Hrvatski branitelj - 18. prosinca, 2020.

HRVATSKI BRANITELJ: Analiza Zorana Grgića o odnosu hrvatskih političara prema braniteljskoj populaciji

Podijeli

U sklopu projekta pod nazivom Razvoj informativne platforme „Hrvatski branitelj“ koji sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda, u petak 18. prosinca, održana je emisija Hrvatski branitelj. Gost je bio neovisni analitičar Zoran Grgić koji je s novinarom Marcelom Holjevcem razgovarao o svom predratnom, ratnom i poslijeratnom putu, osvrćući se na politička događanja u Hrvatskoj koja su usko povezana s braniteljskom populacijom.

Neovisni analitičar Zoran Grgić, inženjer strojarstva iz Slavonskog Broda i bivši član Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih službi, postaje član Hrvatske vojske uoči njenog formiranja devedesetih godina prošlog stoljeća.

Predratno doba

Grgić se još prije osamostaljenja Hrvatske u javnosti počinje isticati kao borac za hrvatske interese. Naime, tijekom 80-ih godina u bivšoj Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji (SFRJ) javno izražava mišljenja o tome kako bi trebao postojati višestranački politički sustav te da bi Hrvatska trebala biti samostalna država. S obzirom na to da je u bivšem sistemu zakon glasio „tko mišlju, riječju i djelom ugrožava SFRJ i komunističku partiju bit će kažnjen“, Grgić biva osuđen kao politički zatvorenik.

Drugi su i više propatili. Naime, čim postoji struktura u kojoj različito mišljenje ne može postojati, bilo mi je jasno da takav sustav nije održiv. Jugoslavija je 80-ih bankrotirala ne samo ekonomski i financijski, već i moralno“, pojasnio je Grgić.

Domovinski rat

Do samog kraja Domovinskog rata, Grgić biva pripadnik 108. Zbora gardijske brigade koja je djelovala na području Brodsko-posavske županije. Istovremeno, završava studij strojarstva 1995. godine uoči vojno-redarstvene operacije Bljesak.

Tijekom Domovinskog rata bio je pionir elektroničkog rata. Naime, Hrvatska vojska je stvorila sve vidove elektroničkog ratnog djelovanja u samo nekoliko mjeseci, za što je inače velikim vojskama potrebno do dvije generacije kako bi se takvi sustavi usavršili.

To je bio kolektivni napor veće skupine ljudi. U Hrvatskoj se to događalo simultano kao istovremeni i usmjereni napor branitelja i vojske. Kako je u Domovinskom ratu postajala drastična asimetrija sukobljenih vojski, kod nas je u početku prevladavala slabo organizirana hijerarhija i slabo naoružanje zbog čega je apsolutna angažiranost svih pojedinaca bila velika prednost. Hrvatska vojska odmah je stvorila sustave za elektroničko motrenje i ometanje, bespilotne letjelice (današnji dronovi) te radarske sustave“, govori Grgić.

Nakon rata

Završetkom Domovinskog rata, Grgić dobiva čin natporučnika te se vodi kao 50 postotni invalid. Počinje raditi u okviru svoje profesije, u Vijeću za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija gdje se bavi geopolitikom i nacionalnom sigurnošću te postaje član radne skupine protiv terorizma.

Komentirao je narativ koji prati braniteljsku populaciju – da su nakon rata počeli kockati i pijančevati, za što navodi da takva priča nije nastala slučajno. Grgić smatra da je najjači alat analitike statistika te nam iznosi sljedeće podatke:

Primjerice, 108. brigada sastojala se od 5.000 članova od čega su je ¾ činili inženjeri i tehničari. Znači, udio njih veći je nego opće populacije. Normalno da ćete na 500.000 branitelja imati nekog problematičnog, no medijskim silovanjem upravo je tih jedan posto eksponirano i postalo stereotip za ostatak branitelja.“

Naveo je primjer iz vremena kada je na vlasti bio bivši premijer Ivica Račan. Naime, nakon rata se unutar udruge HVIDRA-e osnovao klub studenata koji se sastojao od branitelja koji su odbili vojne mirovine i krenuli u prekvalifikaciju kako bi završili svoje studije.

Već krajem 90-ih smo naišli na nerazumijevanje. Situacija se pooštrila kad je Račan došao na vlast. Osobno sam ga molio da kao inženjer predajem dočasnicima bilo što, no ne, sustavno su izbacivali ljude koji su nešto znali i mogli. To nije bila slučajnost nego nakana“, izjavio je Grgić.

Na pitanje jesu li se ti pojedinci možda kasnije negdje uključili u svoju profesiju, Grgić odgovara:

Najdraža priča mi je kada je tvrtka Pastor (tvornica vatrogasnih aparata) uzela par ljudi iz skupine bespilotnih letjelica koji su završili na ulici i, ako se sjećate onog požara na otoku Korčuli, upravo je njihov proizvod – vatrogasni feniks pronašao izgubljenu grupu vatrogasaca navodeći kanadera.“

Također, Grgić je povukao paralelu između pogleda dužnosnika drugih zemalja na svoje veterane naspram odnosa hrvatskih političara prema braniteljima.

