fbpx
Nedjelja, studeni 17, 2019

KONAČNO JE ZAVRŠILO KINESKO BOMBARDIRANJE: Tko nas je zapravo posjetio?

Nakon trodnevnog bombardiranja po svim hrvatskim medijima građani konačno mogu izaći iz skloništa iako i dalje moraju biti jako oprezni jer je uskoro moguća kopnena invazija pogotovo na prostoru Kantride i Uljanika…piše Kristijan R. / Priznajem.hr

Ne postoji portal, tv kuća, radio stanica koja nije velik dio svog medijskog prostora posvetila posjetu  kineskog premijera Li Keqianga Hrvatskoj. Korišteni su razni epiteti da bi se dočarao značaj trenutka pa su ovaj posjet nazvali najvećim i najvažnijim  političkim događajem u modernoj Hrvatskoj, a kineski premijer ga je nazvao početkom dijamantnog razdoblja u odnosima Hrvatske i Kine.

Tko nas je zapravo posjetio?

Odgovor je jednostavan, kineski premijer. Međutim za razliku od našeg premijera njega nije izabrao parlament nakon provedenih demokratskih višestranačkih izbora nego ga je prema kineskom Ustavu od 4. XII. 1982. izabrao Državni narodni kongres koji se sastaje jednom na godinu i ima 2987 članova. Prvo što mi pada na pamet je da u svijetu ipak postoji neki parlament koji radi manje Hrvatskoj sabora. Zastupnike u Kini biraju lokalni narodni kongresi i vojska iz redova KP Kine. Kina je unitarna republika s jednostranačkim sustavom u kojoj članove Vlade predlaže CK KP pa je tako predložio i našeg dragog gosta premijera Li Keqianga.

Zaključak, naš gost je kineska „komunjara“ kako mi još uvijek od milja nazivamo ekipu koja je bila visoko pozicionirana u socijalističkoj Jugoslaviji, a tu funkciju su u Jugoslaviji među ostalim obnašali Josip Broz, Milka Planinc i Ante Marković.

Dakle, Kina ima i dalje onaj sustav vladanja koji je bio u Hrvatskoj do demokratskih promjena, a iz kojeg se moglo izaći jedino krvavim ratnim sukobom jer nemojmo zaboraviti da u bivšoj Jugoslaviji postojala i te kakva sprega između JNA i KP. Kad govorimo o Domovinskom ratu isključivo kao borbi za samostalnost Hrvatske, a zaboravljamo rušenje totalitarnog režima govorimo samo pola istine.

Bilo bi lijepo pa da su svih ovih +16 ili +17 državnika priupitali našeg dragog gosta što je sa statusom Katoličke crkve u Kini? Mole li se još uvijek kršćani u katakombama? Kada će dopustiti demokratske promjene? Kada će prekinuti cenzuru na googlu? Kada će se dopustiti Facebook, Youtube i Twiter? Srami li se 3000 ubijenih na Tiananmenskom trgu 1989.

Mislim da je za naš narod ipak bio puuuno važniji politički događaj međunarodno priznaje Hrvatske ili posjet pape Ivana Pavla II, a možda se naš premijer ugleda na Kinu i mašta o ne tako davnim vremenima. Uostalom ni u Hrvatskoj također ne možeš napredovati ako nemaš stranačku iskaznicu vladajuće stranke…

Kineski režim je ipak znatno liberalniji nego onaj 80-ih i dakako da treba sa svima surađivati i sklapati partnerstva međutim bilo bi sjajno kada bi političari zapadnih demokracija pokazivali vjerodostojnost i dosljednost pa ponekad baš u inat rekli i napravili ono što treba.

U međuvremenu maštajmo o milijardama dolara koje će nam Kinezi uskoro darovati iako nas iskustvo zadnjih 8 godina održavanja ovakvih summita uči godina da će se dogoditi jedno veliko ništa. Možda je ipak neka korist od svega, a to je besplatna promidžba našeg premijera Plenkovića i njegov HDZ-a pred nadolazeće EU izbore.

Autor: Kristijan R. / Priznajem.hr
Komentari

Komentari