fbpx
Petak, studeni 22, 2019

KOLUMNA Je li došlo vrijeme za hrabrije političare?

JE LI DOŠLO VRIJEME ZA HRABRIJE POLIČITARE?

Biblijski tekstovi koji se čitaju za vrijeme liturgijskih slavlja tijekom Svetom trodnevlja donose niz povijesnih likova, koji su imali određenu ulogu u dešavanjima vezanim za Muku Gospodina Našega Isusa Krista, a danas nam mogu poslužiti kao svojevrsni primjeri. Među njima nalazi se jedan čovjek, čija uloga, na oko, sadržajno nije velika, a ima izuzetno veliko značenje. I mogla bi nam svima poslužiti kao svojevrsna špranca za život. Vjerojatno da svi ne bismo mogli biti u ulozi Josipa iz Arimateje, jer on ipak nije bio običan čovjek svojega vremena. Imao je određeni talent koji ga je krasio, ali vjerojatno i određene zasluge. Njegovi sunarodnjaci su ga birali za člana velikoga vijeća ili Sinedrija u Jeruzalemu. Za naše vrijeme mogli bismo reći, Josip iz Arimateje imao je ulogu kao naši gradski vijećnici ili kao saborski zastupnici. Imao je više od 60 godina. U to vrijeme, odluke je donosilo, tzv. Vijeće staraca ( Sinedrij, Veliko vijeće). Kao što to inače biva i kod naših starijih ljudi, tako je i Josip kanio jednog dana, voljom Božjom zaklopiti oči i umrijeti. Morao je negdje biti sahranjen. I onda je, pogledom normalna čovjeka, odlučio sebi kupiti grob. Josip je bio “realiziran” čovjek. Čekao je da umre. Nije niti mogao slutiti da će njegova osoba postati dio povijesti i da će se njegovo ime spominjati do kraja čovječanstva.

Josip nije bio kao neki naši današnji političari. Gdje god se nešto dešava oni su na prvom mjestu. Pored njih ne možeš, a preko i ispod njih pogotovo. Rekli bismo u stilu narodne mudrosti: “Nisi ni tica a ni riba!”. Onda kad je bilo najpotrebnije stigao je Josip. Svojim utjecajem uspio je dobiti tijelo Isusa Krista i u svoj grob, sebi pripremljen, položiti mrtvoga Gospodina Isusa Krista. Svejevrsni je primjer svim našim političarima. Važno je da su tu kad je najteže. Živimo u teškom izazovnom vremenu. Ljudi kršćanskoga vjerskoga opredjeljenja i demokratskoga pogleda znaju da je ovo izuzetno teško vrijeme. Mnogi će reći: “Nikad teže!”. Treba ga znati preživjeti. Na svojevrsnom ispitu su svi naši političari. Imaju prigodu pokazati da li će poput Josipa iz Arimateje priskočiti Kristu u pomoć i ponijeti križ ili se jednostavno povući i krenuti sa svjetinom u drugom smjeru. Imaju prigodu dokazati da li su za njih pojmovi “demokršćanstva” samo papirnati ili imaju i stvarno značenje. Istina je da se sada brani kršćanstvo i da treba stati uz bok Kristu i nauku njegove Crkve. Istina je da je vrijeme nesigurno i da je vrlo teško u strahu od svjetskog poretka, koji je nesiguran i prilično neodređen, nejasan, promjenljiv. Josipa ništa nije uspjelo pokolebati u namisli da prati Krista do groba i da mu čak ustupi mjesto svojega počivališta. On se toga nije libio. Njega je i narod volio. Imao je i još jednu vrlo bitnu osobinu, kako u svojoj knjizi “Isusovi sugovornici” na stranici 266, reče biskup mostarski preuzvišen i otac biskup Ratko Perić( PERIĆ,R. Isusovi sugovornici”, Crkva na kamenu, Mostar, 2011., str.266). Josip je bio čestit i pravedan, potajni učenik Isusov i iščekivao je kraljevstvo Božje. I bio je hrabar. Osmjelio se zatražiti tijelo Kristovo. Imaju li naši političari takvu hrabrost? Neki su već pokazali da imaju, ali jedna lasta ne čini jato. Na sjednicama hrvatskoga sabora i zasjedanjima najviših zakonodavnih tijela u BiH, vidjet ćemo koliko su političari hrabri stati uz bok Kristov. Po onomu što msmo do sada vidjeli stanje i nije baš obećavajuće.

Anto Pranjkić/Priznajem.hr

Komentari

Komentari