Imao sam prilike djelujući izvan Hrvatske upoznati ljude iz drugih sustava, od sigurnosnih sustava Azerbejdžana do Sjedinjenih Američkih Država. Primjerice, kad u Americi časnik završi svoju vojnu karijeru, obično ode raditi u neku logističku tvrtku, a ako je bio general odlazi u upravu neke ozbiljne banke ili korporacije koja se bavi vojnom industrijom i slično. S posebnim zadovoljstvom ih i republikanci i demokrati stavljaju na svoje liste i odlaze u Kongres, ja toga nisam vidio u Hrvatskoj. Kod nas ispada, ako nisi bio u Domovinskom ratu odličan si političar.“

Kako među političarima izgleda da nema onih koji su služili u Domovinskom ratu, postavlja se pitanje je li to možda razlog zašto se na branitelje gleda negativno.

To je povezano. Naime, evo osobno iskustvo. U Saboru sam tri mandata bio član Vijeća za nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija. Od sedam članova Vijeća branitelji su u sva tri saziva uvijek bili manjina. Nikad se nije smjelo dogoditi da je četiri branitelja kako ne bi, ne daj Bože, preglasali nešto“, cinično odgovara Grgić.

Tijekom rada za Hrvatski sabor, Grgić je 2006. godine organizirao znanstveni skup povodom ulaska Hrvatske u NATO i druge integracije.

Predložio sam tadašnjem tajniku Odbora za unutarnju politiku jedan znanstveni skup na koji bi bili pozvani svi veleposlanici nama zanimljivih zemalja i predstavnici Svete Stolice. Ideja je bila objasniti što je uloga jedne male zemlje u velikoj asocijaciji. Krenuli smo od sljedećeg, od kritičnih infrastruktura:  naftovod, plinovod, vodovod, strujovod – sve ono bez čega civilizacija ne može živjeti duže od jednog dana. Stvoren je termin kritična infrastruktura te objašnjena potreba čuvanja.“

Izjavio je Grgić te dodatno objasnio kako se iz tog skupa u Hrvatskoj napravio kaos, no ne slučajno već ciljano.

Ako zamislite plinovod koji ide od jadranskih luka prema unutrašnjosti, on nema ni širinu ni visinu, samo dužinu. To je crta koja ide preko kontinenta. Znači, onaj tko bi to branio policijski ili vojno, mora policajca staviti na svakih par metara kako bi obranio plinovod. Isto vrijedi za naftovod, vodovod et cetera. Onaj koji želi uništiti tu funkciju, može u bilo kojoj točki s tri počinitelja sabotirati odvoz nafte i plina. Pokazao sam matematički koja struktura stanovništva je najpovoljnija za život oko naftovoda i plinovoda te de facto objasnio na hrvatskom primjeru kako su branitelji i članovi njihove obitelji koji tu infrastrukturu doživljavaju kao svoju, u kojoj se osjeća pripadnost naciji i vjeri, motiviraniju ju čuvati, što je jeftinija opcija od angažmana policije ili vojske.“

Drugim riječima, Grgić je zagovarao da se pri čuvanju nacionalne infrastrukture počne oslanjati na domicilno stanovništvo koje neće biti sklono sabotaži zbog svoje povezanosti s nacionalnim identitetom, no njegove ideje nisu naišle na podršku.

Dvostruki kriteriji

Grgić je upitan da komentira dva prosvjeda iz nedavne hrvatske povijesti čiji su akteri bili i pripadnici braniteljske populacije. Preciznije, pojasnio je kako su se vladajući postavili prema prosvjednicima u obje situacije.

Prvo se osvrnuo na niz prosvjeda iz 2011. godine koji su organizirani protiv Vlade tadašnje premijerke Jadranke Kosor, no i opozicije koja nije nudila zadovoljavajuću alternativu. Prvo je uslijedio prosvjed branitelja, 25. veljače, kada se okupilo njih više od 10.000, pristiglih iz svih dijelova Hrvatske. Branitelji su organizirali miran i dostojanstven prosvjed na zagrebačkom Trgu bana Josipa Jelačića. Međutim, umjesto braniteljskih argumenata, u središtu pozornosti brzo se našla devijantna skupina ljudi koja je iz Radićeve ulice simultano napadala policijske službenike, bacajući kamenje na njih i paleći bengalke. Nakon incidenta privedeno je 58 osoba, a ozlijeđeno je 12 građana i 21 policajac.

Podsjetio bih da je u to vrijeme ministar unutarnjih poslova bio Tomislav Karamarko i onda su masovno dolazili što plaćenici što korisni idioti, uzimali kamenje i gađali temeljnu policiju, zbog čega nitko nije bio procesuiran. To je bilo odvratno za gledati, to je bio akt otvorene agresije…“, objašnjava Grgić pozadinu situacije.

