Konzervativci liberalizam tretiraju kao političku ideologiju. No time rade grješku, možda i smrtonosnu. Kada se liberalizam analizira kroz postupke, radi se o društvenoj aktivnosti – kultu – koji ima političke posljedice. Poput kulta, liberalizam se zasniva na sposobnosti uključivanja i nagrađivanja drugih ljudi. Jedna od osnovnih karakteristika liberalizma koji ga identificiraju kao kult jest kognitivna disonanca – sposobnost vjerovanja u međusobno isključive i proturječne stvari. Tako se liberali bore za prava homoseksualaca, a u isto vrijeme štite muslimanske fundamentaliste koji homoseksualnce kamenuju. Žele zabraniti nošenje oružja kako bi spasili živote, a u isto vrijeme podupiru ubojstvo kroz pobačaj i eutanaziju. Toleriraju sve osim onih koji se s njima ne slažu. Bore se za slobodu govora, no samo ukoliko taj govor nikoga ne vrijeđa (ili barem, nikoga osim konzervativaca). A budući je istina uvrjedljiva, rezultat jest da se liberali bore za slobodu – laganja.

Postoji nekoliko osnovnih karakteristika koji liberalizam označuju kao kult. Liberali i liberalne ideje se zasnivaju ne na mišljenju i razmišljanju, već na osjećajima. Emocije imaju primat nad razumom, i osobne slobode prestaju tamo gdje počinju osjećaji liberala. Time liberali spuštaju čovjeka na razinu životinje, zato što je upravo razum ono što ljude izdiže iznad životinja. Liberali ne žele razmišljati zato što razmišljanje vodi ka preispitivanju okoline i preispitivanju sebe samoga. Liberali se žele dobro osjećati, što i jest jedan od razloga raširenog korištenja droga poput marihuane među ljevicom. Što je jednako važno jest da su ti osjećaji usmjereni na sebe same – liberali pomažu drugim ljudima ne zato što im to stvarno pomaže, ili zato što su zabrinuti za dobrobit drugih, već zato što se na taj način sami liberali osjećaju dobro. Liberali će se složiti da ne treba hraniti divlje životinje kako se ne bi navikle na izvanjsku pomoć i izgubile samodostatnost, no istodobno će podržavati socijalnu pomoć. Liberali podržavaju imigraciju iz Trećeg svijeta unatoč svim negativnim posljedicama koje ona uzrokuje, poput sukoba, građanskih nemira pa i građanskog rata. To rade zato što se osjećaju dobro pomažući imigrantima. Podupiru razoružavanje stanovništva zato što na taj način odgovornost sa ljudi prebacuju na oružje. Podupiru pobačaj zato što žena na taj način može izbjeći odgovornost brige za dijete – a u isto vrijeme podupiru posvajanje djece is Trećeg svijeta zato što se na taj način “pomaže” djeci u bijedi. No sve skupa se svodi na izbjegavanje odgovornosti ili pomaganje drugima da izbjegnu odgovornost.

Poput kultova i religija, liberalizam se umjesto na razumu zasniva na vjeri. Liberali nastavljaju vjerovati u liberalizam unatoč svim pogrješkama i neuspjesima. Komunizam je propao, Europa se raspada, a regionalne i globalne integracije su se pokazale u najboljem slučaju beskorisnima, a često i opasnima. Liberalizam je uništio industrijsku proizvodnju na Zapadu. Pod Obamom, gospodarski rast u Sjedinjenim Državama je bio među najslabijima u povijesti. U 35 saveznih država, postalo je profitabilnije sjediti u kući i ništa ne raditi nego tražiti posao. Švedska je postala vodeća zemlja po broju silovanja u Europi zahvaljujući liberalnoj politici imigracije. Unatoč svemu, liberali tvrde da problem nikako nije u liberalizmu, osim možda u nedovoljnoj primjeni istog. Šumski požar gase uljem i napalmom, i odbijaju shvatiti što rade, zato što je liberalizam religija. Vjera ne može opovrgnuti dokazima – vjernik jednostavno “zna” da je u pravu, i odbija priznati sve što ide protiv njegove vjere. Liberali svoje ideje smatraju samorazumljivima i apsolutno istinitima.

Poput raznih kultova, liberalizam iskorištava osjećaj manje vrijednosti kako bi privukao poklonike. Kasnih 1970ih u Sjedinjenim Državama, kultist “Jim Jones” je iskoristio osjećaj manje vrijednosti, nesigurnost i osjećaj nepovezanosti ljudi – većinom ovisnika o drogama – kako bi im isprao mozak da ga slave kao spasitelja. Krajnji razultat kulta je bilo masovno samoubojstvo 909 ljudi. Liberalizam koristi iste te mehanizme: privlači ljude sa problemima, i umjesto da ih potakne na rješavanje problema, liberalizam im kaže kako problemi zapravo nisu problemi, ili da su njihovi problemi nečija tuđa krivnja.

