike, u kojoj su manje-više svi na ovaj ili onaj način premreženi i uključeni u koruptivne ili bar nemoralne radnje, počne isušivati.

Istina, možete reći da ni Trump nije uspio isušiti močvaru u SAD, i da močvara uzvraća udarac pokušavajući svim silama i pod bilo kojim izmišljenim izgovorom smijeniti Trumpa, i ukoliko bude izabran to svakako čeka i Škoru. No kad se zna što sve obično živi u močvarama – štakori, aligatori, zmije – i koliko se toga nakoti kad se močvara dugo ne isušuje, to niti ne čudi, močvaru nije moguće isušiti u kratkom roku niti bez opasnosti za onog tko se tog posla primi.

A Škoro djeluje kao čovjek koji bi mogao uraditi nešto u vezi močvare. Prvo, on nije umrežen, nije dio bande. Nije bio na pojilu kad se dijelilo, financijski je neovisan o politici. Dakle, tu ga ne mogu, kao brojne ostale političare, ucijeniti. Drugo, za njim se ne vuku afere, ne mogu mu naći ništa. Treće, iako ga velevažni političari posprdno smatraju pjevačem, on ima doktorat iz ekonomije i usput predaje na sveučilištu. Erudit je, uspješan kao poduzetnik, i općenito kozmopolit i svjetski čovjek. U politici je bio, nije se u njoj zadržao jer, naravno, ona u Hrvatskoj smrdi. A s pozicije na kojoj je bio nije mogao mijenjati baš ništa, mogao se samo prilagoditi. To, očito, nije htio.

Izmišljanje incidenata

O tome što močvara misli o Škori najbolje svjedoči način na koji je popraćen njegov nastup u Lisinskom. Zastrašujuća je razlika između onog što se čulo u samoj dvorani, i što se uostalom može vidjeti na snimci, i medijske prezentacije istoga u TV prilozima na svim javnim televizijama. Bitne poruke uopće nisu prenesene, radi se o “cherry picking” novinarstvu, gdje se biraju samo cvebe koje idu na mlin uređivačke politike, sve ostalo se zanemaruje. Čak i obično najobjektivnija Nova TV je prilog započela s “nije prošlo bez incidenata”, iako nitko nigdje nije vidio niti jedan incident, niti ga je Nova prikazala.

Usporedba Škorinog predizbornog skupa i onih Kolindinih proteklog vikenda je zapravo najsličnija usporedbi Trumpovih i Clintoničinih skupova pred prošle izbore u SAD, kad je iz atmosfere na skupovima svakog dana postajalo sve jasnije tko ide prema pobjedi. Iza nje je “establisment”, partijske strukture koje i te kako imaju metode da natjeraju članstvo da glasa za Grabar-Kitarović, mediji, i naravno ankete koje joj daju prednost. No u Splitu nije bilo ni trunke stvarnog entuzijazma, gornja tribina dvorane na Gripama je bila prazna, govor bez inspiracije. U Imotskom, utvrdi HDZ-a, Predsjednicu je dočekalo dvjestotinjak ljudi. Stranačka mladež uglavnom.  Na Škorinom se skupu osjećala energija, želja za promjenom, karizma. Tražila se ulaznica više. Škoro se poziva na Tuđmana, a u jednoj stvari svakako ima pravo na to: teško je sjetiti se kad se to nakon njegove smrti osjećala takva euforija.

HDZ je pak, koliko god se kune u Tuđmana, izdao njegovo naslijeđe i Škoro to bez uvijanja govori. Izdao je i birače, i oni se okreću Škori. Pred prošle izbore govorilo se da je Kolindi najveći problem HDZ, a pokazalo se suprotno, da joj je baš Karamarkov HDZ bio najveći adut. Danas je Kolindi HDZ postao veliki problem.

Specijalne interesne skupine

Nešto je, očito, trulo u samom HDZ-u. Postao je toksičan, pun zaraćenih frakcija i grupacija, premrežen interesnim skupinama i korumpiranim i nesposobnim karijernim uhljebima. HDZ je postao sinonim za klijentelizam. Škoro se prije svega obraća upravo tom HDZ-u, punom nezadovoljnika, otvoreno ide po HDZ-ove birače pa čak i članove, ali se obraća i onima koji nikad nisu glasali za HDZ upravo zato jer se članstvo u toj partiji uvijek povezivalo s korupcijom (možda je najveći Tuđmanov grijeh što nikad nije na pravi način adresirao problem korupcije).

Zato Kolinda sad pobjedu koja je pred nekoliko mjeseci izgledala sigurna – Milanović joj realno nije mogao biti veći problem, njemu samo treba dati transporter da skače s njega, pištolj da si puca u nogu ili mikrofon da u njega valja gluposti – pretvorila u veresiju i mora spašavati što se spasiti da. Njena kampanja je ovog vikenda djelovala više kao niz susreta sa stranačkim aktivistima i simpatizerima nego nešto drugo. Nimalo obećavajuće, iako i dalje vodi u anketama. No to bi se već ovog tjedna moglo promijeniti, i Škoro bi mogao i formalno isplivati kao ono što na terenu već jest, favorit ovih izbora.

A to je jako velika stvar za nekog iza kog ne stoji nikakva stranka niti interesna skupina. I još veća za nelustriranu našu, gdje su sve poluge vlasti i danas kod onih koji 45 godina nisu htjeli održati slobodne izbore niti dozvoliti slobodu tiska i privatno vlasništvo, da bi im Franjo Tuđman, kad je došao na vlast, bio “nedovoljno demokratičan”. Možemo li 20 godina nakon njegove smrti konačno ponovo dobiti ozbiljnog državnika na čelu Hrvatske?

 

Komentari

Komentari