Ispovijest bivšeg agenta DBa: ‘Glazbom smo kontrolirali Jugoslaviju!’

Velisavljević se ponosi podatkom da je DB za pjesmu "Lipe cvatu" angažirao čak tri profesora Muzičke akademije i jednog profesora književnosti da pomognu Bregoviću osmisliti je. "Danas više nema takve ambicije, nažalost. Plašim se da DB više ne kontrolira ni one bendove koje je sam osnovao."

Ilustracija: priznajem.hr

Jedna zanimljiva ispovijest već se neko vrijeme vrti medijskih prostorom i bespućima interneta. Prvi put se, kao takva, pojavila na portalu “Urbana Srbija” s tog portala dijeljena je i prenošena nebrojeno puta, čak se pojavljivala i u nekim knjigama.

Jedan od naših ‘domaćih’ portala etiketirao je ovu ispovijest kao teoriju zavjere i fikciju, ali kako smo i sami svjedoci da su mediji instrumentalizirani i da se povijest, istina i činjenice friziraju, ne želimo svojim čitateljima sugerirati ni da je istina ovo što prenosimo ni da nije. Naprotiv, procijenite sami, ispovijest prenosimo u cijelosti kako je preneseno na “Urbana Srbija” (uz prepravak ekavice) s koje je kasnije uklonjeno. Neka vam i taj podatak pridonese procjeni istinitosti:

Jednu od najspecifičnijih priča ima nekadašnji pomoćnik načelnika Resora državne bezbednosti Živan Velisavljević koji je umirovljen početkom 1990. godine ukazom tadašnjeg predsjednika SFRJ.

Velisavljević danas živi u svojoj obiteljskoj kući u rodnim Lojanicama, u blizini Šapca. Pa ipak, iako je Velisavljevićeva kuća kao jedna od mnogih u ovom kraju, u njoj postoji nešto po čemu se razlikuje.

Na brižljivo uređenom tavanu, Velisavljević ima kolekciju od nekoliko tisuća LP ploča isključivo zabavne i rock glazbe nastale u SFRJ. Na pitanje jeli diskograf, kaže da mu te ploče nisu za razonodu već da su mu sredstvo rada. Štoviše, otkriva da nijednu od ovih ploča nominalno ne može uzeti jer mu ih je Resor državne bezbednosti dao na posudbu.

Tito je htio stati na kraj studentskim revolucionarnim idejama

Velisavljevićev angažman u službi počeo je 1968. godine. Studentski prosvjedi su ozbiljno uzdrmali Tita. Iako ih je uspio stišati, Tito je primjećivao da se stalno pojavljuju nova žarišta. U tom cilju na tajnom sastanku je raspravljao o tome koji se front može prvo rješiti. Veljko Vlahović je predlagao da SFRJ nabavi atomsku bombu koja bi joj bila jamac suvereniteta, Edvard Kardelj je spominjao približavanje NATO paktu, a Stane Dolanc je izašao sa najbizarnijim prijedlogom.

Dolanc je objasnio kako je CIA koristeći glazbu bendova snažno oslonjenih na hedonizam i upotrebu opojnih droga uspjela otupiti borbenu oštricu studentskih prosvjeda u Americi i brojne progresivne mlade ljude pretvoriti u bezopasne ‘klaunove’ bez jasne revolucionarne ideje.

Dolanc je u suradnji sa svojim najbližim povjerenicima Srđanom Andrejevićem i Obrenom Đorđevićem izabrao mladog Živana Velisavljevića da vodi “Miljacku”. I Velisavljević je vodio ovu operaciju pune 22 godine.

Goran Bregović prvi i glavni regrut, a Čolić tvrd orah

“Prvi regrut, prirodno, bio mi je Goran Bregović. Sa njim nije bilo problema, on je volio i ideju jugoslavenstva i seks i drogu, tako da smo se lako dogovorili”, svjedoči Velisavljević.

“Sa Bregovićem sam čak primjenjivao i jedan sistem koji je Služba koristila sa kriminalcima-omogućavala im je da kradu u inozemstvu, a da dobijaju sklonište u Jugoslaviji u zamjenu za obavljanje ponekog posla za nas. Tako sam i ja omogućavao Bregoviću da krade strane pjesme, da ih objavljuje ovdje kao svoje, a da u njima propagira ono što je nama bilo potrebno.”