Sam Jim Jones je bio vrlo poznat i povezan u brojnim liberalnim krugovima. Gradonačelnik George Moscone ga je imenovao predsjednikom stambenog tijela San Francisca. Godine 1976., guverneri Jerry Brown i Mervin Dymally te član skupštine Willie Brown su prisustvovali večeri u čast Jimu Jonesu. To je bilo dvije godine prije masovnog ubojstva, i tri godine nakon što je osam bivših članova kulta upozorilo da je Jones u stvari opasan luđak. U stvari je 1973. godine, nakon objave članaka koji su upozoravali na njegovo ludilo, Jim Jones počeo razmatrati mogućnosti za bijeg. Prvi izbor mi je bila Gvajana, zbog njene ljevičarske vlasti i nepostojanja sporazuma za isporučivanje kriminalaca sa Sjedinjenim Državama. Jones je svoj kult nazvao apostolskim socijalizmom.

Za razliku od religije, gdje postoji neko veće dobro izvan sebe sama, liberali ne vjeruju ni u kakvo dobro izvan samog liberalizma. Liberali vjeruju samo u sebe same i u druge liberalne kultiste. Vjeruju da izvan kulta nema nade, i da kult mora rasti kako bi uključio sve više ljudi. Ljude koji odbiju vjerovati u kult optužuju da nemaju duše, srca. Optužuju neliberale da ne brinu za druge ljude. Liberalizam je izgrađen na uvjerenju da su ljudi bespomoćni bez vodstva onih pametnijih od njih – elita, bilo političkih, ekonomskih ili akademskih. No te elite nisu ništa pametnije od masa, i u mnogim vidovima su znatno gluplje od većine ljudi zato što ih njihov status štiti od stvarnosti. Baba od 70 godina sa četiri razreda osnovne škole razumije stvarnost bolje od visokoobrazovanih vođa liberalnog kulta. Liberali tvrde da se dobre stvari mogu dobiti i ostvariti samo unutar samog kulta, i da je pokušavati bilo što sam krivo (bez obzira radilo se o samoobrani ili o domaćoj medicini).

Zbog uvjerenja u nepogrješivost autoriteta, znanost je u liberalizmu dobila status religije. Odbacivši nadnaravno, liberalizam se okrenuo materijalnoj dobrobiti kao svrsi i krajnjem cilju ljudskog postojanja. Ona se postiže kroz znanost. No materijalna dobrobit sama po sebi nije čovjeku dovoljna; čovjek traži smisao života, nešto nadnaravno. Odbacivši tradicionalnu religiju, liberali su bili prisiljeni religiju zamijeniti znanošću. Prosječan liberal će prihvatiti sve što znanstvenici tvrde, zato što je znanstvena metoda “zasnovana na činjenicama” ili čak “nepogrješiva”. No pri tome zaboravlja da je znanstvena metoda zapravo glorificirana matematička jednadžba, i ako su ulazni podatci netočni, rezultati će također biti netočni. Također zaboravlja da su i znanstvenici ljudi, i da su vođeni uvjerenjima i osjećajima koliko i bilo tko drugi. Zbog toga liberali “činjenice” proglašene znanstvenim konsenzusom prihvaćaju kao apsolutne istine. No – zahvaljujući dobrim dijelom i utjecaju liberalizma – znanost je potpala pod utjecaj politike, i prečesto se znanstvene teorije i činjenice iskrivljuju i mimo neizbježnih promašaja u svrhu promicanja ideologije liberalizma. Za globalno zatopljenje zbog ugljičnog dioksida dokaza ima koliko i za stvaranje svijeta u sedam dana, no jedno se uči u školama dok se drugome smije.

Vjera u autoritete postoji i u političkom spektrumu. Upravo zbog toga liberalizam zagovara krupnu vlast, krupni državni aparat i nadnacionalne institucije. Ljudi su nesposobni brinuti se sami o sebi, i zbog toga trebaju nekoga da se o njima brine. Liberalizam možda jest odbacio Boga na nebu, no zato ga je samo zamijenio božanstvima na Zemlji. Liberalizam polako ali sigurno ide prema totalitarnoj državi, unatoč tome što su totalitarni režimi i ideologije – od islama preko komunizma do nacizma – odgovorni za stotine milijuna mrtvih. No liberali zbog svoje religioznosti ne vide očite činjenice.

Suvremeni liberalizam je ideologija koja je u neprestanoj kontradikciji sama sa sobom. Liberali se kunu u znanost kada njima paše (npr. evolucija), no zanemaruju (znatno snažnije) dokaze koji pokazuju da život nastaje začećem. Bore se protiv naftovoda koji su znatno sigurniji način prijenosa nafte od cestovnog ili željezničkog prijevoza. Protiv zagađenja se bore eliminacijom fosilnih goriva, no pri tom zanemaruju štetu koju okolišu nanose iznimno otrovni spojevi korišteni u proizvodnji npr. solarnih panela, kao i ekološku štetu koju nanose farme vjetrenjača i akumulacijska jezera za hidroelektrane. Žele električne automobile, no ne zabrinjava ih živa korištena u baterijama niti činjenica da se te automobile puni strujom većinski proizvedenom u termoelektranama na fosilno gorivo. Tzv. biogoriva su sveukupno veći zagađivači nego fosilna goriva, no liberali ih podržavaju. Bore se protiv nuklearne energije, koja je jedina moguća alternativa fosilnim gorivima – izbor je doslovce između fosilnih goriva, nuklearne energije ili života bez električne energije. Bore se za pravo pobačaja, a zanemaruju dokaze koji pokazuju da život započinje začećem. U Sjedinjenim Državama, liberali su progurali zakon koji dozvoljava pobačaj nakon petog mjeseca trudnoće – tj. nakon trenutka kada beba postaje sposobna za preživljavanje van maternice. To je doslovce najkasniji trenutak u kojem beba može biti proglašena živim bićem čak i po liberalnim tehničkim definicijama, i pokazuje da liberale nije briga ni za moral, ni za etiku, ni za ljudska prava – sve što žele jest pravo na neodgovornost, pravo na ubojstvo. Sve u svemu, znanost je dobra i prihvatljiva samo kada se slaže sa liberalnom ideologijom, u suprotnom ju se zanemaruje. Štuju sve religije osim “staromodnog” kršćanstva. Prihvaćaju islam, koji je u osnovi seksistički, pedofilski i totalitaran.

