Četvrtak, prosinac 12, 2019

MARCEL HOLJEVAC Kad doktor ekonomije razgovara s konobarom: Škoro kod Bage

Bago bi se trebao kandidirati za predsednika, ne Škoro, jer Bago zna sve o svemu. Ili bar misli da zna. Problem s Mislavom Bagom je problem Hrvatske. On je slika i prilika prosječnog gledatelja televizije, čitatelja novina, koji je u najboljem slučaju poluupućen. Estradizacija svega, pa i novinarstva, i eskalacija društvenih mreža dovela je do toga da se u istu ravan stavljaju vijesti o banalnom događaju u životu nebitne osobe na drugom kraju svijeta i štrajku prosvjetara, o tome da je supruga nogometaša Barcelone napravila novu tetovažu i summitu najmoćnijih svjetskih lidera koji su negdje donosili povijesne odluke.

Bago, dakle, nije dao Škori disati, stalno ga je ispravljao, radio je što novinar ne bi trebao – gurao sebe u prvi plan. Nije bitno što Škoro priča, nego što Bago priča! Bar Bagi. Bago se posvađao sa Škorom oko dosta toga – zapravo oko gotovo svega: te Škoro želi imati ovlasti kao francuski predsjednik (zašto ne bi imao, kad se bira izravno?), te Škoro ne zna kome pripada mandat u Saboru (jer Bago uopće nije shvatio što je Škoro htio reći), te Ustav se ne smije dirati (kao da ga nije donio narod na referendumu, pa što ga narod ne bi mogao i cijelog promijeniti, pa po tom samom ustavu nema suverena iznad naroda u Hrvatskoj!), i tako dalje.

Bago je, kad je Škoro rekao da bi desetabizirao ovu vladu – jer nam kradu vrijeme, zapitao, “vi bi radije išli s novim izborima ili idemo se preslagivati”? Pitanje “preslagivanja” je, naravno, bespredmetno – Škoro je bio jasan, ovo nije ono za što su građani glasali!

Ukrali su nam tri godine, kaže Škoro. A onda Bago pita, “tko je taj koji to procjenjuje”! Pa valjda narod na izborima, Mislave Bago! Običaj je u demokracijama da se ne preslaguje ništa nego se ide na izbore, jer je to jedino pošteno. Ali Mislav Bago je socijaliziran i educiran na mentalnom sklopu koji prezire narod, na elitističkom marksističkom vangardizmu, gdje avangarda radničke klase odlučuje u ime naroda (tj. gdje komunističke velmože odlučuju o sudbini kmetova, za razliku od demokracije gdje kmet bar ima privid odlučivanja).

No na stranu Bago, Škoro je rekao i neke jako važne stvari, i očito je da je njegov mentalni sklop ne samo različit od Baginog, nego i drugih kandidata. Škoro razmišlja više kao zapadnjak, manje kao Hrvat, i nema kompleksa zbog svoje pripadnosti hrvatstvu. “U ovoj zemlji nitko za ništa nije odgovoran” je ključno.  Misao vodilja Škorine kampanje je posve jasna: Predsjednika se bira izravno, i njega se može prozvati imenom i prezimenom. Sabor je drugo, tamo se uglavnom melje bezveze, mi nismo Engleska pa da svaki građanin zna imenom i prezimenom koji je njegov zastupnik.

Škoro je pokušavao argumentirati, kao pristojan čovjek nije očito navikao da ga netko ne pušta da govori nego mu neprestano agresivno upada u riječ. Pokušavo je objasniti gledateljima što misli, ali je Bago smatrao, onako neuk i neobrazovan, da je važno jedino što on misli, i da pokuša ismijati Škoru. Nastupio je kao – isljednik. Partijski. Još je samo falilio da uperi lampu u oči Škori. A da Manolića ubuduće zaposle da intervjuira nepoćudne?

Novinari poput Bage instinktivno slijede liniju manjeg otopra i povinuju se javnom mnijenju, podilazeći najnižim instintkima publike. Ljudi poput Škore pak nemaju taj instinkt, i zato je u hrvatskim uvjetima Škoro takoreći antipolitičar. No na kraju nije ostao dužan: “Odgovoriti ću vam ako mi date minutu bez prekidanja”, rekao je Bagi. Problem s takvima je što ne razumiju kad im se nešto kaže na fin način, prekidanje sugovornika je zapravo vid nasilja – a kako se braniti ako sami niste nasilni?

