U srijedu 15. studenog 2017. godine navršit će se 26 godina od ubojstva i masakra civila, žena i dvoje djece starosti 2 i 4 godine u selu Kostrići kraj Hrvatske Kostajnice na Banovini.

Selo Kostrići nosi tutulu najtužnijeg sela u Hrvatskoj. Danas je prazno, u njemu živi tek jedan jedini stanovnik. Za masakr u studenom 19091. nitko nije odgovarao.

Tog dana 15. 11.1991 godine srpske junačine, a sada abolirani četnici ubojice čitavog jednog malog sela od 16 stanovnika Hrvata.

Tog dana prije 26 godina najveći neljudi i najobičniji ljudski šlam predvođeni Stevanom Borojevićemzvanim Ćuka u “oslobađanju jakog ustaškog uporišta” kojeg su “branile” jake snage na čijem je čelu obrane bio Bašić Petar, rođen 1898. godine, (93 godine)  u toj samoj obrani pomagalo mu je i dvoje djece Jurić Dario rođen 1987. (star 4 godine, dijete) i Jurić Tomislav rođen 1989 godine(star 2 godine, dijete).

U toj teškoj borbi specijalne jedinice “kaline” četnika uspjeli su bez i jednog ranjenog četničkog junaka osloboditi selo Kostrića, pobiti sve živo gdje su ubili čak i kuće, spalili su sve do temelja.

Koga ste pobili?

Starce? Žene? Djecu? Čiji se krikovi i danas čuju u ubijenom selu, selu bez stanovnika.

Selo o kojem se nije snimo film financiran od Ministarstva kulture jer za takav film nema novaca. Ali novaca je bilo za film 15 minuta masakra u Dvoru na Uni financiran od strane HAVCA. Što je najžalosnije nema ni optužnica protiv počinitelja koji su poznati i stoje u ladicama DORH-a.

Nema nigdje ni u antihrvatskim medijima da netko postavi pitanje DORH-u što su učinili ili što je učinjeno po tom pitanju.

Prošle godine, pred obljetnicu, valjda da smire javnost, objavljeno je da je Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu pokrenulo istragu protiv desetorice okrivljenika, pripadnika  Jedinice za posebne namjene, zbog osnovane sumnje na počinjenje dva kaznena djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.

Sedmorica su državljani Srbije, dvojica državljani BiH, a za jednog nije utvrđeno državljanstvo. I opet ništa.
Nama ratnicima, HRVI preostalo je jedino da pišemo istinu o Domovinskom ratu i strahotama kroz koje smo prošli,ostaje nam da kroz čitavu godinu obilazimo po Pounju i Banovini mjesta tih strašnih zločina,palimo svijeće i molimo se za poginule.

Tko više čuje vapaje hrvatskih ratnika, naših mrtvih prijatelja, a u samom saboru nam vječito ukroženi etno biznismen drži predavanja gdje nema nitko hrabrosti zaljepiti mu lampu. Slušamo Stazića u  alkoholiziranom stanju koji pljuje po heroja Domovinskog rata Stivu Culeju. Slušamo kako je Hrvatski narod genocidan narod i svi njihovi potomci se tretiraju ustašama.

Nismo čuli od tih partijaša da prozivaju Staimirovića i sve ostale hodajuće zločince koji hodaju po Vukovaru i diljem naše domovine, a DORH protiv takvih odbacuje optužnice dok nas pojedine dragovoljce taj isti DORH poziva putem policije na informativne razgovore i to nakon 26 godina (i sam sam pozvan više puta u PU Sisak).

Svi se zgražamo nad uhićenjima u Orašju, a to isto se događa i nama ovdje u Hrvatskoj pitam do kada će se proganjati Hrvatski branitelji po nalogu DORH-a

Dok se abolirani ubojice i silovatelji pojavljuju kao i saborski zastupnici, a neki od tih dobivaju i mirovine iz državnog proračuna kao nagradu što su rušili,palili i ubijali po Hrvatskoj.

Pitam do kada će sutkinja iz Srbije dolaziti na radno mjesto kao sudac Vukovar? Do kada će abolirani raditi u policijskim postajama diljem moje domovine? A razarali su i uništavali po Hrvatskoj. Moram se osvrnuti na taj rad tj. na nerad DORH-a.

Za ove zločine nikada nitko nije odgovarao. Zločin u Škrabinji, Vukovaru i drugim mjestima.
Hoćemo li ja i drugi ratnici doživiti da ova stratišta u Kostrićima, Baćinu obići i jedan premijer, a i predsjednik države jer do sada to nisu učinili. Da se pomole i upale svijeću za ove pobijene i masakrirane.Sve ove godine državni vrh spava jedino ratnici koji su svoju mladost, živote i dijelove tijela natopili svojom krvlju Pounje, Banovinu, Sunju obiđu ta mjesta.

Kada će taj državni vrh pogledati prema Banovini, Pounju i legendarnoj Sunji. Na tim mjestima je obranjen Zagreb i Hrvatska domovina. Ovdje je zaustavljena zvijezda petokraka i kokarda i nije mogla proći dalje tu im je slomljena kičma. A te srpske junake pitam kako niste došli do Sunje i tu se sukobili sa nama.Tu bi vam mi uzeli mjeru jer u Sunji i okolici nikada niste dobili svojih pet minuta.

Tu ste po selu Hrastovcu hodali goli na -20 stupnjeva, a volio bi da je među tim bio i taj Stevan Borojević- Gafdafi.

Jedinu hrabrost ste pokazivali na starcima, ženama i djeci. To je ta hrabrost srpskog ratnika. Ova imena prozivaju DORH i pravosuđe da napokon krenu sa procesuiranjima tih zločinaca.

Selo Kostrići je od dana masakra prazno, obnovljeno je samo nekoliko kuća, a u selu živi jedan jedini stanovnik.

Ove žrtve traže da DORH izvadi optužnice. Što čekate? Ova prolivena krv Vama je omogućila lijepa odijela i dobre plaće. Nikada to ne zaboravite.

OVO SU ŽRTVE:

1.Bašić Mije Petar 1898-1991
2.Bašić Franje Marija 1907-1991
3.Bašić VIlka Petar 1940-1991
4.Bašić Franje Jelka 1938-1991
5.Bunjevac Mate Kata 1905-1991
6.Jurić Josipa Milka 1929-1991
7.Jurić Antuna Zlatko 1956-1991
8.Jurić Jure Vera 1959-1991
9.Jurić Zlatko Dario 1987-1991(dijete)
10-Jurić Zlatko Tomislav 1989-1991
11.Jurić Josipa Marija 1930-1991
12.Kostrić Petra MArija 1924-1991
13.Kozić Mate Jure 1939-1991
14.Kozić Ive Anka 1942-1991
15.Krizman Filipa Ferdinand 1925-1991
16.Krizman Petra Marija 1928-1991

Svjetlost vječna svijetlila Vam!
Ivo Vranić-Buva

Prati nas i ne propusti ekskluzive!