Hrvatska država mlado je društvo, koje je potpuno nespremno ušlo u proces demokratizacije i svih drugih bitnih procesa. Uz to dogodio se i Domovinski rat. Teško je u takvim uvjetima preko noći postati moderno i razvijeno demokratsko društvo, pogotovo kad se zna činjenica da pripadamo i jednom posebnom mentalitetu, gdje emocije igraju vrlo važnu ulogu. U skup svih ovih gore izrečenih razloga koji otežavaju sveukupni razvoj naše zemlje pripada i niz subjektivnih okolnosti. Osnovna odrednica našega društva jeste potreba, nezajažljiva potreba aktera u društvu, i privatnih i državnih, i institucionalnih, pa i običnog puka kako bi bili bitni čimbenici u upravljanju društvom i pojavama u njemu. Imam osjećaj da se u našoj državi svatko želi baviti pitanjem odlučivanja. Svatko bi odlučivao bez obzira da li je kopetentan ili ne, bez obzira da li se realno treba uključivati u određeni proces ili ne. Svi smo izgleda vrlo pametni i sve znamo. Čast izuzetcima.

Jedno od najbitnijih pitanja 21. stoljeća u našoj Domovini, bar do sada, jeste pitanje Agrokora i svega što se oko njega dešava. Imam osjećaj kako se u našoj zemlji svi bave tim pitanjem i svi sve znaju, a kad se otvori neko sumnjivo pitanje, onda nitko nije sudjelovao ni u čemu. U tom smislu, skidam kapu Martini Dalić. Ona je pak imala snage javno reći kako je pisala zakon Lex Agrokor, ako ga izgleda nije uopće pisala ili pak nije pisala sama. Nije trebala lagati, ali imala je snage reći. Da nije bilo nesretnih emalova i novinarske profesije to bi se tako i “progutalo” i tako bi ostalo, Ali,… Sve se otkrilo i Martine Dalić u natoč određenim kvalitetama koje dotična posjeduje, više nema na hrvatskoj političkoj sceni. Ostala je samo u kuloarskim pričama i istražnim ustanovama.

No, glavni problem pak nije riješen. Osobno mislim da neće biti riješen i ako bi se smijenio i premijer Plenković ili bilo tko drugi. Jer, problem leži u činjenici da se bavimo pitanjima za koja nismo kopetentni i u koje se ne trebamo miješati. Problem Agrokora, uz to što je veliki problem za državu Hrvatsku zbog mogućeg vala gubitka radnih mjesta, trebao bi biti glavni problem vjerovnicima, a tu čini mi se i leži glavni problem. Kada bi politika mogla napraviti jedan otklon u onim stvarima koje nisu neophodne za državu mislim kako bi se stvari mogle pokrenuti s mrtve točke. A svojevrsno politiziranje u kojem smo mi Hrvati svojevrsni “maheri” mislim da u ovom trenutku nije najbitnija stvar. Najbitnija je stvar kako sačuvati radna mjesta i kako riješiti problem Agrokora, a taj problem mogu riješiti prije svega, vjerovnici, jer to se njih najviše i tiče. I upravo mislim da je tu glavni problem.

Sve se više priča kako su se vjerovnici podijelili i kako među njima “vjetar puše” na sve strane. Propuha je na svakom koraku, a iskristalizirale su se i dvije grupacije. Na jednoj strani jedna je skupina okupljena oko Kraša, a na drugoj strani skupina okupljena oko Francka, Adrisa iAgrama, a među njima je pak velika interesno-misaona provalija. U našoj zemlji problem nastaje onda kada se rješenje problema traži na drugom mjestu, a ne tamo gdje se on ustvari i događa, pa se onda isti ne može niti riješiti. Vlada je bitan čimbenik cijeloga procesa, ali osobno mislim da su vjerovnici ti koji trebaju odlučivati o meritumu stvari u ovom pitanju. Ako su vjerovnici ti koji imaju svoj kapital u Agrokoru i ako su savjetnici plaćeni novcima od Agrokora, pitanje se postavlja: zašto tolika halabuka oko jednostavnog pitanja? Martina Dalić i njena netransparentnost, njezini emailovi i sve što je radila, sada je pitanje Povjerenstva za sukob interesa i drugih državnih institucija i pustimo ih neka rade svoj posao. Te će institucije ispitati koliko u svemu tome ima i premijera Plenkovića. Ostavimo to po strani. I okrenimo se važnijem problemu.

Okrenimo se problemima među vjerovnicima Agrokora. Dakle, s jedne strane ekipa okupljena oko Kraša, čvrsto stoji iza Vlade, jer joj to tako odgovara, a s druge strane imamo skupinu u kojoj su tvrtke okupljene oko Francka, koje imaju svoj poseban interes u svemu. Te su tvrtke (Franck, Adris i Agram) Todoriću posudile oko dvije milijarde kuna, a kao osiguranje za uložena sredstva prepuštene su im dionice kompanija i zadužnice. I sad se ljudi bore za svoj kapital. Tu treba sada tražiti glavni problem oko Agrokora. Što sad učiniti? Što učiniti ako sud odbije nagodbu???

Tvrtke okupljene oko Francka traže da se formira privremeno vjerovničko vijeće, a njega izgleda biti neće, pa se cijela stvar u veliko usložnjava, jer postoji sumnja kako se privremeni povjerenik priklonio jednoj skupini vjerovnika. Iz Francka odlučno tvrde kako je Peruško ignoriranjem odredbi Zakona o postupku izvanredne uprave i opstruriranjem sudskih odluka sam sebe diskvalificirao za daljnje obavljanje dužnosti izvanrednog povjerenika, a cijeli je postupak učinio nezakonitim. Velikoj većini vjerovnika uskraćeno je zakonsko pravo kako sami ili putem svojih opunomoćenika sudjeluju u kreiranju nagodbe, kažu u Francku.

Bilo kako bilo Agrokor je problem mnogo veći, nego što se to u ovom času čini. Vrlo lako može doći do kolapsa, jer ovdje su u pitanju međusobni privatni interesi a koji su preklopljeni kroz državni interes, i svemu daju posebnu složenost i opterećenost.

Nisam “Vidovita Mara” pa da mogu “prognozirati” kako će se stvari po ovom pitanju završiti, ali sam siguran da će proteći još mnogo vremena i još mnogo hrvatskih vlada kako bi ga u potpunosti razrješili, ako se to uopće i može dogoditi.

Piše:Anto Pranjkić/Priznajem.hr

KOmentari
Prati nas i ne propusti ekskluzive!