FaH

DVADESET GODINA KASNIJE. HRVATSKA PRED NOVIM I JOŠ VEĆIM NOGOMETNIM ČUDOM. POSTALI SMO SVJETSKA NOGOMETNA SILA!

Večerašnja pobjeda Hrvatske nogometne reprezentacije protiv Rusije u Sočiju, koju nisam mogao do kraja gledati, vratila me dvadeset godina unutrag, kad smo moja pokojna supruga Janja i ja došli na naše diplomatske dužnosti u N.R. Kinu koncem kolovoza 1998. godine. Janja je bila prvi hrvatski vojnik izaslanik, a ja sam bio opunomoćeni ministar zadužen za politička pitanja u Veleposlantsvu RH u Pekingu. Bilo je to samo kratko vrijeme nakon što je Hrvatska osvojila treće mjesto na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Francuskoj.

Dok sam živ nikada neću zaboraviti koje su nam počasti Kinezi tada odavali, od multimilijunskih gradova kao što su Peking i Šangaj, do najvećih pustinja i najzabitijih planinskih sela bilizu Himalaja (Tibetu), u kojima su ljudi živjeli još u špiljama. Bili su to dani velike sreće i ponosa za nas dvoje koji smo došli iz napaćene i ratom razorene drage nam domovine Hrvatske, u čijoj smo obrani i sami od početka sudjelovali na razne načine. Gdje god bi došli, a posjetili smo 55 kineskih gradova i provincija, dočekivani smo, od djece do kineskih vojnika, u dresovima Hrvatske nogometne reprezentacije.

U rujnu 1998. bili smo u službenom posjetu obalnom gradu Dalianu, koji je UN te godine proglasio za najčistiji i najljepši gradom na svijetu, vjerovali ili ne. Gradonačelnik Daliana bio je Bo Xilai, sin sin kineskog revolucinara iz Dugog marša. Svi su očekivali da će zbog svoje sposobnosti, izgleda i elokvencije, jednog dana biti predsjednik NR Kine. Prema atributima koje je imao mogao se natjecati i za predsjednika SAD. Nažalost, zbog unutarnje političke borbe, nakon desetak godina, završio je u zatvoru.

U Dalian su tada bili pozvani strani vojni izaslanici, njih preko stotinu, koji su bili na dužnosti u Pekingu, većinom u činu generala. Među njima su bili vojni izaslanici najvećih iz najmoćnijih država svijeta – SAD, Rusije, Njemačke Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske, Indije, Italije, Brazila, Kanade, Australije itd.

Prvog dana posjeta za strane vojne izaslanike, koji su svi bili u vojnim odorama, priređen je svečani doček na Vojnom učilištu u Dalijanu. Na nogometnom igralištu Učilišta postavljena je tribina na kojoj su bili strani vojni izaslanici i drugi uzvanici. Tijekom svečanog programa u jednom trenutku voditelj svečanosti na engleskom je jeziku pozvao hrvatskog vojnog izaslanika, bojnici Janju Ninić Babić da se pridruži kadetima koji su došli na igralište obućeni u originalne dresove Hrvatske nogometne reprezentacije. Svi strani vojni izaslanici bili su vrlo iznenađeni, a više od svih bila je iznenađena bojnica Janja Ninić Babić, koja ni u snu nije očekivala da će domaćin – Grad Dalian i Kineska narodna vojska, prirediti tako veliko iznenađenje za hrvatskog vojnog izaslanika i odati počast Republici Hrvatskoj, kao i Hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji za osvanje trećeg mjesta na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj.

Nakon svečanosti vojni izaslanici velikih sila, a posebno Francuske, koja je tada osvojila prvo mjesto, nisu se prestali raspitivati zašto je tako posebno velika počast odana hrvatskoj vojnoj izaslanici, tj. Republici Hrvatskoj.