I koja je uopće poanta pozivanja nekog na razgovor, ako mu ne date do riječi? Krajnje neprofesionalno i bezobrazno!

Bago je osim toga toliko uvjeren u svoje znanje, pokupljeno iz ideološki friziranih vijesti HINE i drugih agencija, da niti ne primjećuje koliko je neuk i komičan spram erudita Bage. Nije čak ni razumio što mu je Škoro govorio o izboru Državnog odvjetnika u SAD i o uvjetima pod kojima predsjednik RH može raspisati referendum. Pokušao mu je objasniti da to što Pupuvac trguje mandatom i na tome lijepo profitira nema veze s pravima manjina, ali ima s Pupovčevim računima i izgradnjom pozicije moći. Trudio se objasniti da nema prevelikog smisla birati predsjendika izravno, ako on smije samo dijeliti odlikovanja, “a i to mu žele oduzeti”.

Škoro je pak vrhunski određen i artikuliran, jasan. “Meni pozicija nije važna”, kaže Škoro. I ne laže: Njemu to ne treba. Ali mu je važna odgovornost. “Ustav je zbirka velikih želja malog Perice”, uzvratio je Bagi na njegovo štrebersko piljenje i papagajenje naučenih fraza i parola. Škoru je nemoguće smjestiti lijevo ili desno – on je samo razuman i racionalan, ne zanima ga ni jedna i ničija ideologija, ne dodvorava se ljudima već ih pokušava razumjeti. Ali ne i podilaziti. Čak mu je u jednom trenutku Bago dao kompliment, “vas je nemoguće izbaciti iz takta”. A zašto on to uopće uporno pokušava, zar je to cilj intervjua? Osramotiti sugovornika? Na Balkanu, da.

Škoro je poantirao na Bagino kvazimoralističko zgražanje o žici na granici, rekavši mu kako smo ionako ograđeni žicom – kad nismo mi, podigle su je Slovenija i Mađraska. Na Bagino guranje pitanja o križevima u javnom prostoru odgovorio je da je katolik i da njemu ne smetaju, a Bago je mljeo nešto o tome da možda nekom križ smeta i da što sa sekularizmom! Pa Mislave, napravi domaću zadaću i prouči što je sekularna država! I zašto u sekularnoj Njemačkoj križ visi u svakoj učionici, i skoro svakoj sudnici pa i onoj u kojoj su bili osuđeni Perković i Mustač.

Bago je također papagajski ponavljao udbašku ujdurmu, “pa zar vi stvarno mislite da je u 2019. moguće provesti lustraciju”, kao da nemamo Manolića za javnu ličnost, kao da nemamo udbaše i kosovce i njihovo potomstvo na svim bitnim mjestima u sistemu! Izgledalo  da Bago ne zna niti što je to lustracija, što je lustracijski zakon, kao što ne zna niti što je sekularna država. No na kraju se ispostavilo da ipak zna – to je onemogućavanja rada za državu i javnog djelovanja pripadnika represivnog aparata komunističkog režima. Sam je to rekao, nešto kasnije, no on se izgleda voli praviti blesav kad god mu to odgovara.

“Pa zna se tko je radio za tajne službe”, rekao je Bago. “Ja ne znam”, poantirao je Škoro. Bago je pokušao podvaliti Tuđmanovu pomirbu kao argument protiv lustracije, što je tipičan udbaški spin.

Ukratko, gledali smo jedan sraz Balkana i Europe, gdje je “desničar” Škoro predstavljao sve ono što jest zapad u svom najboljem izdanju. Moralni integritet Škore niti u jednom trenutku nije došao u pitanje. No na Balkanu, gdje se smatra da ste automatski primitivni ako niste ideološki zadojeni ljevičar, i da ste kulturni, progresivni, napredni i prozapadni ako jest, važe neka druga pravila. Nadajmo se da će se to promijeniti.

Autor: MARCEL HOLJEVAC / Priznajem.hr

Komentari

Komentari