Sutra, u četvrtak, 14. lipnja s početkom od 18.00 sati u Napretkovom kulturnom centru, Bogovićeva 1 u Zagrebu bit će upriličen Razgovor o knjizi profesora na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu i predsjednika HKD “Napredak” prof. dr. sc. Franje Topića naslova “Vjera i kultura”. O knjizi će govoriti predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti akademik Zvonko Kusić, profesor biblijskih znanosti na KBF u Zagrebu prof. dr. Božo Lujić, sociolog religije u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar u Zagrebu, prof. dr. Ivan Markešić te autor knjige osobno. Skup će moderirati don Anton Šuljić, svećenik, pisac i pjensik.

Profesor Franjo Topić je svećenik Vrhbosanske Nadbiskupije. Za vrijeme Domovinskoga rata i poraća dao je gotovo nemjerljiv doprinos u očuvanju hrvatske kulture i rimokatoličke konfesije u Bosni i Hercegovini. Kao jedan od obnovitelja HKD “Napredak” te kao dugogodišnji predsjednik istoga učinio je mnogo po pitanju razumijevanju različitih kultura i vjera ne samo u Bosni i Hercegovini nego i šire. Autor je niza knjiga iz područja vjere, religije, teologije i kulture.

Profesor emeritus na KBF u Sarajevu prof. dr. mons. Mato Zovkić, u recenziji ove knjige je, između ostaloga, istakao:

“…Autor je svećenik Vrhbosanske nadbiskupije, rodom iz travničkog kraja, koji od 1985. djeluje kao profesor fundamentalne teologije na KBF u Sarajevu a od 1990. i kao predsjednik obnovljenog HKD Napredak. Svi prilozi u ovoj knjizi plod su njegova nastupanja na svečanostima Napretka, na domaćim i međunarodnim simpozijima teologa te čitanja stručne literature s područja fundamentalne teologije i kulture. U prvom dijelu posebno su vrijedni odsjeci o usmjerenosti Napretka na dobro hrvatskog naroda i Katoličke crkve u BiH te načela djelovanja Napretka koji ne polemizira, ali brani i svoja zalaganja za opće dobro. Iako se autor ‘usuđuje’ distancirati od nekih političkih stavova HDZ kako ih promoviraju čelnici iz Hercegovine, on ističe da u BiH mogu zajedno živjeti ‘tri svijeta: katolički, pravoslavni i islamski… Napredak je širio konkretni ekumenizam i dijalog. Mnogo više praktično nego teoretski, što je, mislim, daleko važnije u ovoj situaciji. Ovdje još mnogi zaziru od dijaloga i od ekumenizma’. U tom smislu prihvaća u članstvo Bošnjake i Srbe kojima su privlačne Napretkove socijalne i kulturne vrijednosti.
Na početku drugog dijela uvrstio je svoj referat iz god. 2004. ‘Uloga Katoličke crkve u BiH nekad i danas’ sa znakovitim podnaslovom ‘Elementi za hrvatski nacionalni i katolički program u BiH’. U bilješkama upućuje na osnovnu literaturu o katoličanstvu u BiH te uz strogo pastoralnu razlaže i društvenu ulogu Crkve, a u zaključku predlaže osnutak koordinacijskog tijela za Hrvate katolike u koje bi ušli predstavnici organizacija i institucija, parlamentarnih stranaka, biskupija, redovničkih provincija, kulturnih društava i sveučilišta. U ovom dijelu privlačan je autorov prilog na njemačkom ‘Kršćansko-muslimanski dijalog u BiH’, objavljen izvorno u Zborniku u čast biskupa Egona Kappelarija u Grazu god.2006, a ovdje cjelovito uvršten na hrvatskom i djelomično na njemačkom. U ovaj dio uvrstio je svoje studije o trojici stranih autora koji se bave odnosom religije, sekularizma i znanosti: odnos religije i sekularizma kod Francisa S. Collinsa, vizija Kena Wilbera te kršćanska antropologija prema René Girardu.
Iz trećeg dijela razvidno je autorovo oduševljenje Papom Poljakom sv. Ivanom Pavlom II. čije antropološke, etičke i pjesničke vizije skicira. Posebno je njime oduševljen zato što je poručivao kako je BiH kao jedna država triju naroda moguća te da je uz međusobno opraštanje i traženje oproštenja zajednički život moguć, što je razložio u svojim govorima o pastoralnim pohodima našoj zemlji god. 1997. i 2003.
Od uvrštenih recenzija, autor se posebno trudio da razumije i predstavi refleksije kardinala Josepha Ratzingera o suodnosu vjerske istine i katoličke teologije pred fenomenom religijskog pluralizma (članci prevedeni na hrvatski god. 2004.) te knjigu splitskog teologa Nikole Bižace ‘Ogledi iz teologije religija’ iz god. 2008. Za razliku od Drugog vatikanskog, koji pred religijskim pluralizmom ne razmišlja od vjerske istine neko od ljudskog dostojanstva i slobode kod ‘drugačijih’ Ratzinger je prvenstveno okrenut vjerskoj istini i Kristu kao jedincatom posredniku spasenja. Bižaca ima hrabrosti kritizirati kardinala Ratzingera, a obojica su uvjereni da su dobronamjerni katolički teoloz
i,… “, napisao je između ostaloga prof. dr. Mato Zovkić.

Anto Pranjkić/Priznajem.hr

Ne propustite

Prati nas i ne propusti ekskluzive!