Bijelo dugme. Izvor: seebiz

Zdravko Čolić već nije bio tako jednostavan za regrutaciju. “Zdravko Čolić je bio izuzetno taleniran izvođač i njega nismo mogli regrutirati tek tako. On nije imao ništa protiv nas ali nije htio nikome ništa dugovati”

Ipak, kada je uhićen u Ohridu zbog razmjenjivanja deviza, Velisavljević je u tome vidio svoju priliku. “Obišao sam ga u zatvoru u Ohridu i dogovorili smo se za petnaest minuta.”

Velisavljević ne prati scenu od kada se umirovio. Ipak ono što vidi po televiziji i Internetu mu ne ulijeva povjerenje. “Dosta talentiranih ljudi je otišlo u narodnjake, a na rock sceni dosta bendova pjeva na engleskom, a to ništa ne valja. Scena je bila puno bolja dok je DB kontrolirao jer mi smo i kreativno pomagali kad je nailazila kriza.”

Velisavljević se ponosi podatkom da je DB za pjesmu “Lipe cvatu” angažirao čak tri profesora Muzičke akademije i jednog profesora književnosti da pomognu Bregoviću osmisliti je. “Danas više nema takve ambicije, nažalost. Plašim se da DB više ne kontrolira ni one bendove koje je sam osnovao.”

U Velisavljevićevom odjeljenju u DB-u nastupila je histerija kada su saznali da je Čola regrutiran. A onda se pojavila panika kada su shvatili da su mu potrebne velike hit pjesme. Dio Službe je sumnjao u Kornelija Kovača, i odlučeno je da cijela jugoslavenska pop scena stane iza Čolića.

Sastanak sa poznatim kantautorima sa područja cijele Jugoslavije

“Napravili smo tajni sastanak jedne noći u Skenderiji. Šest mlaznih aviona RV i PVO je dovezao sve ključne pop kompozitore kod nas. Bili su tu Arsen Dedić, Đorđe Novković, Kornelije Kovač, Bojan Adamić, Žika i Radovan iz Zane, Momčilo Bajagić, mali Zlaja Arslanagić iz Crvene Jabuke, Iztok Turk, Jasenko Houra, Jura Stublić, Vladimir Divljan, Zoran Lesendrić i mnogi drugi.”

“Smjestili smo ih u Skenderiju. Sjedili su potpuno nepripremljeni na ono što ih čeka. Onda sam ja izašao za govornicu, osjetio sam se kao Tito, i rekao im da je svatko dužan pripremiti po jednu pjesmu za Čolin povratnički album.”, Velisavljević ni danas ne može sakriti ushićenje.

Ekipa kompozitora je potom vraćena avionima u svoje gradove i započet je rad na pjesmama. Međutim, u Službi je zavladala nervoza jer se toliki broj ljudi nije mogao sigurno kontrolirati, tako da su se na kraju opredijelili da ipak Bregović napravi cijeli album kako pjesme ne bi iscurile u javnost.

Eksperimentalni albumi za “sudnji dan”

Služba državne bezbednosti je bila zadužena i za pripremanje konceptualnih albuma koji su imali funkciju zavrtiti se u eteru u slučaju rata, pa čak i nuklearne apokalipse.

“To su tzv. Albumi sudnjeg dana, tako smo ih zvali u službi, na njima su snimljene posljednje pjesme na svijetu, pjesme uz koje je ovaj narod trebao preživjeti nuklearnu zimu”, prisjeća se Velisavljević.

Na pjesmama je radio sam ‘kren’ jugoslavenske scene, u suradnji sa timom psihologa. “Ima nekih ljubavnih pjesama koje smo testirali na životinjama. I zaista kada bi im pjesma bila puštena, one su ih navodile na parenje kroz lučenje određenih hormona. Takve pjesme u principu su rađene za slučaj da u bunkerima poslije nuklearnog rata ljude treba stimulirati na produžavanje rase.”

“Pustiti takvu pjesmu u eter u normalnim okolnostima je kazneno djelo. Te snimke se nalaze u sefu Načelnika SDB dan-danas.” Velisavljević nerado govori o ovim pjesmama. Ipak, poslje velikog navaljivanja je rekao da je neke od njih pisao Kiki Lesendrić, a da ih pjevaju Zana Nimani, Anja Rupel i Marina Perazić. Kada smo ga upitali, liče li te pjesme na njihove ranije radove, Velisavljević se osmjehnuo i lakonski odgovorio, “Denis i Denis su za ovo vrtić…”

Njemački BND i engleski MI6 mrsili su račune jugoslavenskoj službi

Velisavljević kaže da se u svojoj praksi samo jednom sreo sa dvostrukim agentom. To je bio slučaj Iztoka Turka, vođe i glavnog autora grupe Videosex. “Iztok je radio za nas. Negdje u vrijeme albuma “Lacrimae Christi” kontaktirala ga je njemačka služba BND. On je htio prekinuti kontakte sa njima, ali mi smo inzistirali na tome da ih on nastavi.” Kako se približavao raspad Jugoslavije, Velisavljević tvrdi da se i Turkova lojalnost pomicala ka Nijemcima.

