KOLUMNA Ucjenom do moći

Dugonajavljivani infrastrukturni projekt od posebne važnosti za Republiku Hrvatsku, ali i za gotovo sve zemlje u regionu krenuo je s “mrtve točke”. Jučerašnjim potpisivanjem ugovora između Hrvatskih cesta i konzorcija kineskih tvrtki trebala bi uskoro započeti gradnja velelebnog Pelješkog mosta. Dok mnogobrojni ljudi u Hrvatskoj i dobronamjernici u BiH pokušavaju razumjeti način financiranja ovog projekta i mole dragog Boga da se sve izrealizirana u dogovorenim rokovima, dio političke javnosti, one bošnjačke, u BiH opet osporava nastojanja RH da svoj teritorij, poveže cestovnom komunikacijom, valjda želeći tako i u ovom izuzetno važnom i politički vrućem periodu na sebe skrneuti pozornost.

Zapravo, prema brojnim političkim analitičarima, potenciranje problema tamo gdje ne bi trebao realno biti, jeste pokušaj preusmjeravanja cjelokupnog političkog djelovanja na odnose Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine., Ne oosporno je kako Republika Hrvatska treba sa susjednom BiH o tomu razgovarati i pokušati riješiti sporna pitanja, ali na ovaj način, “zakuhavanjem,” on se zasigurno neće moći riješiti, jer je očito da rješavanje ovog problema bošnjačka politika u BiH, uvjetuje rješavanjem i drugih pitanja, koja nemaju nikakve veze s Pelješkim mostom.

Stanje se na Balkanu zaoštrilo. Svugdje gori. Odnosi Hrvatske i Srbije dosegnuli su dno dna, Srbija i Kosovo ratuju vjekovima, pravi mir u Bosni i Hercegovini je svjetlosnim godinama daleko, mjeren u pravom smislu riječi. Iskrenih kontakata nema, jedino možda poneki u gospodarskom smislu. Onom interesnom, ili, kod običnih malih ljudi, koji žele živjeti u pravo žele mostove.

Okolnosti i borba za vlast otežavaju cijelu situaciju, jer bi izbori u BiH trebali biti ove godine, a Izborni zakon, čija se promjena još uvijek, očekuje, dovodi do toga da je sve u statusu quo. U takvoj situaciji, bošnjački političari u Pelješkom mostu vide prigodu za ucjenjivanje kako bi postigli ono što žele.

Bošnjaci sebi, zapravo, sami daju za eksluzivno pravo, da o svemu oni mogu odlučivati, pa se, evo, ovih dana svi bore za tobože interese Bosne i Hercegovine ,pa je i u slučaju Pelješkoga mosta, u suštini pitanje prave političke moći koju žele postići potenciranjem ovoga problema. Ne, samo u odnosu prema Hrvatskoj, nego i međusobno. Njihova potreba za eskluzivističkim pravom u procesu odlučivanja u BiH sada je dosegla kulminaciju, poglavito jer Hrvati traže izmjenu Izbornog zakona, koja bi vjeorjatno onemogućila pokušaj Željka Komšića da glasovima drugih zauzme poziciju Hrvata u Predsjedništvu BiH. Koliko je, najblaže rečeno, ružno iskorištavati infrastrukturne projekte za svoje interesne apetite, govori i činjenica da narod u BiH, onaj bošnjački, gledajući televizijske programe i čitajući novinska izvješća, zapravo ne može shvatiti samu političku retoriku, koja govori kako se most ne može graditi a “da nas nitko ništa ne pita”. Ta u pitanju je most. Potreba za sve ljude, a neriješena pitanja oko politike trebala bi biti raspravljana na drugom mjestu i na druge načine. No, vratimo se na Pelješki most.

Što je stvarni razlog protivljenju bošnjačkih političkih stranaka kada je u pitanju gradnja Pelješkoga mosta? Svi se politički analitičari slažu da su većinom političari na Balkanu skloni bogaćenju i želji da u što kraćem periodu sa što manje rada postignu što više političke i svake druge vrste moći, a to se najbrže postiže kroz novac. Gradnja Pelješkoga mosta donosi i mogućnost projekata koji donose brzu, svježu i konkretnu “lovu”. A želja nekih političkih i poslovnih krugova bliskih nekim bošnjačkim političkim strankama željela bi izgraditi u neumskom akvatoriju teretnu luku u koju bi uplovljavali nosači aviona i supertankeri. No, prema riječima stručnjaka to je nemoguće ne zbog politike nego zbog prirode, ali netko to očito ne zna ili ne želi znati.

Često smo svjedoci da u trenucima kada čovjeku udari veliki novac u glavu, onda jednostavno od silnih brojki ne vidi niti “prst pred okom”, i onda nastaju “kuršlusi” i problemi. Možda će se, ovih dana, kao i mnogo puta do sada, među bošnjačkim političkim stranka u BIH, roditi neki umjereniji političar koji će znati da pitanje Pelječkog mosta može biti sjajna prilika za Bošnjake i njihovo gospodarstvo. Živi bili pa vidjeli.

Anto Pranjkić/ Priznajem.hr