Liberali moraju vjerovati da ljudi sa svojim emisijama ugljičnog dioksida (CO2) nekako ubijaju planet, unatoč tomu što samo jedna vulkanska erupcija izbaci količine ugljičnog dioksida, monoksida, sumpora i krutih čestica znatno veće od onoga što cijelo čovječanstvo proizvede u godinu dana. Zanemaruju i činjenicu da je tijekom zlatnog doba Europe prosječna temperatura bila znatno viša nego danas, kao i da biljke trebaju CO2 za fotosintezu.

To odbijanje stvarnosti ukoliko se ne slaže sa osobnim uvjerenjima i jest jedno od osnovnih obilježja kulta i kultisičkog mentaliteta. Zapadna Europa se raspada pod teretom usporenog gospodarskog rasta, nagomilanog duga i masovnog useljavanja, no liberali o tome ne žele niti čuti. Zanemaruju se svi sukobi i opasnosti koje sa sobom nosi multikulturalizam, pogotovu kada unosi kulturu zasnovanu na prisili i oružju kao što je islam. Razlog jest što se to ne slaže sa ideologijom liberalizma. A ukoliko se stvarnost e slaže sa liberalizmom, to gore po stvarnost.

No autoriteti ne moraju biti niti znanstvenici. Liberali će prihvatiti sve što vođe kulta kažu. Ti vođe kulta mogu biti znanstvenici, no i političari, celebrityji, liberalni mediji… sve što je liberalno je automatski logično i prihvatljivo, čak i ako sa logikom veze nema. A mnogo toga u liberalizmu nema veze sa logikom. Smrtna kazna je zlo i ubojstvo, no pobačaj i eutanazija su “pravo izbora”. Prava žena su svetinja – osim ukoliko se radi o pravima žena u islamskim zajednicama. Kršćansko neodobravanje LGBT prava, pederstva i pedofilije je nedopustivo – no islamsko ubijanje homoseksualaca se niti ne spominje. Duhan se mora zabraniti, no marihuana je sasvim prihvatljiva. Mirni (konzervativni) prosvjedi su nedopustivi, no liberalno/antifa divljanje je vrhunac izražaja demokratskih sloboda. Sloboda govora se mora poštovati – osim ukoliko je govornik konzervativac.

Posljedica nedostatka većeg dobra i ideala jest i moralni relativizam. Liberali vjeruju da je u redu lagati, varati i krasti u svrhu ostvarenja višeg cilja. To se može vidjeti iz liberalnog odbijanja priznavanja da je islamski terorizam zapravo zasnovan u samim svetim tekstovima islama. Liberali ne vjeruju u osobni već samo u kolektivni moral, time dajući pojedincima carte blanche za radnje neovisno o njihovoj moralnosti. Osoba se može drogirati i krasti, no dok god se brine za polarne medvjede – ne radi ništa loše. Homoseksualizam i pedofilija se promoviraju zato što služe liberalnim ciljevima, unatoč opasnostima za zdravlje i društvo koje takva ponašanja sa sobom nose. U Sjedinjenim Državama, samo 34% odraslih vjeruje da je moralna istina apsolutna. Hrvatski liberali i liberali općenito izjednačuju žrtvu i agresora, opravdavajući agresiju na Hrvatsku, poput kninskog gradonačelnika Jelića koji je za dan Oluje izjavio da su sve žrtve iste. No ne mogu biti iste žrtve hrvatskih branitelja i četničkih pobunjenika i agresora. Da Srbi u Hrvatskoj nisu masovno pristali biti agent velikosrpske politike Slobodana Miloševića i poduprijeti agresiju Srbije na Hrvatsku, ne bi bilo nikakvih žrtava. Oluja je osim toga jedna od najčišćih i najhumanijih vojnih operacija u povijesti, dok su liberalni Kanađani izmislili bitku svoje vojske protiv HV-a u Medačkom džepu nakon što prsta nisu pomakli da zaustave srpske zločine. Čak i kršćani i Crkva postaju sve liberalniji, i mnogi od njih niti ne shvaćaju da su odbacili kršćanstvo i zapadni moral, te umjesto njega prihvatili barbarstvo. Liberali Crkvu koriste samo kao alat za prikupljanje i redistribuciju novca.