Slovenska grupa Videosex. Izvor: discogs.com

Snimanje pjesama na engleskom je po Velisavljeviću bilo smišljena provokacija u samim centrima njemačke obavještajne službe kako bi se kolonijalizirala jugoslovenska glazbena scena. “Oni su htjeli marginalizirati naše bendove time što su ih nagovarali da snimaju na engleskom čime su ih odvojili od domaće publike, a nisu dobijali pravu šansu na inozemnoj sceni. Na svu sreću, to im je uspijevalo kod alternativnih bendova. Mi smo Bregu, Čorbu i Azru držali željeznim stiskom.”

“Album Divljih jagoda na engleskom bio je klasična zavjera MI6. Njih je kao svoje agente u tom periodu držao ozloglašeni Anthony Monckton. On je počeo svoju karijeru kao rokenrol operativac za SFRJ da bi na kraju završio službujući u Beogradu.”

Na svu sreću. DB je imao svog aduta u grupi. “Alen Islamović je bio naš čovjek i razarao je englesku karijeru Divljih jagoda iznutra. On je bio zdrav element u toj grupi, i zato smo ga i nagradili mjestom pjevača u Bijelom dugmetu.”

Jasenko Houra pjesmama jačao hrvatski nacionalni ponos

Velisavljević sebe i danas smatra Jugoslavenom. On vjeruje da su same republičke službe državne sigurnosti radile protiv zajedničke države, čak i u domenu rokenrola. “Jasenko Houra je bio čovjek hrvatske republičke Službe. Nekoliko puta sam im slao dopise da nam ga stave na raspolaganje u saveznoj službi jer je talentirani glazbenik, a oni su odbijali i smišljali neke formalnosti. Odgovorno tvrdim da je njegova pjesma “Mojoj majci(zadnja ruža Hrvatska)” maslo zagrebačkog ogranka DB-a.”

Paolo Sfeci i Jasenko Houra. Izvor: arhiva

“Nema nevinih”, nastavlja Velisavljević, “kada smo primjetili da se bog i crkva često spominju u pjesmama Pilota, priveli smo Lesendrića da vidimo o čemu se radi. Tokom noći javio nam se šef beogradskog ogranka i rekao nam da je on njihov. Mi smo ga morali pustiti. Ja sam tada shvatio da svaka republička služba ima svoj bend.”

—-

Nakon ove ispovijesti sami donesite sud ima li istine u navedenom. Iako su mnogi portali osporavali navode, govoreći kako u obavještajnim krugovima nikada nije postojao Živan Velisavljević, te da osoba sa tim imenom ne živi u Lojanicama, zašto nisu računali s time da netko tko je bio u službi tolike godine neće sa ovakvim informacijama izaći u javnost pod svojim imenom?

Ne ulazeći u istinitost svega rečenog u ispovijesti, moramo priznati jedno: popularna glazba odražava političku situaciju. Najbolji primjer je glazbeni spot kampanje Ive Josipovića 2009. godine u kojem se pojavljuju hrvatski glazbenici i pjevaju pjesmu Gorana Bare “Put ka sreći”. Nakon te kampanje Ivo Josipović je postao predsjednik Republike Hrvatske, nakon toga donesen je ZAMP koji je istim tim glazbenicima koji su se pojavili u spotu donio hrpu novaca i dan danas je donosi. Nije stvar samo u ZAMP-u, neka od imena do tada nisu bila toliko popularna, ali magičnom smjenom na predsjedničkoj fotelji idućih 5 godina iskakali su iz paštete, pojavljivali se sa come-back hitovima, rasprodanim arenama i bolesnim tiražama.

Da vam osvježim pamćenje, pogledajte o kojim se ‘glavama’ radi:

 

Za priznajem.hr: Cereal


Stavovi iznešeni u komentarima ne odražavaju stavove redakcije Portala, već su to osobni stavovi autora pojedinog komentara.