Unatoč neredima koji su izbili, političko vodstvo je podržavalo prosvjed kao temelj demokracije i prava pojedinca. Međutim, prosvjed branitelja koji je uslijedio 2014. godine poprimio je drugačiji narativ vladajućih.

Naime, u vrijeme kada je predsjednik Vlade bio Zoran Milanović, branitelji su, 20. listopada u sklopu prosvjeda, podigli šator ispred Ministarstva branitelja gdje su ostali narednih 555 dana, zahtijevajući smjenu tadašnjeg ministra Predraga Matića, njegove zamjenice Vesne Nađ te pomoćnika Bojana Glavaševića, za koje se smatralo da ne poduzimaju ništa kako bi se pomoglo braniteljskoj populaciji, već upravo suprotno, svojim (ne)postupcima potiču omalovažavanje i degradaciju branitelja u društvu.

Bile su negativne stigme oko prosvjeda u šatoru, rijetko koji medij je prenio da su pravila šatora bila: zabranjeno konzumiranje alkohola, grube riječi i psovke, tko je opsovao morao je ubaciti 10 kuna u kanticu.“

Kako bi istaknuo dvostruke kriterije vladajućih, osvrnuo se na prosvjed koji se dogodio na Markovom trgu u srpnju 2015. godine.

Volio bih se nadovezati što je prethodilo tom prosvjedu na Markovom trgu. Naime, dan prije hrvatska država je zahvaljujući gospodinu Štamparu i njegovim američkim prijateljima, imala fenomenalno ustrojen javno-zdravstveni sustav, možda najbolji koji je imala Europa. Postojao je Imunološki zavod gdje se proizvodilo naše vlastito cjepivo koje se izvozilo po svijetu, no nažalost je došlo do uništavanja bez objašnjena. Samo smo dobili informaciju. Taj dan je na Markovom trgu počeo najavljeni, mirni prosvjed građana koji su samoinicijativno prikupili sredstva za spas Imunološkog zavoda. Tako da iza toga nisu bili samo branitelji već šire pučanstvo. Mogu reći da sam tada bio sretan i ponovo se osjećao kao Hrvat jer je na prosvjedu bilo od ekstremno lijevo orijentiranih do desničara, spektar različitih mišljenja na jednom mjestu. Paralelno je u Saboru bila posjeta srbijanske delegacije iz njihovog parlamenta. Mali dio branitelja, kvadriplegičara i invalida, njih 20-ak, taj dan je zbog svojih problema i nezadovoljstva tražilo razgovor sa zastupnicima, no kako su oni bili okupirani dočekom agresora, koji nisu niti otplatili ratnu štetu niti rekli gdje se nalaze naši nestali civili i branitelji, došlo je do ograđivanja Markovog trga. Prosvjednici su pred istek roka dozvoljenog vremena za javno okupljanje, ušli u crkvu sv. Marka, mjesto koje je prema vatikanskim ugovorima definirano kao djelomično eksteritorijalno mjesto, te su se okrenuli moliti Bogu što je njihovo ustavno pravo. Oni time nisu prekršili nikakav zakon ni propis. Tada je ministar policije bio Ranko Ostojić, a na njegovo odobrenje čitava horda policija ušla je u crkvu i pokušala izvesti prosvjednike van“, prepričao je Grgić.

Njegovi navodi upućuju na to da prilikom prosvjeda 2011. godine, kada je manjinska skupina delinkvenata kršila zakon, politička struja je nastavila podržavati prosvjednike ističući da je to temelj demokratskog društva, unatoč tome što im je sredstvo postizanja cilja bilo nasilje. S druge strane, kada je uslijedio prosvjed branitelja na Markovom trgu 2015., njihovo povlačenje u prostorije crkve proglašeno je nezakonskim te osuđeno širom političke scene u Hrvatskoj, iako za to nije bilo pravne osnove.

‘Branitelj si cijeloga života’

Na kraju je Grgić naglasio da je on branitelj za cijeli život.

Nije država nastala kada dođe u postojanje, nije država obranjena niti kad se zamijeni prva generacija, država nastaje kad barem tri generacije prenesu vrijednosti jedna drugoj. Mi smo sada u ozbiljnoj situaciji kada je blokiran prijenos istine, s generacije koja je stvarala državu jer mi sada lagano prelazimo na drugu, a kamoli kad pređemo na onu treću generaciju kada kreće stabilan sustav postojane države. Bojim se kako postoje vrlo ozbiljne ugroze pred nama. Žao mi je kad primijetim koliko je braniteljska populacija marginalizirana, da ona danas služi samo kao ukras. Volio bih kad bi ljudi prepoznali značaj braniteljske kategorije za društvo.“

Međutim, ističe kako nije pesimističan jer i kad je najcrnije uvijek će se naći nova generacija branitelja Hrvatske suverenosti.

Cijelu emisiju pogledajte u nastavku.

Autor: Žana Jukić

Projekt Razvoj informativne platforme „Hrvatski branitelj“ UP.02.1.1.10 sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost iznosi 1.302.730,93 HRK.

Sadržaj članka isključiva je odgovornost Udruge Priznajem.

Komentari

Najnovije