Liberali ne podnose individualizam ni individualiste koji zagovaraju slobodu, zato što sloboda podrazumijeva i slobodu odabira, a zbog toga i donošenje vrijednosnih sudova. A kada liberali čuju vrijednosni sud koji se ne poklapa sa liberalnom dogmom, oni taj sud proglase nevažećim jer “ništa nije apsolutno”. Kada moralist napomene da je korištenje kokaina ili heroina krivo zbog razloga ovisnosti i osobnog zdavlja kao i štete koju ovisnik nanosi okolini, liberal će odmah reći kako “svatko ima pravo raditi što želi”. Liberali samu pomisao da moral nije relativan nego je zasnovan na razumu i razumski određenim općevažećim sudovima odbacuju. No taj moralni relativizam liberale tjera da moralne principe zamjene propisanim pravilima, koja se onda moraju nametnuti silom države. Često niti sila države nije nužna: liberalne organizacije će same otpustiti pojedince koji se ne slažu sa liberalnom dogmom. Tako je Google otpustio Jamesa Damorea, autora manifesta kojim je kritizirao politički korektnu korporativnu kulturu. U samom Googlu vlada atmosfera lova na vještice, gdje se zaposlenike koji ne slijede liberalno pravovjerje šikanira, dok se razvoj novih tehnologija zanemaruje kako bi se ostavilo vremena za promicanje liberalne “socijalne pravednosti”. Atmosfera na Facebooku nije ništa bolja.

Osim moralnog relativizma, važna karakteristika liberalizma je viktimizacija. Ako žrtava nema, liberali će ih izmisliti. Liberali uče ljude da sebe promatraju kao žrtve umjesto da sami nešto učine kako bi si poboljšali život. Time liberalizam ljude čini nesposobnima za život, nesposobnima za podnošenje stvarnosti. Viktimizacija kao takva je samo jedan vid liberalnog odbacivanja odgovornosti za samog sebe. Kada je Hillary Clinton izgubila izbore, Demokrati nisu mogli prihvatiti da je gubitak izbora njihova odgovornost. Umjesto toga su optužili Rusiju za uplitanje u izbore.

Poput drugih kultova, liberalizam se zasniva na sposobnosti pružanja društvene nagrade kultistima. Liberalizam, opet poput kulta, uvjerava svoje članove da im nešto nedostaje. Usredotočava se na patnju i negativnost, i stvara veze zasnovane na osjećaju žrtve. Svoje sljedbenike uvjerava da nema ništa pogrešno u njihovim odlukama i izborima: odluke su donesene za njih. Liberali stvore rješenje i onda traže problem, što je logika koja je stajala iza lova na vještice ili Holokausta. Pojedini liberali svoje strahove kanaliziraju na žrtvenog jarca, nakon čega liberali idu u lov na rečenog jarca.

Liberalizam je možda jedna od najpropovjedačkijih ideologija (religija). On se neprestano nameće, kroz obrazovne ustanove, medije i sl. Liberali trube kako su homoseksualci diskriminirani zato što se ne mogu vjenčati (ili crkveno vjenčati, ovisno o državi). Pri tome zanemaruju činjenicu da homoseksualni “brakovi” traju jednoznamenkasti broj godina i da državu koštaju enormne svote zbog tretiranja bolesti koje se šire homoseksualnim spolnim općenjem. No liberalizam vrjednuje isključivo nekritičku toleranciju – i to samo onih ideja koje se slažu sa samim liberalizmom. Žele da svi ljudi budu vegani iako vegani svom tijelu negiraju važne prehrambene sastojke.

Budući je liberalizam kult, jedini zločin jest ne biti dovoljno liberalan. Sve – ubojstva (pobačaj, eutanazija), krađa, kolonizacija, diktatura (EU, UN) – se može opravdati liberalizmom. Nasuprot tomu, bilo što što se ne slaže sa ideologijom liberalizma postaje zločin, jednostavno zato što “nije liberalno”. Tko god se ne slaže sa liberalizmom je “rasist”, “seksist”, “homofob”, “fašist” i sl., upravo kao što se ljude koji idu protiv kulta gadi, izolira i prijeti im se. Sloboda govora je ograničena samo na one zamisli sa kojima se liberalizam slaže. Iti pokušati razumjeti zašto konzervativci misle kako misle je zabranjeno. Nakon što je liberalni novinar Chadwick Moore odradio razgovor sa konzervativcem Milom Yiannopoulosom, u roku od nekoliko sati je dobio desetke prijetnji smrću i prozivki da je nacist. Mnogi prijatelji su ga napustili, i pokrenuta je peticija protiv njegovog članka. Najbolji prijatelj ga je nazvao čudovištem. Sve u svemu, u zapadnom svijetu danas, konzervatofobija je znatno veći problem od homofobije ili islamofobije. Liberalima nije bio problem Georgea W. Busha ili Donalda Trumpa uspoređivati sa Hitlerom, no konzervativce su napali zbog upozoravanja na upitnu valjanost Obaminog certifikata rođenja. Nitko ne upozorava na onaj najsnažniji rasizam u Sjedinjenim Državama – crnački rasizam prema bijelcima – zato što to nije politički korektno. U isto vrijeme crnci u Sjedinjenim Državama zahtijevaju isplate zbog zločina počinjenih nad njihovim pra-pra-pra-pra-pra-pra-djedovima. Također u Sjedinjenim Državama, 2016. godine su se javili pozivi za pravni progon pojedinaca koji se ne slažu sa teorijom globalnog zatopljenja. Pri tome nije problem u samom globalnom zatopljenju, već u tomu što je globalno zatopljenje liberalnom kultu sredstvo utjerivanja vlastitih zamisli – državnog nadzora nad industrijom, te onemogućavanja razvoja nerazvijenih i zemalja u razvoju.

