fbpx
Ponedjeljak, listopad 14, 2019

26. OBLJETNICA OSNIVANJA 108. HVO PJEŠAČKE BRIGADE Opet ako bude trebalo za Krst časni i Domovinu zlatnu

Tijekom agresije na Bosnu i Hercegovinu neki su krajevi u kojima žive Hrvati bili posebno izloženi neprijateljskim napadima, a sukladno zemljopisnom i vojno-strateškom značaju. Hrvatska sela južno-istočnog djela prijeratne općine Brčko slove kao područje koje je bilo ugroženo zbog posebno uske komunikacijske žile kucavice srpskih snaga ne samo za područje Brčkog, nego za cijelu Republiku Srpsku i tzv. Republiku Srpska Krajina. Srpske su snage to i pokazale svojim konstantnim napadajima na braniteljske položaje 108. HVO pješačke brigade, a koja je formirana na 11. svibnja 1992. godine. Najteže borbe vezane za proširenje neprijateljskog koridora vođene su na području Vranovače, Boderišta i Donjih Dubravica, a u zoni odgovornosti Pete odnosno Druge bojne 108. HVO pješačke brigade “Gromovi”, nazvane po uzoru na Drugu gardijsku brigadu Hrvatske vojske. Sjećanja na te slavne na dane prigoda su za razgovor s  ratnim zapovjednikom te postrojbe Bartolom Tunjićem.

– Povijest bilježi da su Hrvati Posavine uvijek slovili kao dobri ratnici, tako smo i 90-tih godina prošlog stoljeća stali u obranu svojih stoljetnih ognjišta i to bez naoružanja s krunicom na odori ili oko vrata. Na nas je izvršena agresija. Napadnuti smo od mnogo jačeg protivnika. Bila je to treća vojna sila u Europi. No, nisu nas uspjeli niti pedlja pomaknuti s naših početnih položaja, govori Bartol i napominje da je to brčansko područje uistinu važno, a na Hrvate koji su svoje domove branili u blizini koridora stavljena je posebna pozornost:

-Poznato je da je taj dio Brčkog i Posavine bio interesantan zbog mnogo razloga. Srbi su nastojali zloglasni koridor smrti proširiti, jer je upravo na našem području bio najuži. Rijeka sava prirodna je granica a mi im nismo dlai proći u dubinu. Branitelji su izašli na prvu crtu obrane iz svih hrvatskih sela ovog područja: Zovika, Štrepaca, Boća i krenuli na crte obrane u Vranovaču, Boderište i Dubravice. Znali smo gdje treba stati i obraniti se. Nismo se povlačili u dubinu jer bi tek tako bili porušeni svi naši domovi. Poznato je da bi srpskim osvajanjem Boderišta došlo u pitanje šire područje Posavine, pa i sjeverne Bosne. Bili smo odgovorni za strateški vrlo važno područje, kaže zapovjednik Tunjić i napominje:

-Simbol obrane Hrvata ovog područja selo Donje Dubravice bilo je porušeno, uništeno, ali su Dubravice poslije rata obnovljene i to donacijama institucija i dobrih ljudi te iz osobnih izvora mještana. Poznato je da su i prije rata ljudi iz ovog mjesta radili u inozemstvu. Danas su Dubravice mjesto lijepo za život, jer sve se obnovilo. Ceste asfaltirane, javna rasvjeta sređena, svi drugi infrastrukturni objekti izgrađeni. Napravljena je i crkva, obnovljene kapelice, škola, zgrada Mjesne zajednice te jedan prelijep spomenik hrvatskim braniteljima, ponosno ističe Bartol Tunjić, jedan od ratnih zapovjednika Druge bojne 108. HVO pješačke brigade Gromovi Ravne -Brčko.

Tijekom današnjeg dana Dubravice su posebno živnule. Veliki je broj ljudi došao iz inozemstva i obližnjih mjesta. Obilježava se 25. godišnjica smrti dvojice ovdašnjih pignulih branitelja Nike i Marka Tunjića. Niko je teško ranjen ovdje na kućnom pragu, a potom preminuo u Zagrebu, a Marko je prvo teško ranjen na Tramošnici, a onda poginuo na Boderištu, mjestu koje je zbog siline stradanja prozvano “malim Vukovarom”.

-Posebno mi je drago da se pripadnici Druge bojne “Gromovi 108. HVO pješačke brigade Ravne-Brčko okupljaju svake godine. No, sve ih je manje. Umire ratna generacija, ali još nas ima. Okupljamo se i u kolovozu. Nema politike, a činjenica je da nas je ona na neki način i dijelila, ali ja znam, ako bude trebalo, svi ćemo biti spremni staviti se u obranu svoga doma za Krst časni i Dominovinu zlatnu. Žrtvu koju su podnijeli branitelji ne treba zaboraviti i potisnuti negdje u prošlost. O njoj treba stalno razgovarati, pričati. Prenositi mladima. Naši mladi iz Župa Zovik i Boće o tome znaju dosta, jer nema kuće iz koje netko nije bio u Domovinskom ratu. Postoje i udruge koje su proistekle iz Domovinskoga rata, i one, između ostaloga, imaju zadatak prenositi na mlade, zapravo davati im prave i vjerodostojne informacije o događajima u Domovinskome ratu, zaključuje Bartol Tunjić, dok mu naviru suze nastale zbog sjećanja na slavne ratne dane i poginule suborce.

Podsjetimo, brčansko je područje zloglasnim koridorom duži period Domovinskoga rata bilo potpuno odsječeno od svijeta. Koridor, koji je prolazio između rijeke Save, prirodne granice s Republikom Hrvatskom i hrvatskih sela Dubravice Donje, Boderište i Boće bio je širok nešto manje od četiri kilometra, na nekim mjestima još i manje. Pripadnici 108. HVO brigade i hrvatsko civilno pučanstvo, unatoč tomu, što su im samo rijetki davali šansu, uspjeli su opstati na svom povijesnom ognjištu. Zajedno s pripadnicima drugih bojni 108. HVO brigade i pripadnicima 115 HVO brigade Zrinjski Soli uspjeli su hrvatski indentitet sačuvati i u ratu i u oskudnim životnim uvjetima.

Anto Pranjkić/ Priznajem.hr

Komentari

Komentari
%d blogeri kao ovaj: