Jutros mi je prijatelj ispričao vrlo zabrinjavajuću priču. Naime, njegov desetogodišnji Petar u zadnje vrijeme tijekom noći se često budi. Otac ga je pitao boli li ga što? Zašto ne spava? A on ga svaki puta zapita: “Tata, jesam li ja muško?” Zabrinuti otac nije znao što bi napravio, pa se javio psiholozima, a oni će mu kao iz topa: “Gospodine, puno govorite o Istanbulskoj konvenciji u svojoj kući, pa se dijete opteretilo. Nemojte o tomu pričati i bit će dobro”. Otac, iznenađen ovakvim odgovorom psihologa nije se htio pravdati, nego je izašao iz ordinacije i nije mogao vjerovati kako niti psiholozi u Hrvatskoj ne žele više normalno razgovarati i ponuditi rješenje, što bi zapravo trebao biti njihov zadatak. Oni jednostavno bježe od stvarnosti. Uostalom, nikada, kaže otac, u svojoj kući sa suprugom nije razgovarao o Istanbulskoj konvenciji niti o tim pitanjima, jer jednostavno nije bilo potrebe, a mali Petar mu je kasnije rekao da je sve to slušao kad je učiteljica u školi, učenicima govorila, kako u razredu nisu samo djevojčice i dječaci, nego i oni i one i ono.

Uistinu smo svjedoci zabrinjavajuće lakoće javnih istupa o ovoj temi. Na svakom kutu, u svakom prostoru svima su puna usta Istanbulske konvencije i pitanja oko nje. Ona je sada postala važnija i od poskupljenja goriva, od odlaska mladih ljudi iz zemlje, od problema s Agrokorom i tako dalje. Neosporna je važnost ovog, po meni, nepotrebnog dokumenta, ali nasilje koje se provodi nad onima koji žele u Hrvatskoj, tradicionalnoj kršćanskoj zemlji zadržati sveopće vrijednosti, polako postaje zastrašujuća. Jer, pod izlikom zaštite jednih zapravo se vrši nasilje nad drugim. Danas, ako se usudite prozboriti koju riječ više o onomu što prema katoličkoj Crkvi u Hrvata, usvojena konvencija jeste, a Crkva kaže da taj dokument promiče rodnu ideologiju, možete očekivati najgore scenarije. Zašto? Zato što hrvatsko društvo, ali i društva u svim postkomunističkim državama, na silu ulaze u demokraciju i glume da su demokratske tvorevine, a u suštini, 80 posto stanovnika nema pojma što je demokracija. U nas, u našoj Hrvatskoj demokracija je, slikovito rečeno, kada ja trebam iznijeti svoje mišljenje i stava sam da kako je to demokratično, a kada mišljenje treba iznijeti drugi to nije važno. Naravno da se te stvari tako gledaju kada smo nezreli ušli u demokratske promjene, pa sad, kada smo odrasli, jednostavno još uvijek bolujemo od dječijih bolesti.

Čitam postupak načelnika općine Gradac i to mi nekako liči na demokraciju na apsolutistički način. Kaže gospodin kratko i jasno. Nema puno razmišljanja pogotovo, ne daj Bože, dogovora. Inicijativa protiv Istanbulske jednostavno ne može biti provedena na području njegove općine onako kako je zamišljeno. Postavlja se osnovno pitanje: može li takvo ponašanje jednog izabranog zvaničnika u našoj zemlji proći pored državnih institucija? Može li se, prema svim mogućim demokratičnim aktima, ljudima zabraniti potpisivanje inicijative za referendum za otkazivanje istanbulske konvencije? Hoće li Hrvatska biti država u kojoj će narod moći neometano izreći što misli? I na kraju nije li postupak gospodina Načelnika pritisak i poruka ili pak upozorenje onima koji će se drznuti i potpisati za referendum?

Malo mi ovo liči na vrijeme prije Domovinskoga rata kada su naši ljudi u mojemu Zoviku kod Brčkog, svaki puta kada bi u grad trebao doći Cvijetin Mijatović ili neki drugi komunistički zvaničnik završavali u zatvoru, jer su tobože, bili protivnici komunističkoga sustava, a to su bili, objašnjavali su komunisti, jer su svake godine slavili Svetoga Antu. Tada smo se tješili što nam to rade predstavnici drugoga naroda, ali, evo, sada nam naši ne daju reći, ili nas jednostavno ometaju u iskazivanju svojega mišljenja. I pričamo o demokraciji. Možda bismo ipak o toj temi u ovoj državi trebali malo manje pričati, dok ne naučimo što ona(demokracija) u svoj svojoj stvarnosti zapravo znači.

Anto Pranjkić/ Priznajem.hr


>>> UDAR NA DEMOKRACIJU: Grad Gradac zabranio prikupljanje potpisa za referendum o Istanbulskoj

PRATITE NAS PUTEM APLIKACIJE ZA ANDROID!

Stavovi iznešeni u komentarima ne odražavaju stavove redakcije Portala, već su to osobni stavovi autora pojedinog komentara.

Prati nas i ne propusti ekskluzive!