Prava moraju biti poštovana, no samo ukoliko služe liberalizmu – sloboda okupljanja mora biti osigurana za liberale, no konzervativcima okupljanje mora biti zabranjeno. Posljedice nisu bitne, bitna je samo liberalna dogma. Bill Clinton je silovatelj, no liberali su podržavali Hillary koja je tu činjenicu zataškala a nakon toga zasnivala kampanju na zaštiti žena. No Hillary je liberal, i kao takva ne može biti zla. Takvo odbijanje priznavanja vlastitih zala jest jedno od temeljnih obilježja kulta. Druga karakteristika kulta jest nedostatak interne (idejne) logike. Tako liberalizam ima more kontradikcija i oksimorona. Liberali se boje nezavisne misli i zato mrze srednju klasu, dok u isto vrijeme tvrde da ih brine životni standard ljudi. U stvarnosti su svi vođe liberalnog kulta iznimno bogati, i u pravilu znatno bogatiji od bogatih konzervativaca, no u isto vrijeme mase huškaju protiv bogatih. Liberali želi legalizirati droge, a u isto vrijeme traže sve više novca i profesionalaca zbog sve većeg broja ovisnika, često destruktivnih. Liberali štuju sve religije osim kršćanstva, zato što je kršćanstvo Zapadna religija, a sve Zapadno po liberalima mora biti zlo. Zato što je sve Zapadno zlo, liberali pomažu širenje islama, religije koja potiče silovanje i pedofiliju. Liberalima je diktatorski Irak draži od demokratskih Sjedinjenih Država, a teroristički diktator Yaser Arafat im je draži od Izraela. A kada njihove zamisli – razvedene od stvarnosti kakve već jesu – izazovu štetu, liberali optužuju sve osim liberalizma, i tvrde da još više određenog pristupa će riješiti sve probleme koje je taj pristup i stvorio. Kada muslimani naprave pokolj u multikulturalnom zapadnom gradu, problem nikad nije u multikulturalizmu i međukulturalnom trvljenju – ne, liberali tvrde, problem je u tome što Zapad nije dovoljno prihvatio islam.

Sve u svemu, liberalizam promiče zlo. No većina liberala nisu osobno zli ljudi, niti su glupi. Problem je u liberalnim idealima. Liberali imaju ideale – i to dobre, privlačne ideale, poput završetka sukoba, tolerancije, suživota i sl. No te ideale je nemoguće ostvariti. Liberali žele stvoriti raj na zemlji, i njima je jasno da niti jedan oblik vlasti, religija, filozofija, ideologija, nije uspjela u stvaranju idealnog svijeta. No oni iz toga izvlače zaključak da su sve te ideje, i sve što ljude razlikuje, zlo zato što iz razlika proizlaze sukobi. Nediskriminacija je moralni imperativ zato što je njena suprotnost zlo diskriminacije. Liberali imaju viziju utopije. No da bi netko prihvatio utopiju kao stvarnu mogućnost, mora odbaciti sav razum, svu povijest, dokaze, logiku, istinu, moralnost. Prihvaćanje utopije kao stvarne mogućnosti zahtijeva odbacivanje stvarnosti. I upravo to jest osnovna razlika konzervativizma i liberalizma – konzervativizam je utemeljen u povijesnoj stvarnosti, a liberalizam u idealističkoj fantaziji. Konzervativizam je utemeljen u logici, a liberalizam u osjećajima. I zbog toga liberali odbacuju stvarnost i logiku. To se može vidjeti iz pjesme Johna Lennona, “Imagine”: “Imagine there is no countries”. No bez država ne bi nastala liberalna miroljubiva utopija kako to zamišlja John Lennon, već bi svjet pao u kaos i neprestane sukobe. Bez različitih ideja i ideologija, bez različitih kultura, koje nacionalne države brane, ne bi bilo napretka. Liberalna utopija jednoumlja i jednoobraznosti – borgovskog kolektiva – je najveće zlo koje se može zamisliti.

Ta utopija liberale u nekim slučajevima čini iznimno glupima. Kako ne bi diskriminirali protiv muslimana, moraju se pretvarati da je 87-godišnji Čeh jednako opasan kao četiri islamska imama koja viču “Allahu Akbar!”. No diskriminacija je temelj razumne misli. Ljudi diskriminiraju kada idu u kupovinu, i nabavljaju proizvode koje smatraju najboljima. Diskriminiraju protiv neukusne hrane, protiv neugodnih uvjeta (zbog toga klime u stanovima). Napadajući diskriminaciju, liberali su zdrav razum proglasili zločinom iz mržnje. Nedostatak diskriminacije je pokazao svoje posljedice na političkom planu: izbori više nemaju smisla jer su svi mainstream političari postali ljigavi beskičmenjaci koji ne osjećaju nikakvu odgovornost prema narodu.

