Dana 11. studenog 1918. posljednji austro-ugarski car i kralj Karlo I. izdao je proklamaciju kojom se odrekao vlasti u državi. Potrebno je najprije reći nešto o samoj osobi cara Karla I. On je carem postao 1916. godine, nakon smrti njegovog prastrica – poznatog Franje Josipa. U trenutku stupanja na prijestolje Karlo je bio još razmjerno mlad (29 godina), a bio je, po svemu sudeći, i miroljubiv čovjek. Naime, želio je okončati krvavi Prvi svjetski rat, koji je u trenutku njegovog dolaska na vlast upravo bio u tijeku.

I doista, car Karlo poduzeo je tajne pokušaje sklapanja primirja sa zemljama Antante, pozivajući se i na dobronamjernu katoličku pobožnost. Međutim, kad su Nijemci saznali za njegove akcije, oštro su ga prekorili. Tako na kraju Karlo ipak, nažalost, nije uspio zaustavit rat.

Kad su Austro-Ugarska i Njemačka konačno poražene u ratu, car Karlo izdao je pažljivo sročenu proklamaciju u kojoj je dopustio narodu da formira novu vlast po svojoj želji. On sam odustao je od sudjelovanja u toj vlasti. Često se ta njegova proklamacija naziva abdikacijom, no ona to zapravo nije bila. Dapače, u njoj se upravo pazilo da se ne proglasi abdikacija, jer se Karlo nadao da će ga njegovi narodi s vremenom pozvati da se vrati natrag na prijestolje.

Ipak, nikada mu se nije uspjelo vratiti na vlast ni u jednoj od zemalja nekadašnje Austro-Ugarske. Umro je svega 3 i pol godine nakon završetka Prvog svjetskog rata. Car Karlo ostao je znamenit po tome što je vodio pobožan katolički život. Godine 2004. papa sv. Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženikom Katoličke crkve.

Prati nas i ne propusti ekskluzive!