Čestitka Butros Butros Galija

Smatram važnim napomenuti da je tada poseban gost na svečanosti bio donedavni Glavni tajnik UN-a Butros Butros Gali (1992. – 1996.), koji nam nije bio sklon u vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku. Ipak, tijekom svečanosti u Gradskoj vijećnici, uz gradonačelnika Bo Xilaia, hrvatskoj bojnici, i tadašnjim Vatrenima, na velikom uspjehu čestitao je i Butros Butros Gali, do kojeg je na večernoj spektakularnoj priredbi Janja sjedila u loži. Fotografije ću objaviti u mojoj knjizi.

“Suker, Suker, Suker…”

Također se želim prisjetiti moje prve vožnje u rikši u Pekingu, koju je svojim tijelom vukao Kinez sredinjih godina. Čim sam došao u Peking odmah sam naučio odgovoriti na pitanje Kineza odakle sam. Kad sam mojem vozaču rikše rekao na kineskom da sam iz Hrvatske, zamalo je poludio od sreće i počeo me u velikoj gužvi jako brzo voziti, glasno vičući : “Suker, Suker, Suker..” Vozač rikše bio je izvan sebe da je susreo nekoga tko dolazi iz zemlje za koju igra u Kini tada najpoznatiji nogometaš na svijetu – Šuker. S drue strane, ja sam bio duboko ponosan što sam kao dugogodišnji hrvatski politički aktivist i emigrant u Kini doživio nešto što je bilo nezamislivo svim hrvatskim naraštajima od stoljeća sedmog do 1998. godine. Kinezi su se posebno radovali pobjedi Hrvatske protiv Njemačke. Cijela je Kina tada najvila za Hrvatsku, a da više od devedeset posto navijača nisu znali ni gdje se Hrvatska nalazi.

U zaključku ovog osvrta imam potrebu reći kako sam prije i za vrijeme utakmice s Rusijom, koju nisam mogao do kraja gledati, molio ne samo dragog Boga nego i moju Janju da se moli za pobjedu Vatrenih. Nije uopće važno, hoće li me netko nakon ovog osvrta ismijavati. Daleko mi je važnije što je naša Hrvatska pobjedila jednu od najjačih svjetskih sila na njezinom terenu i da ja u molitvu vjerujem.

Moja konačna poruka je: Hrvatska će osvojiti Svjetsko prvenstvo u nogometu. Međutim, ako i ne osvoji, hrvatski domoljubi u RH Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i diljem svijeta dugo će vremena biti ponosni na današnju generaciju Vatrenih.

Jedina tužna strana pobjede Vatrenih i plasman u polufinale, a možda i osvajanje Svjetskog prvenstva je činjenica da u mnogim zemljama svijeta Hrvatsku danas ne zastupaju diplomati koji su ponosni na uspjehe Vatrenih i koji vole Hrvatsku, nego ljudi koji u sebi i dalje nose žal za Titovom Jugoslavijom.

Modrić, Dalić, Rakitić, Subašić, Vida, Kramarić, Lovren, Mandžukić, Rebić, Perišić, Vrsaljko, Strinić, Kovačić, Brozović…..

Da ovaj osvrt ne završim u negativnom tonu, nemam nikakve sumnje da će nakon osvajanja prvog mjesta na Svjetskom prvenstvu u Rusiji, Modrić, Dalić i svi naši Vatreni dugo godina biti u mislima i na usnama svih navijaća svijeta, Od Argentine do Kanade, od Rusije do Španjolske, te svim zemljama Afrike i Azije i Oceanije.

Zahvaljujem dragom Bogu što sam nakon skoro dvadeset godina žalosti, ponovno doživio radost koju mi je pružilo stvaranje, obrana i međunarodno priznanje Hrvatske, kao i osvajanje trećeg mjesta na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj. Lijepo je opet biti Hrvat. Nadajmo će da će ovoga puta potrajati duže nego nakon Francuske 1998.

Pobjeda mladih hrvatskih nogometaša domoljuba

Ovo je pobjeda mladih hrvatskih nogometaša domoljuba i njihovog trenera Zlatka Dalića. Ne dozvolimo da bilo tko tu pobjedu, i na najmanji način, pripisuje sebi, a najmanje hrvatski političari.

Autor: Antun Babić

KOmentari
Prati nas i ne propusti ekskluzive!