Liberalna logika je logika vrtića. Loše je tući se sa vršnjacima, pa je tako i rat uvijek loš. Pri tome je posve irelevantno to što je povijest pokazala posljedice popuštanja pred zlom (Neville Chamberlain i Drugi svjetski rat). Vrtićkoj djeci se Ujedinjeni narodi čine odličnom stvari. Isti Ujedinjeni narodi koji nisu zaustavili genocid u Bosni i Hercegovini, u Ruandi, u Sudanu (Sudan je tijekom vršenja genocida postao članom Komisije za ljudska prava). Isti ti Ujedinjeni narodi prisiljavaju demokratski izabrane vlade da se okrenu protiv vlastitog naroda. No liberali ostaju pri svom uvjerenju da su Ujedinjeni narodi odlična stvar. Liberali vjeruju u apsolutnu jednakost i nediskriminaciju zato što vjeruju da će tako postići kraj sukoba. Liberali moraju odbaciti krutu stvarnost kako bi mogli ostati mentalni petogodišnjaci. Oni uistiu žele napraviti dobro, no pri tome nemaju dovoljno tazuma da shvate kako to dobro postići, što znači da često postižu rezultate suprotne od onih koje žele postići. U traganju za idealnim svijetom, liberali promiču zlo.

Odatle i dolazi liberalno jednoumlje. Ako je nediskriminacija jedina dobra stvar, a sve pozicije osim liberalne su nastale upotrebom diskriminacije, onda je samo liberalna pozicija dobra. Busha, Reagana, Trumpa i Giulianija se uspoređuje sa Hitlerom samo zato što nisu liberali: po liberalima, čovjek je ili liberal ili je najveće zlo ikada (s tim da u Hrvatskoj ulogu liberala preuzima orjuna, no i ona je prihvatila osnovne postavke liberalizma poput rodne ideologije). Pri tome nije bitno što je Hitler diskriminirao protiv Židova dok Giuliani diskriminira isključivo protiv kriminalaca – bilo koja vrsta diskriminacije mora biti zlo. A budući je jedino liberalna pozicija rezultat apsolutne nediskriminacije, sve druge ideološke pozicije i političke opcije moraju biti apsolutno zlo. I nakon deset do dvadeset godina liberalne indoktrinacije, rezultat su ljudi koji ne znaju razliku između zla i dobra. I dok liberali tvrde da podržavaju različitost, oni pri tome nemaju nikakvih moralnih standarda: važno je jedino da je nešto drugačije.

No to vodi ka izboru zla: ako je nediskriminacija jedina dobra stvar, onda je svako ponašanje dobro. Ako su sva ponašanja dobra, sve je dopušteno, zbog čega liberali podržavaju pederstvo, pedofiliju, drogiranje, tetoviranje i sl. No u uvjetima apsolutne slobode bi se društvo raspalo. Kako se to ne bi dogodilo, liberali su prisiljeni posegnuti za sredstvima prisile zato što liberalizam uništava čovjekova unutarnja, moralna ograničenja. A moralna ograničenja postoje zbog razloga: ako djevojka ima dijete prije nego je psihički sazrela, dijete neće biti kvalitetno odgojeno. Ako mladić umire u bolnici od AIDSA, nije sposoban studirati ili raditi. A ukoliko je slobodan seks ideal, širenje AIDSA neće biti ograničeno. No liberali to ne mogu priznati, jer bi time priznali da svi izbori, ni svi ljudi, nisu jednaki. Zbog toga, a kako bi održali svoju ideologiju, uspjeh moraju prikazati posljedicom varanja. Štoviše, ukoliko dobro i zlo ne postoji, onda ono što društvo smatra zlim mora biti žrtvom nekakve predrasude – bez obzira bila riječ o teroristima ili pedofilima. Tako će liberali uzdizati zlo i napadati dobro dok ne nestane razlike i prema tome ičega zbog čega bi trebalo odabrati (diskriminirati). Jer budući je identificiranje zla i dobra vrsta diskriminacije, onda i razlikovanje između zla i dobra mora biti – zlo. Zbog toga liberalni mediji teroriste izbjegavaju nazivati teroristima – “terorist jedne strane je borac za slobodu druge strane”, i pri tome zanemaruju da je “terorist” opis načina djelovanja, a “borac za slobodu” opis cilja, pri čemu svi borci za slobodu nisu teroristi, a još su manje svi teroristi borci za slobodu. Bin Laden se nije borio za slobodu: on se borio za religiju u kojoj žene imaju status roblja, a svi nemuslimani su svinje koje treba obezglaviti. No Michael Moore ne može razlikovati između slobode i odsijecanja glave. Njima nema razlike između Georgea Washingtona i Josipa Jelačića sa jedne strane, te Yassera Arafata i Saddama Husseina sa druge strane.

