Nakon II. svjetskog rata mnogi su upravo u Argentini tražili i našli prostor slobode u kojem su mogli svjedočiti domoljublje i isticati opravdane zahtjeve za slobodom hrvatskog naroda i domovine. Ova izjava predsjednice države Kolinde Grabar-Kitarović tijekom obraćanja Hrvatima u Argentini ne prestaje izazivati reakcije kod oporbe.

Prvo ju je žestoko napala oporba za koju je ta izjava napad na Ustav, a potom i Efraim Zuroff, direktor Centra Simon Wiesenthal, za kojega je izjava da je “ponosna na sve generacije Hrvata koje su došle u Argentinu” prikrivanje jezivih zločina ustaškog režima u NDH i strašna uvreda žrtvama, njihovim obiteljima. I njemu i oporbi predsjednica pak odgovara da samo zlonamjernici mogu iz njezine izjave iščitavati veličanje jednog totalitarnog režima, piše Večernji list

Prema Ivi Lučiću problem je što oni koji su ostali na jugoslavenskoj poziciji i dalje ne razlikuju hrvatsku državu od ustaškog režima. Njihova teza da su svi Hrvati u inozemstvu ustaše, nije nova. Oko toga se, podsjeća, početkom 80-ih godina prošlog stoljeća vodila polemika između Franje Tuđmana i Vlade Gotovca s Ernstom Blochom koji je također i ustvrdio da su svi Hrvati izvan domovine fašisti, a da ne zna točno koliko su to i oni u zemlji”.

Komunistička partija Jugoslavije smatrala je da je država i režim koji su stvorili najbolji i najhumaniji na svijetu i za njih je, prema tome, bilo neprihvatljivo da netko može bježati od takvog režima. Prema emigraciji Partija se i dan-danas odnosi kao prema neprijateljskoj emigraciji. I odatle, svako povezivanje hrvatskih vlasti s iseljeništvom doživljavaju kao suradnju s neprijateljem odnosno neprijateljskom emigracijom – poručuje Lučić.

KOmentari
Prati nas i ne propusti ekskluzive!