Zbog nedostatka moralnog (samo)nadzora i moralnih autoriteta, liberali imaju iznimnu potrebu nadzirati i kontrolirati sve i svakoga oko sebe. Što se tiče tema poput slobode govora, prehrane i pušenja, liberali su najnetolerantniji ljudi na planetu. Po liberalima, svi bi ljudi trebali biti veganski metroseksualci ili, još bolje, veganski homoseksualci. Pri tome zanemaruju činjenicu da ljudsko tijelo mnoge potrebne sastojke ne može dobiti iz čiste veganske prehrane, i zbog toga vegani moraju uzimati (neprirodne) dodatke prehrani, ili jesti prerađenu hranu koja je znatno manje zdrava od mesa. No vegani su dobri ljudi zato što ne ubijaju životinje.

Krajnji rezultat navedenih ideja – nediskriminacije, izjednačavanja, nedostatka samonadzora – jest kultističko ponašanje. Liberali se natječu u tome tko je najortodoksniji. Krajnji rezultat jest roj ljutitih ljudi koji jurcaju tražeći nekoga tko radi nešto neispravno kako bi mogli “ubiti Boga u njemu”. Svijet vide jednodimenzionalno: svaka misao ili akcija je ili u skladu sa liberalnom dogmom i prema tome dobra, ili protiv liberalne dogme i prema tome loša.

U isto vrijeme liberali imaju vlastitu svetu misiju uništavanja tradicije i tradicionalnog, uništavanja samih temelja društva. Liberalne TV serije promiču tinejdžerski promiskuitet, pedofiliju, vulgarnost i nedisciplinu. Aktivisti su još gori, i zagovaraju uklanjanje bilo kakvih moralnih normi. Iz toga se da iščitati da je po liberalima samokontrola – loša, izvanjska kontrola – dobra. Liberalni ideal čovjeka jest onaj amoralnih životinja čije ponašanje nadzire država – ideal koji neminovno vodi u totalitarizam. Liberali žele ukloniti sve standarde: moralne, etičke, kulturne, umjetničke, obrazovne. Po današnjim standardima liberalne “umjetnosti”, važna je jedino provokativnost: Biblija u WC školjci ili staklenka urina su provokativni, i zato su umjetnost. Filmografija je ista: umjetnički standardi su nevažni, gluma je nevažna, važno je jedino koliko film promiče liberalnu agendu.

Liberali su uklonili moralne autoritete. Danas ideali u koje se ljudi ugledaju više nisu Isus Krist, Josip Jelačić, Ivan Mažuranić, Marija Jurić Zagorka, Stjepan Radić i Mara Matočec. Umjesto toga su nametnuti idoli, ljudi koji su važni ne zato što su nešto važno napravili, nego zato što su ih mediji takvima učinili. Tako se danas štuje Justin Bieber koji sa balkona pljuje “fanove”, Svetlana Ražnatović – Ceca, udovica srpskog koljača Arkana koja je pjevala u porušenom Vukovaru, Severina koja je na svadbu pozvala četničku “pevaljku”. Liberalizam ljude privlači zato što uklanja moral: on ne traži od ljudi da prihvate disciplinu. Umjesto da mijenjaju sebe, liberalizam tvrdi da je odgovor u mijenjanju svijeta kao takvog. Zbog toga je liberalizam imun na logične argumente.

Liberali vjeruju da je njihovo štovanje znanosti i zemlje nešto novo, no radi se o stvarima starim tisuće godina. Također vjeruju da je “seksualna sloboda” nešto napredno iako su sve napredne civilizacije utemeljene na ograničavanju seksualnih sloboda, i apsolutnu seksualnu slobodu su uvijek imale isključivo životinje. Homoseksualnost se promiče, unatoč tomu što je uzrikom širenja spolnih bolesti, i što homoseksualne zajednice nisu stabilne. Vjeruju da globalizam, ateizam i štovanje znanosti vode ka toleranciji, unatoč tomu što je najsmrtonosnija ideologija 20og stoljeća – komunizam – bila deklarativno humanistička, globalistička i ateistička, poput samog liberalizma.

Svrha liberalne političke korektnosti jest uvesti konformizam u ponašanju, i što je još važnije, iskvariti osobnost. To je praksa koju su komunisti provodili u gulazima, i koji moderni liberali – nasljednici marksizma – nastavljaju na znatno profinjeniji način. Na taj način se uvodi “mekani totalitarizam”, totalitarno društvo bez fizičke represije. Facebook, Google i Youtube su počeli gasiti ili micati sa popisa konzervativne komentatore poput Davea Cullena, zbog čega su isti morali razmotriti alternativne kanale poput Beta Minds ( www.minds.com ), VidMe ( vid.me ) i Gab ( gab.ai ).

U svrhu nametanja konformizma, liberali koriste medije, politiku i obrazovne institucije. Već dugo vremena, škola ljude ne uči kako misliti, već što misliti. Od mlade dobi se djecu uči kako je razumna i moralna misao čin netrpeljivosti, i jedini način za eliminaciju netrpeljivosti jest eliminacija razumne misli. Pogotovo na Zapadu, sveučilišta su tvrđave jednoumlja. Promicati različito mišljenje je opasno, osim ukoliko je to mišljenje ljevičarsko. Stanje u Hrvatskoj nije loše kao što je to slučaj u Sjedinjenim Državama, barem na Sveučilištima u Zadru i Dubrovniku – no na posljednjem, studenti sami nadoknađuju ono što profesori ne rade, i u oba slučaja samo predavačko tijelo ima slična stajališta, konzervativno na prvom i liberalno na drugom. No stanje na drugim sveučilištima, poput onih u Zagrebu i Splitu, je znatno gore i – koliko je autoru ovih redova poznato – odgovara totalitarnom jednoumlju Zapadnih sveučilišta. Zapadna sveučilišta nameću “raznolikost” u rasi, spolu i sl., no u isto vrijeme promiču liberalno jednoumlje. Razlog je što “liberalno” obrazovanje ne znači što bi izvorno značenje riječi “liberalno” značilo – tj., slobodarsko obrazovanje – već ono znači isključivo ljevičarsko obrazovanje. Sveučilišta služe promicanju kultizma i kultnog jednoumlja.

Mediji nisu ništa bolji. Bez obzira podupirali liberale ili neokonzervativce, liberalni mediji su jednoumni i jednoglasni. Nije bitno napada li se nacionalizam ili zagovara uvoz sljedbenika terorističke religije, protivnike liberalnog jednoumlja se napada kao “fašiste”, “naciste” i slično. Newsweek je objavio priču o Kuranima ispranima kroz zahodsku školjku – nečemu što je fizički nemoguće, no muslimane pretvara u žrtve i time služi liberalnoj agendi.

Postoje četiri osnovne osobnosti koje privlače kultovi, pa tako i liberalizam. Prva skupina su dobročinitelji. Neki od njih su idealisti koji uistinu žele pomoći manje sretnima, no većina se jednostavno želi osjećati potrebnima. Iako se to može isprva činiti dobrim, na taj način se ljude čini ovisnima o izvanjskoj pomoći i nesposobnima riješiti vlastite probleme. No u tom procesu liberali su prečesto spremni zanemariti zlo – poput ugrađenog islamskog seksizma i totalitarizma – u svrhu “višeg dobra”. Druga skupina su psihički poremećeni koji traže svrhu ili misiju. Treća skupina su pripadnici elite, često visoko obrazovani, kojima paše laskanje i dodvoravanje. Opsjednuti su vlastitom “moralnom superiornošću” i vide sebe kao junake dobra koji se bore protiv tame. No upravo su oni ti koji će najvjerojatnije koristiti fašističke pristupe, osobne napade i različite vrste laži i obmanjivanja u svrhu “višeg cilja”. Posljednja skupina su vođe kulta, koji jednostavno žele više: više moći, više nadzora, više bogatstva. Često nemaju krajnjeg cilja, već je sam proces cilj sam po sebi. Oni sami sebe izuzimaju od zahtjeva koje nameću drugima: ne plaćaju poreze koje zahtijevaju od ostatka društva, a od multikulturalizma se štite zidovima i zaštitarima. Michael Moore se predstavlja kao zaštitnik radnika dok u isto vrijeme za svoje filmove unajmljuje radnike koji nisu članovi sindikata, kako bi uštedio na proizvodnji filmova. Al Gore druge ljude upozorava da prestanu voziti automobile, dok on sam koristi privatni mlažnjak.

Većina ljudi koje ljevičari mrze su sami ljevičari, ili su to bili. Nacisti, koje ljevica drži najvećim zlom ikada (što oni nisu uspjeli postati, unatoč svim naporima), su ljevičari. Komunisti, koji su još gori od nacista, su također ljevičari – no njihovi zločini su bili zamaskirani humanističkom retorikom, tako da se i danas na zapadu mogu kupiti majice sa slikama komunističkih zločinaca poput “Che” Guevare. No suvremena ljevica ih mrzi. Također mrzi i vlastite pripadnike, poput Tonyja Blaira. U osnovi suvremene ljevice je neprestana opozicija; kako bi opstala, ona mora izmišljati neprijatelje i neprijateljstva. Suvremena ljevica nema ideje kakvo bi društvo trebalo izgledati; samo da bi svu tradiciju – naciju, religiju, obitelj i moral – trebalo razoriti. No jučerašnji liberalizam je današnji konzervativizam, što znači da liberali instinktivno uništavaju civilizaciju iznutra, uklanjajući sva pravila i ograničenja koja civilizacija treba da bi opstala. To rade većinom kako bi se osjećali dobro, sebe uzdigli na oltar “progresivizma”, “napretka” i moralne superiornosti.

U toj prirodi liberalizma se nalaze i i korjeni njihovog poštovanja prema islamu. Naime, sam islam je kult smrti, i kao takav ideološki vrlo blizak liberalizmu. Islam je također sličan liberalizmu u drugim pogledima: sklonosti laganju, moralnom relativizmu i kolektivizmu. Liberalizam i islam imaju zajedničkog neprijatelja u kršćanstvu, zapadnoj civilizaciji, i naprednoj civilizaciji uopće. Kao što je islam rezultat Muhamedovog egocentrizma, egomanije i narcisoidnosti, tako je i liberalizam produkt narcisoidnosti, štovanja sebe samoga. U oba slučaja se radi o sotonističkim kultovima.

Toni Šušnjar

Prati nas i ne propusti ekskluzive!